- 1 -              I Kž 665/2019-6

Broj: I Kž 665/2019-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. G. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 23. listopada 2019. broj K-5/2019-60, u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika J. G., M. Š., odvjetnika iz R.,

p r e s u d i o   j e:

Prihvaća se žalba optuženika J. G., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i u odluci o sigurnosnoj mjeri te se optuženik J. G. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavka 6. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci, dok se sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija iz članka 72. KZ/11. ukida.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci, optuženik J. G. je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11., činjenično opisanog u izreci te presude pa je na temelju članka 227. stavka 6. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od tri godine.

2. Na temelju članka 72. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija u trajanju pet godina duljem od izrečene kazne zatvora.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. - 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08-17), optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka ukupno 12.000,00 kuna.

4. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio optuženik po branitelju M. Š., odvjetniku iz R., zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri (članka 471. stavci 1. i 2. ZKP/08-17), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači te optuženiku izrekne blažu kaznu bez izricanja sigurnosne mjere. U žalbi je zatraženo da se optuženika i branitelja izvijesti o vremenu održavanja sjednice na kojoj će se odlučivati o podnesenoj žalbi, čemu je udovoljeno.

5. Državni odvjetnik je odgovorio na optuženikovu žalbu, bez stavljanja izričitog prijedloga kako postupiti s tom žalbom, dok iz sadržaja odgovora proizlazi da se predlaže optuženikovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

6. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-17, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja optuženika J. G., M. Š., odvjetnika iz R., dok na sjednicu nisu pristupili uredno izviješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske i optuženik pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08-19), održana u njihovoj odsutnosti.

8. Žalba optuženika J. G. je osnovana.

9. U pravu je optuženik kada, žaleći se zbog odluke o kazni, smatra da mu je s obzirom na od strane prvostupanjskog suda utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, ali vodeći računa i o drugim okolnostima koje mu prvostupanjski sud nije cijenio, trebalo izreći blažu kaznu.

9.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku olakotnim cijenio njegovu neosuđivanost, kako kaznenu, tako i prekršajnu, da je otac dvoje djece te da je, nakon što je državni odvjetnik izmijenio kvalifikaciju djela, to djelo priznao. Međutim, pogrešno prvostupanjski sud u pobijanoj presudi to optuženikovo priznanje relativizira tvrdnjom da time nije doprinio utvrđivanju činjeničnog stanja. Naime, optuženik je i prije nego što je državni odvjetnik izmijenio činjenični opis djela i pravnu kvalifikaciju priznao da je prouzročio prometnu nesreću na način da je prešao u kolničku traku za suprotan smjer, no, osporavao je da je u trenutku kada je došlo do prometne nesreće bio u alkoholiziranom stanju. Nakon što je alkoholiziranost optuženika ispuštena iz činjeničnog opisa (a posljedično i iz pravne kvalifikacije), optuženik je naveo da se smatra krivim. Prema tome, njegovo priznanje djela za koje je osuđen, uslijedilo je odmah nakon što je djelo na takav način kvalificirano, s time da je i ranije optuženik osporavao samo svoju alkoholiziranost u trenutku nesreće, a ne i ostale okolnosti počinjenog djela. Dakle, optuženik je u tijeku cijelog postupka bio kooperativan i ni na koji način svojim postupcima nije odugovlačio postupak.

9.2. Osim toga, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi propušta cijeniti optuženiku kao olakotnu činjenicu da je i sam u prometnoj nesreći koju je prouzročio prelaskom u suprotnu kolničku traku, zadobio teške tjelesne ozljede.

9.3. Nasuprot tome, premda prvostupanjski sud pravilno optuženiku cijeni otegotnim teške posljedice djela u vidu nastanka teških tjelesnih ozljeda kod dviju osoba, pogrešno mu uzima kao otegotno smrt jedne osobe, s obzirom na to da je ta okolnost kvalifikatorni element djela za koje je optuženik proglašen krivim.

9.4. Stoga je, vodeći računa, kako o okolnostima koje je utvrdio prvostupanjski sud, tako i o upravo navedenim okolnostima, a imajući na umu i činjenicu da je optuženik proglašen krivim da je postupao s nehajem, dakle, blažim oblikom krivnje, ocjena ovog suda da će se i nešto blažom kaznom od one koju mu je izrekao prvostupanjski sud, u cijelosti kod optuženika ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., zbog čega je osuđen na kaznu zatvora od dvije godine i osam mjeseci. Naime, upravo je ta kazna zatvora ona kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženika te će, prema mišljenju ovoga suda, utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

10. Također je u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da u konkretnoj situaciji nije bilo mjesta izricanju sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija jer za njezino izricanje nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 72. KZ/11. Naime, optuženiku je ovo prvi puta da je kršenjem normi propisanih Zakonom o sigurnosti prometa na cestama prouzročio prometnu nesreću, pri čemu okolnosti djela ni na koji način ne upućuju na zaključak da će se optuženik i u budućnosti nastaviti tako ponašati. Pritom prvostupanjski su, obrazlažući izricanje ove mjere optuženiku, pogrešno ističe njegovu alkoholiziranost, s obzirom na to da ta okolnost u trenutku počinjenja djela nije dokazana, što je i bio razlog da državni odvjetnik izmijeni pravnu kvalifikaciju djela.

10.1. Prema tome, a budući da niti jedna od okolnosti utvrđenih u tijeku postupka ne upućuje na zaključak da na strani optuženika J. G. postoji opasnost da će u budućnosti upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, to nisu ispunjenje zakonske pretpostavke iz članka 72. stavka 1. KZ/11. za izricanje ove mjere. Stoga je u tom dijelu trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu i ukinuti sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom iz članka 72. KZ/11. koja je prvostupanjskom presudim izrečena optuženiku.

11. Slijedom svega navedenog, budući da je žalba optuženika J. G. osnovana, a prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08-19. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je tu žalbu prihvatiti i na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08-19 odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.