1

40.Povrv-1233/2021-44

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U SAMOBORU
Obrtnička 2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sutkinji
Snježani Ivanković, u pravnoj stvari tužitelja K.- D. d.o.o., A.
D., Z., OIB:… , koju zastupa B. J., odvjetnik u Z.,
protiv tuženika G. R., M., S., OIB: … , kojeg
zastupa S. M., odvjetnica u S., radi isplate, vps. 79.443,00 kn,
nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana, 24. studenog 2021. godine,
u nazočnosti z. pun. tužitelja odvj. vježb. Roka Perića i pun. tuženika, temeljem čl.

335. st. 4. ZPP-a, ( Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 02/07.,- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/08., 96/08., 123/08.,
57/11., 148/11. – pročišćeni tekst., 25/13, 28/13 i 89/14 dalje u tekstu : ZPP-a) dana

10. siječnja 2022.

p r e s u d i o j e :

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Z. J.
iz Z., poslovni broj Ovr-508/2012 od 08.06.2012. godine, kojim je naloženo
tuženiku platiti tužitelju tražbinu u iznosu od 79.443,00 kn sa zakonskom zateznom
kamatom i to: na iznos od 7.249,70 kn od 08.09.2011., na iznos od 5.239,80 kn od

08.09.2011., na iznos od 2.453,85 kn od 08.09.2011., na iznos od 5.910.15 kn
od 08.09.2011., na iznos od 5.583,15 kn od 23.09.2011., na iznos od 968,63 kn od

23.09.2011., na iznos od 1.595,19 kn od 23.09.2011., na iznos od 603,79 kn od

23.09.2011., na iznos od 1.945,86 kn od 23.09.2011., na iznos od 4.494,42 kn od

23.09.2011., na iznos od 608,24 kn od 23.09.2011., na iznos od 3.227,35 kn od

23.09.2011., na iznos od 8.312,34 kn od 23.09.2011., na iznos od 4.578,55 kn od

23.09.2011., na iznos od 2.078,21 kn od 23.09.2011., na iznos od 4.095,90 kn od

23.09.2011., na iznos od 13.204,33 kn od 23.09.2011., na iznos od 5.524,30 kn od

23.09.2011., na iznos od 414,88 kn od 23.09.2011., na iznos od 1.354,36 kn od

23.09.2011., po stopi koja se do 31.srpnja 2015. koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila

2

40.Povrv-1233/2021-44

zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih
poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku
od 8 dana, kao o s n o v a n u cijelosti se održava na snazi.

II. Dužan je tuženik G. R. naknaditi tužitelju K.- D.
d.o.o., troškove prouzročene ovom parnicom u iznosu od 16.012,03 kn u roku od
15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj K.- D. d.o.o. A. D., Z., (dalje u
tekstu: tužitelj) podnio je temeljem računa prijedlog za ovrhu radi namirenja dospjele
tražbine u iznosu od 79.443,00 kn, javnom bilježniku Z. J., a koju tuženik
G. R., M., S. (dalje u tekstu: tuženik) nije podmirio,
općenito na imovini tuženika kao ovršenika.

2.Rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr.508/2012 od 08.06.2012. godine, javni
bilježnik Z. J. iz Z., usvojio je prijedlog za ovrhu i odredio predloženu
ovrhu te naložio platež utužene tražbine tuženiku G. R. kao ovršeniku.

3. Prigovorom od 26.06.2012. ( sada odgovor na tužbu - list 28 spisa), tuženik u
cijelosti osporava rješenje o ovrsi, kako u osnovi tako i visini. Osporio je tražbinu
tužitelja navodeći da nije nikada naručio, kupio niti preuzeo robu koja je navedena u
računima, a koji računi prileže uz prijedlog za ovrhu. Napominje da svi računi koji
prileže prijedlogu su od dana 08.09.2011., a kao dospijeće plaćanja navedeni su raniji
datumi, tj. 03.082011., 10.08.2011., 23.06.2011.,06.09.2011. pa se postavlja logično
pitanje kako tražbina po navedenim računima dospijeva prije nego što je sam račun
izdan. Nadalje iz računa je razvidno kako je roba preuzimana na raznim mjestima:
skladište K., S. promet, I. S., G., S. promet S.,
B. H. d.o.o. što potvrđuje da robu nije preuzeo tuženik. Isto tako
tuženik osporava P. od 07.01.2012. , jer iz istog se ne može utvrditi na kojem
osnovu se temelji tražbina tužitelja iz P. odnosno temeljem kojeg osnova se
tereti tuženik.

