Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - I Kž-Us 55/2018-9
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika A. A. zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 6. ožujka 2018. broj K-Us-14/2016-41, u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika M. Š., odvjetnika u R. i zz branitelja optuženika S. Š., odvjetnice u R.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba optuženika A. A., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci optuženik A. A. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. KZ/11., činjenično opisanog u izreci presude te je na temelju te zakonske odredbe, uz primjenu članka 48. stavaka 1. i 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, a na temelju članka 56. stavaka 1. i 2. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), optuženiku je naloženo plaćanje troška kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna, putnih troškova svjedoka u iznosu od 918,00 kuna i troškova stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo K. P. u iznosu od 1.600,00 kuna.
3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju M. Š., odvjetniku u R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine. Ujedno je u žalbi zatraženo da se optuženika i branitelja izvijesti o održavanju sjednice vijeća, čemu je udovoljeno. S obzirom da su obje žalbe podnesene sadržajno iz istih žalbenih razloga, bit će razmatrane kao jedna žalba optuženika.
4. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, predlažući da „Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije žalbe branitelja optuženika i optuženika A. A. kao neosnovane i potvrdi presudu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-Us-14/2016 u cijelosti“.
5. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Sjednica vijeća je održana, sukladno članku 475. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; - dalje: ZKP/08-19), u prisutnosti branitelja optuženika M. Š., odvjetnika u R. i zz branitelja optuženika S. Š., odvjetnice u R., a u odsutnosti uredno izviještenih zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i optuženika A. A.
7. Žalba optuženika je osnovana.
7.1. U pravu je optuženik kada u žalbi tvrdi da je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer presuda ne sadrži valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, budući da u odnosu na subjektivni element terećenog kaznenog djela prvostupanjski sud nije valjano obrazložio na temelju čega je „utvrdio postojanje subjektivne okolnosti djela-izravne namjere“ usmjerene na protupravno pribavljanje znatne imovinske koristi, odnosno namjere da „novac trajno zadrži za sebe“.
7.2. Prvostupanjski sud u odnosu na subjektivni element kaznenog djela za koje optuženika proglašava krivim na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, u trećem odlomku na 28. strani obrazloženja pobijane presude vrlo paušalno i šturo navodi da je optuženik „bio svjestan svojstva službene osobe, a sukladno time u odnosu na radnju počinjenja postupao je s namjerom pri čemu je pribavio znatnu imovinsku korist u sveukupnom iznosu od 370.000,00 kuna, te je zbog toga proglašen krivim za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st.1 i 2 KZ/11“. Navedeni razlozi, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne predstavljaju dostatne razloge o ostvarenju subjektivne komponente terećenog kaznenog djela. Svojstvo optuženika kao službene osobe, koju okolnost prvostupanjski sud posebno ističe, predstavlja onu okolnost koju valja imati u vidu prilikom ocjene jesu li u konkretnom slučaju ostvarena objektivna obilježja terećenog kaznenog djela, dok svijest optuženika o tome da je u konkretnom slučaju imao svojstvo službene osobe sama za sebe, bez navođenja drugih valjanih razloga, nije dostatan razlog za zaključak da bi optuženik, na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, postupao s namjerom pribavljanja znatne imovinske koristi u navedenom iznosu.
7.3. Slijedom navedenog ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, sukladno odredbi članka 483. stavka 1. ZKP/08-19.
7.4. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, prilikom utvrđivanja jesu li u ponašanju optuženika ostvarena bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. KZ/11. na način kako je to sadržano u činjeničnom opisu optužnice, posebno cijeniti je li optuženik, kao načelnik O. L., u inkriminirano vrijeme, dakle u vrijeme podizanja novca s računa O. L., postupao sa sviješću i voljom usmjerenom na stjecanje znatne imovinske koristi, a ako utvrdi da jest, treba dati jasne i valjane razloge na kojim činjenicama temelji takvu odluku. To pogotovo iz razloga što se inkriminirano postupanje optuženika zasniva na 72 ugovora o pozajmicama u periodu od 2010. do 2013. godine pojedinačnih iznosa od 1.000,00 do 15.000,00 kuna, koji su zaključeni bez odluke Općinskog vijeća i bez naznačenog roka vraćanja pozajmice, a sredstva nisu bila predviđena Odlukama o izvršavanju proračuna Općine. Pri tome se optuženiku stavlja na teret da je na takav način postupao protivno članku 48. stavku 1. točkama 4. i 5. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i odredbama Statuta O. L. iz 2009. i 2013. godine, iako je prema citiranim pozitivnim propisima, a što ni prvostupanjski sud ne dovodi u sumnju, općinski načelnik mogao samostalno raspolagati imovinom u vlasništvu općine u visini pojedinačne vrijednosti do najviše 0,5 % iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina ili nekretnina, odnosno drugom raspolaganju imovinom, a ako je taj iznos manji od 70.000,00 kuna tada može odlučivati najviše do 70.000,00 kuna. Također, u ponovljenom postupku, prilikom utvrđivanja pravno odlučnih činjenica za ostvarenje, kako objektivnog, tako i subjektivnog obilježja terećenog kaznenog djela, prvostupanjski sud, uz ranije navedeno, treba cijeniti činjenicu da je optuženik, prema stanju spisa, do kraja 2014., a svakako prije pokretanja kaznenog postupka, vratio u proračun O. L. iznos od 170.000,00 kuna, dok je do konca 2015. vraćen cjelokupni iznos glavnice s kamatama. Također, u ponovljenom postupku treba cijeniti i činjenicu da je, prema iskazu svjedoka V. K., kojem prvostupanjski sud poklanja vjeru, optuženik u svrhu otkupa dokumentacije tom svjedoku platio 1.500,00 kuna, za koji iznos, pod pretpostavkom da optuženik u ponovljenom postupku bude proglašen krivim, prvostupanjski sud treba umanjiti iznos protupravno stečene imovinske koristi.
Damir Kos, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.