4.Podneskom od 12.12.2012. ( list 33 spisa) tužitelj se očitovao na prigovor
tuženika navodeći da je prigovor neosnovan. Istako je da je tuženik kao poslovođa
u trgovačkom društvu F. automobilska tehnika d.o.o. sa sjedištem u L.
S. koristeći svoj položaj te mogućnost raspolaganja pečatom društva
preuzimao osobno robu navedenu u utuženim računima na raznim mjestima/
skladište K., S. promet, I. S., G., S. promet S.,
B. H. d.o.o./. Navedenu robu tuženik je trebao otpremiti krajnjem
kupcu- društvu F., međutim ista je po nalogu tuženika otpremljena u R.
na mjesto gdje je tuženik gradio svoju kuću. Zbog navedenog nezakonitog postupanja,

3

40.Povrv-1233/2021-44

zlouporabe položaja i osobito teške povrede radne obveze tuženiku je uručen
izvanredni otkaz. Tužitelj navodi da je prigovor tuženika osnovan samo glede
dospijeća dijela računa i to računa na iznos od 7.249,70 kn; na iznos od 5.239,80
kn; na iznos od 2.453,85 kn i na iznos od 5.910.15 kn te tužitelj kao dospijeće tih
računa označava dan 08. 09.2011.

5. Podneskom od 12.12. 2012. ( list 33 spisa) tužitelj je ispravio prijedlog
utoliko što je kao dan dospijeća za račune na iznos od 7.249,70 kn; na iznos od

5.239,80 kn; na iznos od 2.453,85 kn i na iznos od 5.910.15 kn označio dan 08.

09.2011.

6.Ovaj je sud rješenjem od 22. kolovoza 2012. ( list 31) poslovne oznake Povrv
– 462/12 rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i
odredio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

7.Sud je u ovom postupku izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid u račune:
br.10150.,br.10151., br.10152, br.10154., br. 10163., br. 10164., br.10165., br.
10167,br. 10168., br.10196., br.10170., br.10172., br. 10173., br.10171., br. 10174.,br.

10175.,br. 10176.,br. 10177.,br.10215., ( list 4 do 24 spisa), obavijest o knjiženju ( list
24 ), protokol sastavljen 7.01.2012. ( list 26 ), u izdatnicu 618711 ( list 37)
narudžbenicu broj 176/11 ( list 38 ), otpremnicu broj 110461 ( list 41 ), broj 163/K ( list
43 ), broj: S 100234-11 ( list 44 ), broj: 122/K ( list 47 ) otpremnicu SKL.1 0100293 (
list 48), broj: 203/K ( list 50) izdatnicu 12294 ( list 51 ) ponudu 2790 ( list 52),
otpremnicu 103/K ( list 54), broj: 176/K ( list 56 ), broj: 104/K ( list 58) broj 109603 (
list 60), broj 64/K ( list 62 ) broj 127/K (list 64), u izdatnicu broj 534/11 ( list 66 )
otpremnicu broj 1051/2011 ( list 68) popis građevnog materijala ( list 70) otpremnicu
broj 277/1 ( list 78 ), izjavu direktora tužitelja od 10.12.2012. ( list 81), preslušao
svjedoka F. Č. ( list 87) Z. L. ( list 90 ) I. Ž. ( list 92 ) i A.
P. list 92, proveo dokaz saslušanjem stranaka dir. tužitelja D. K.
( list 94 ) i tuženika G. R. (list 94) izvršio uvid u konto kartice ( list 106 do
124 ), Ugovor broj 0024/2102, Dnevnik knjiženja ( list 127 do 156 ) proveo vještačenje
po stalnom sudskom vještaku za financije računovodstvo i bankarstvo I.
F. mag. oec. te izvršio uvid u nalaz imenovane vještakinje od 26.09.2014. (
list 157 ), zatim izvršio uvid u Izjavu o prijeboju ( list 169 ), Izvješće Općinskog državnog
odvjetništva K-DO-260/2014 od 24.03.2015. ( list 179 ), nastavno saslušao vještakinju
I. F. mag. oec., te izvršio uvid u pravomoćnu osuđujuću presudu
Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K- 296/2015 ( list 207 – 225).

8.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve izvedene
dokaze u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je našao da je tužbeni
zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

9.Predmetom tužbenog zahtjeva jeste plaćanje preuzete robe ( građevinski
materijal ) po utuženim računima broj: 10150., br.10151., br.10152, br.10154., br.

10163., br. 10164., br.10165., br.10167,br. 10168., br.10196., br.10170., br.10172. br.

10173.,br. br.10171., br.10174., br.10175., br.10176. ,br.10177., br.10215., koji su
dospjeli na naplatu.

4

40.Povrv-1233/2021-44

10.U činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da je tuženik koristeći svoj
položaj poslovođe u društvu F. po nalogu dir. društva F. preuzeo
robu od tužitelja po utuženim računima, međutim da tu robu nije otpremio krajnjem
kupcu trgovačkom društvu F. d.o.o. već je po njegovu nalogu otpremljena u
R. gdje je gradio svoju kuću. Tužitelj stoga traži da mu tuženik i plati utužene
račune.

11.Obzirom na činjeničnu osnovu traženja, a da bi se uopće mogla
razmatrati pravna osnova za utuženo potraživanje tužitelj je u postupku trebao
dokazati da je tuženik naručio i preuzeo robu po utuženim računima te da navedene
račune po dospijeću nije podmirio, odnosno da preuzetu robu ( građevni materijal) nije
platio.

12.Uvidom u račune broj: 10150., br.10151., br.10152, br.10154., br.

10163., br. 10164., br.10165., br. 10167,br. 10168., br.10196., br.10170., br.10172.,
br. 10173.,br. br.10171., br.10174., br.10175., br.10176., br.10177., br.10215.,
utvrđeno je da ih je tužitelj izdao naznačujući kupca R. G. ovdje tuženika.
Uz predmetne račune priložene su dostavnice koje prate navedene račune uvidom u
koje je utvrđeno da su izdavatelji robe osim tužitelja i druga društva / S. promet.,
I.., G. trgovina., B. i dr. također je uvidom u iste utvrđeno da je dio
robe po utuženim računima preuzet od strane tuženika, a dio robe su primili drugi
radnici društva F. d.o.o. po prezimenu, P., Č., T., dok je na
pojedinim izdatnicama nepoznat potpis, a na pojedinim, primatelja uopće nema.

13.Uvidom u Protokol od 7. siječnja 2012. ( list 26 spisa), utvrđeno je da
je sastavljen po pitanju podmirivanju dugovanja za preuzetu robu od strane tuženika
tijekom 2011. godine u iznosu od 79.443,00 kn. U protokolu se konstatira da će prema
dogovoru tuženika ili zastupnika tužitelja predmetni dug biti podmiren najkasnije u
roku od 90 dana odnosno do 7. travnja 2012. s time da se dugovanje može podmiriti
djelomično i u robi iz asortimana K. – D. d.o.o. a ostatak virmanom.
Nadalje se ustvrđuju posljedice nepoštivanja dogovora sa poduzimanjem
odgovarajućih zakonskih mjera.

14.Uvidom u Ugovor broj O 0024/2012 ( list 125 ), utvrđeno je da je
sklopljen između tužitelja i društva F. A. d.o.o. a istim ugovorom dogovoreni
su rokovi i uvjeti plaćanja na bazi međusobnih obveza.

15.Iz izvješća ODO u S. K.-DO- 260/2014 od 24. ožujka 2015. (
list 178), utvrđeno je na temelju čl. 38. st. 2. toč.6. ZKP-a. dana 24. ožujka 2015. protiv
okrivljenika G. R. podignuta optužnica pred Općinskim sudom u Samoboru
zbog kaznenog dijela prijevare iz čl. 224. st 1. i 4. KZ/97.

16.Iz iskaza svjedoka F. Č. ( list 87 spisa) u bitnome proizlazi da
je tijekom 2011. bio radnik društva F. te je svakodnevno preuzimao raznu
robu za potrebe tog društva. U to vrijeme dio građevinskog materijala bio je odvezen
na gradilište u V. R., zatim na gradilište dir. društva F. u S. i u

5

40.Povrv-1233/2021-44

B.. Izjavio je da tuženik nije predmetnu robu uzeo za svoje potrebe niti se ta
roba vozila za potrebe njegove obiteljske kuće. Gradilište u V. R. je bila
obiteljska kuća osobe po prezimenu Ž..

17.Svjedok Z. L. ( list 90 spisa) dir. društva F. u svom
iskazu je naveo da je društvo Feroimpex od tužitelja nabavljalo robu široke potrošnje.
Robu iz utuženih računa nije naručilo društvo F. te je društvo F.
neosnovano terećeno za navedeni iznos, zbog čega je vratilo računa tužitelju pa je
tužitelj prefakturirao račune na tuženika G. R.. Svjedok navodi da društvo
F. nije imalo gradilište u V. R.,da tuženik nije imao ovlaštenje da
naručuje robu već su njegove ovlasti bile da organizira gradilište, ljude koji će raditi na
gradilištu i da vrši trebovanje. On osobno kao dir. društva je pisane narudžbenice (
roba se nije mogla naručivati usmenim putem) potpisivao na osnovi trebovanja koje
je izradio tuženik. Tuženik nije dobio otkaz nego je sa tuženikom sporazumno raskinut
Ugovor o radu. On nema saznanja gdje je roba, specificirana u utuženim računima,
ali sa sigurnošću tvrdi da je društvo F. nije naručilo. Njemu je tuženik priznao
da je on preuzeo robu po predmetnim računima, a radilo se vrijednosti robe od

50.000,00 do 60.000,00 kn.

18.Svjedok I. Ž. ( list 92 ) u svom svjedočkom iskazu navodi da je do

5.studenog 2012. kao građevinski radnik bio zaposlen u društvu F., te je
društvo F. imalo otvoreno gradilište na njegovom stambenom objektu gdje se
su se izvodili radovi na krovištu i poslovnom stambenom prostoru, dok se na
stambenom objektu tuženika nisu izvodili nikakvi građevinski radovi. On nema
saznanja tko je imao ovlaštenje da naručuje građevinski materijal za gradilište i da li
se za potrebe njegova gradilišta u R. naručivala roba od tužitelja. Njegovo otac
u gotovini je platio društvu F. za izvedene radove ukupno 130.000,00 kn te je
taj novac predan tuženiku.

19.Svjedok A. P. ( list 92 ), izjavio je kako je bio građevinski
radnik u društvu F. i da je preuzimao građevinski materijal od raznih
dobavljača te i od tužitelja i prilikom preuzimanja je potpisivao otpremnice. Tuženik je
imao ovlaštenja naručivanja potrebnog građevinskog materijala za ugovorena
gradilišta, a materijal se u to vrijeme naručivao za potrebe gradilišta u R. vl.
I. Ž. i stambenog objekta gosp. L. te stambenog objekta njegova sina u
L. S.. Na izričit upit svjedok je iskazao da nije vozio građevni materijal
na obiteljsku kuću vlasništvo tuženika.

20. Preslušan kao stranka u svrhu dokazivanja dir. tužitelja D. K.
( list 94 ) naveo je da je bio u dugogodišnjem poslovnom odnosu sa društvom
F.. D. F. je tijekom 2011. imalo otvoreno nekoliko gradilišta za
potrebe kojih je naručivanje robe vršio tuženik kao poslovođa društva F., a te
ovlasti mu je izravno dao dir. društva F. i o tome njega obavijestio. Robu su
preuzimali radnici F. uz potpis na otpremnici te je sve godinama uredno
funkcioniralo dok dir. društva F. nije stavio u pitanje utužene račune,
zahtijevao provjeru istih te tvrdio da društvo F. po utuženim računima robu
nije preuzeo. Direktor društva F. gosp. Legac dobio je usmena saznanja da

6

40.Povrv-1233/2021-44

je tuženik preuzeo odgovornost za isplatu predmetnih računa, te je uslijedio Protokol
od 7. travnja 2011. koji je sastavio u nazočnosti tuženika nakon što su se usaglasile
cijene, ukupno potraživanje i način otplate. Nakon što tuženik nije ispoštovao
dogovoreni termin plaćanja on je podnio prijedlog za ovrhu. Na izričit upit zastupnik
tužitelja je iskazao kako su predmetni računi prvotno bili ispostavljeni na društvo
F., a nakon što je tuženik priznao da je robu preuzeo za svoje potrebe on je
stornirao račune na ime F. te iste prefakturirao na ime tuženika, ali koje nije
nikada uručio tuženiku, već ih je posao na društvo F.. Stari računi koji terete
društvo F. nalaze se kod tužitelja u arhivskoj građi. Ovlaštenje za narudžbu
robe imao je dir. društva F. tuženik i radnik po imenu D.. On nema
saznanja za koja gradilišta se naručivao građevinski materijal po utuženim računima,
već ima saznanja da je tuženik u društvu F. dao usmeno ili pismeno
priznanje za predmetni dug.

21.Tuženik G. R. u svjedočkom iskazu ( list 95- 96 ) ne poriče da
je roba po utuženim računima doista preuzeta od tužitelja, što mu je poznato kao
poslovođi društva F. d.o.o. koji je prema opisu poslova imao ovlasti naručivati
robu, sastavljati ponude, organizirati poslove na gradilištu i kontrolirati ugradnju i
potrošnju robe. Građevinski materijal po utuženim računima je ugrađen u gradilište, tj.
obiteljsku kuću I. Ž. u V. R.. Radilo se gradilištu "na crno" jer za
građevinske usluge tog gradilišta nisu ispostavljane fakture. Dio građevnog materijala
po predmetnim računima je utrošen u adaptaciju privatnog objekta sina tužitelja
B. L. u L. S. i gradnju privatne kuće u S. vl. gosp. L.
dir. društva F.. Tvrdi da građevinski materijal po utuženim računima nije
preuzeo za svoje potrebe, a sporazumni raskid Ugovora o radu u društvu F.
od 08.08.2011. nije u vezi sa predmetnim dugovanjem. Od g. Ž. naplaćeno je u
gotovini oko 120.000,00 do 130.000,00 kn, od čega je dio novca dobio on i s tim
novcem podmirivao tekuće troškove,/ benzin, fešte/ crni dio plaće radnicima i dr./ o
čemu ne posjeduje pisanu dokumentaciju. Izjavio je da Protokol od 7. siječnja 2012.
( list 26 ) nije sastavio, nije pročitao, prethodno što ga je potpisao, a u tom trenutku
nalazio se u teškom psihičkom stanju budući je bio optužen za dugovanje za koje nije
kriv. Predmetnu robu na koju se odnose utuženi račun je preuzeo on i ostali radnici
F., ali za potrebe društva F., te ništa od preuzete robe nije ugrađeno
u njegovu obiteljsku kuću koju je naslijedio i uređivao tijekom 2008 do 2010 za
podignuti kredit od 70.000,00 EUR-a. Nakon što su mu predočene otpremnice sporne
robe potvrdio je da su navedene otpremnice potpisivali kako on tako i ostali radnici
društva F. i to G. T., vozač, radnik po prezimenu P., Č..

22. Na prijedlog tužitelja proveden je dokaz financijskim vještačenjem po
stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i bankarstvo I. F.
mag. oec na okolnost da li je društvo F. d.o.o. S. primilo robu po
utuženim računima u vrijednosti od 79.443,00 kn, je li ta roba ugrađena u gradilište u
R. i je li tuženik na račun društva F. d.o.o. uplatio i koliki novčani iznos
za gradilište g. Ž. u V. R.. Nalaz i mišljenje ( list 158 spisa) je sud
prihvatio, jer je dan od stručne osobe, temeljem dokumentacije u spisu i
dokumentacije društva F. d.o.o. te K. -D. d.o.o. kao i obavljanja
drugih izvida vještaka.

7

40.Povrv-1233/2021-44

23.Iz nalaza vještaka ( list 158 i 159 spisa) proizlazi da je tužitelj tokom

2011. isporučio robu te izdao račune na ime tuženika G. R. u ukupnom
iznosu od 79.697,85 kn ( brojevi i datumi računa, dospijeće, datum narudžbe i iznosi
pobliže su navedeni na listu 158 i 159 nalaza ) s time da ne prileže dostavnice koje
prate navedene račune, a neke dostavnice ne odgovaraju službenim
knjigovodstvenim ispravama niti po formi niti po sadržaju, a vidljive su nelogičnosti:
datum dospijeća nekih računa je raniji od izdavanja, svi datumi računa su jednaki

8.9.2011., dok iz dokumentacije dostupne vještaku se nije mogao zaključiti razlog
navedenog., iz otpremnica nije moguće zaključiti tko je naručitelj robe, a razlika od
datuma otpreme do datuma dospijeća je razlika preko 150 dana. Između tužitelja i
društva F. je zaključen ugovor broj 0024/2012 ali istim nisu regulirane osobe
koje vrše narudžbe i preuzimanje robe, pa iz dokumentacije nije moguće utvrditi tko
je bio uopće naručitelj robe niti spisu niti u preuzetoj dokumentaciji društva ne postoje
stvarne narudžbenice koje bi bile osnova za isporučenu robu i izdane fakture za
predmetni spis. Vještak nadalje ustvrđuje da su plaćanja robe vršena kompenzacijom,
ali da također iz dokumentacije nije moguće utvrditi na koje se fakture vršila
kompenzacija. U nalazu se nadalje navodi da se pregledom izlista saldakontia za

2011. za dvije povezane tvrtke F. d.o.o. i F. automobilska tehnika
d.o.o. ustanovilo da tuženik G. R. ne postoji niti u kupcima niti u
dobavljačima. Konačno mišljenje je vještaka da na osnovi dokumentacije koja prilaži
spisu predmeta i dokumentacija koja je bila dostupna vještaku iz društva F.
d.o.o. S. kao i obavljanja drugih izvida, a niti u dodatnoj dostavljenoj
dokumentaciji od tužitelja i F. A. d.o.o. nema dokumentacije iz koje bi se
moglo zaključiti da je društvo F. d.o.o. primilo robu po računima utuženom
ovom parnicom, a niti da je otvoreno gradilište u V. R. na ime g. Ž.

24.Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tužitelj u dijelu koji se odnose
na datume faktura te je vještakinja odgovorila da je sa danom 17.05.2014. primila od
tužitelja konto kartice kupca R. G. iz kojih je bilo vidljivo da su datumi
dospijeća navedenih računa ostali nepromijenjeni, dakle onakvi kako su navedeni u
nalazu. U odnosu na prigovor tužitelja da su utuženi računi prvenstveno bili
ispostavljani trgovačkom društvu F. A. d.o.o. te nakon reklamacije da su
prefakturirani na tuženika vještakinja je ustvrdila da iz Dnevnika knjiženja za period od
6 mj. do 10.09.2011. nije vidljivo storniranje predmetnih računa prema društvu
Feroimpex d.o.o. Nastavno u zaključnom mišljenju ( list 161) vještakinja navodi kako
u cjelokupnoj dostavljenoj dokumentaciji nema isprave iz koje bi se moglo zaključiti
da je F. d.o.o. primilo robu po utuženim računima, te i to da je imao otvoreno
gradilište u V. R. naručitelja I. Ž..

25. Dakle, sud je na temelju gore provedenih dokaza utvrdio:
- da je ovdje tužitelj kao ovrhovoditelj 08. lipnja 2012. pokrenuo postupak
ovrhe pred javnim bilježnikom Z. J. iz Z. protiv ovdje tuženika
kao ovršenika radi namirenja ovršne tražbine od 79.443,00 kn,

-da je ovršenik ovdje tuženik, protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave posl.br. Ovr-508/2012 od 08. lipnja 2012. javnog bilježnika Z. J.
uložio prigovor u kojem osporava potraživanje tvrdeći da nije preuzeo građevni
materijal radeći kao poslovođa u društvu F. d.o.o.,

8

40.Povrv-1233/2021-44

- da su otpremnice i računi ispostavljeni tuženiku kao kupcu,
- da je tuženik u kaznenom postupku pravomoćno oglašen krivim za
kazneno djelo protiv imovine – prijevarom i to sa ciljem da sebi pribavi protupravnu
imovinsku korist,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka, suprotno tvrdnji tuženika, proizlazi kako
nema isprave iz koje bi se moglo zaključiti da je F. d.o.o. primilo robu po
utuženim računima, te i to da je imao otvoreno gradilište u V. R. naručitelja
I. Ž..

26. Nastavno postupak je prekinut rješenjem ovog suda posl.br. Povrv-
1392/2015 ( list 196 ) do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka protiv
okrivljenika ( ovdje tuženika) G. R. zbog kaznenog dijela iz čl. 224. st. 1 i

4. KZ-a, te isti postupak nastavljen ovosudnim rješenjem od 22. rujna 2021. ( list 203
) budući da je kazneni postupak pravomoćno okončan osuđujućom presudom.

27. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br.
K. 296/2015 koja prileži listu 207 spisa utvrđeno je da je istom okrivljenik ( ovdje
tuženik) G. R. proglašen krivim što je u vremenskom razdoblju od travnja
do kolovoza 2011. u svojstvu voditelja građevinske grupe T. F. automobilska
tehnika d.o.o. u nakani da se znatno nepripadno materijalno okoristi znajući za odnos
povjerenja stvoren dugogodišnjom poslovnom suradnjom između navedenog društva
i društva T. K. - D. d.o.o. djelatnicima T. K. – D. d.o.o.
neistinito predočio da mu je građevinski materijal potreban za T. F. d.o.o.
iako je znao da tome nije tako pa kada su mu djelatnici K. - D. d.o.o.
povjerovali i odobrili mu isporuku robe koju je preuzeo tuženik osobno i putem drugih
djelatnika u ukupnoj vrijednosti od 79.443,00 kn i tu robu nikada nije platio, jer ju je
zadržao u svoju korist na koji način se nepripadno materijalno okoristio za vrijednost
građevinskog materijala,

d a k l e, sa ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist da je
doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo na štetu
tuđe imovine nešto učini čime da je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom,
opisano po čl. 224. st .1. i st. 4. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97
pa mu je izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

27. Na temelju čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu
postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu
presudu kaznenog suda kojom je optuženik proglašen krivim.

28. Dakle, postoji vezanost parničnog suda kako za odlučne činjenice koje
čine bitna činjenična obilježja predmetnog kaznenog dijela tako i za postojanje pravne
kvalifikacije.

29. Nesporno je da je tuženik G. R., u navedenom kaznenom
postupku proglašen krivim za kazneno djelo protiv imovine – prijevarom opisano u
čl. 224. st. 1. i st. 4. KZ-a i to sa ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist u
kojem postupku su utvrđene odlučne činjenice i to: da tvrtka F. d.o.o. sa

9

40.Povrv-1233/2021-44

I. Ž. tuženikovim nećakom nije zaključila ugovor niti je sa istim usmeno
ugovorila da će na crno obavljati kakve radove, da je tuženik od travnja do kolovoza

2011. u S. kao voditelj građevne grupe društva F. neistinito predočio
tužitelju da mu je građevni materijal potreban za trgovačko društvo F. d.o.o.
u kojem je bio zaposlen, te mu je ovaj odobrio prodaju robe iz svog prodajnog
asortimana koju je preuzeo osobno tuženik i putem drugih djelatnika u ukupnoj
vrijednosti od 79.443,00 kn te istu zadržao u svoju korist i nakon potpisivanja Protokola
o plaćanju predmetne robe ( koju se obvezao obročno platiti ) do današnjeg dana nije
nikada platio.

30.Dakle, temeljem provedenih dokaza i njihove ocjene na koje se tužitelj
pozvao ali i onih provedenih prema prijedlogu tuženika, a sve polazeći od odredbe
čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, ( prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti
činjenici i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i
dokaze protivnika) - odnosno odredbe čl. 221 a. ZPP-a ( kojom je propisano: "ako
sud na temelju izvedenih dokaza ( čl.8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku
činjenicu o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja "),
ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj dokazao istaknute činjenice u tužbi, da
je tuženik zlouporabom položaja poslovođe u društvu F. naručio i preuzeo
robu ( građevni materijal) po utuženim računima, te isti građevni materijal ugradio u
obiteljsku kuću svoga nećaka I. Ž., te istu robu nije platio, odnosno da je tužitelj
isporučio robu – građevni materijal tuženiku, a tuženik tu robu – građevini materijal nije
platio, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 376. st.1. Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine, broj: 35/05 i 41/2008) prihvatio tužbeni zahtjev, te platni nalog kao
osnovan u cijelosti održao na snazi ( čl. 453. st. 3. ZPP-a).

31. Konačno je ukazati da prigovor tuženika istaknut na zadnjem ročištu

24. studenog 2021. kada ja zaključena glavna rasprava ( list 230) kako utuženi računi
nisu izdani sukladno pozitivnim važećim zakonskim propisima nije relevantan iz
ukupno sagledanih okolnosti i utvrđenih relevantnih činjenica koje nedvojbeno upućuju
na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj
stranka koja izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Tužitelj
zastupan po punomoćniku odvjetniku, podnio je zahtjev za naknadu troškova
postupka, koja specifikacija prileži spisu (list 181 spisa). Sud je sukladno odredbama
Odvjetničke tarife te vrijednosti predmetnog spora odobrio nužne troškove koje je
tužitelj imao, a isti se sastoje od sastava prijedloga za ovrhu ( tužbe) 100 bodova
( Tbr 7/1) javnobilježnička nagrada 1.144,43 kn, sastav podneska od 10.12.20212. /
očitovanje na prigovor/, ( Tbr 8/1) 100 bodova, pristup ročištima: 08.01.2013.,

20.03.2013., 27.08.2013., 21.10.2013., 20.04.2015., 02.04.2015., 24.11.2021. po 100
bodova ( Tbr 9/1 OT), pristup ročištu 26.01.2015. ( Tbr 9/2) 50 bodova, sastav
podneska od 03.06.2014. ( Tbr 8/3 ) 25 bodova, te sastav podneska od 30.10.2014.
( Tbr 8/1 ) 100 bodova, ( 1 bod = 10,00 Kn ) odnosno ukupno 11.894,43 kn, što uvećano
za 25% PDV-a daje iznos od 14.868,03 kn. Ovom iznosu valja dodati pristojbu na
presudu u iznosu od 1.144,00 kn pa to daje ukupan trošak tužitelja u iznosu od

16.012,03 kn.

10

40.Povrv-1233/2021-44

U Samoboru, dana 10. siječnja 2022. godine.

Sutkinja:

Snježana Ivanković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem
ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove
presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o
tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je
održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

1. odvj. B. J.

2. odvj. S. M.