Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex Vojarna sv. Križ, Dračevac Ps-107/2019 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji toga suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja G. O. iz Š., O.: …, zastupan po odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda
D. S. i I. M., Š., protiv tuženika O. B.
iz D., S., s boravkom u K. K., O.: …, radi iseljenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave,
zaključene 26. listopada 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja I. M.,
odvjetnika u Z. odvjetničkom uredu D. S. i I. M. te tuženika,
dana 10. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Nalaže se (dužan je) tuženiku da u roku 8 dana od pravomoćnosti ove presude
isplati tužitelju iznos najamnine za korištenje stana u ukupnom iznosu od 42.000,00
kn i to:
- za siječanj 2019. iznos od 3.000,00 kuna, sa dospijećem od 01. siječnja 2019.;
- za veljaču 2019. iznos od 3.000,00 kuna, sa dospijećem od 01. veljače 2019.;
- za ožujak 2019. iznos od 3.000,00 kuna, sa dospijećem od 01. ožujka 2019.;
- za travanj 2019. iznos od 3.000,00 kuna, sa dospijećem od 01. travnja 2019.;
- za svibanj 2019. iznos od 3.000,00 kuna, sa dospijećem od 01. svibnja 2019.;
- za lipanj 2019. iznos od 3.000,00 kuna, sa dospijećem od 01. lipnja 2019.;
- za srpanj 2019. iznos od 3.000,00 kuna, sa dospijećem od 01. srpnja 2019.;
- za kolovoz 2019. iznos od 3.000,00 kuna, sa dospijećem od 01. kolovoza 2019.;
- za rujan 2019. iznos od 3.000,00 kuna, sa dospijećem od 01. rujna 2019. ;
- za listopad 2019. iznos od 3.000,00 kuna, sa dospijećem od 01. listopada 2019.;
- za studeni 2019. iznos od 3.000,00 kuna, sa dospijećem od 01.studenog 2019.;
- za prosinac 2019. iznos od 3.000,00 kuna, sa dospijećem od 01. prosinca 2019.;
- za siječanj 2020. iznos od 3.000,00 kuna, sa dospijećem od 01. siječnja 2020.;
- za veljaču 2020. iznos od 3.000,00 kuna, sa dospijećem od 01. veljače 2020.,
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća na svaki
pojedinačni mjesečni iznos pa do konačne isplate, po stopi određenoj za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
2. Dužan je tuženik tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 8
dana od pravomoćnosti ove presude, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja
teče od dana pravomoćnosti ove presude.“
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik za cijelo nekretnine identificirane kao
stan na petom katu, broj 17, površine 78,70 m2, položen u zgradi anagrafske oznake
R. B., katastarski identificirane kao kat. čest. br. 5355/1 zgr, 5355/2
Z., 5355/3 zgr i 5355/4, upisane u zk. uložak 15443, etažno vlasništvo s
neodređenim omjerima, poduložak 42, K.O. S., a koju nekretninu da je stekao
temeljem darovanja. Nadalje, da u navedenom stanu stalno boravi njegov otac
P. O. u čiju korist je u zemljišnim knjigama upisano pravo doživotnog
plodouživanja, da je njegov otac osoba starije životne dobi, slabije pokretan i nije
sposoban sam sebi kupovati hranu, kuhati jelo, održavati higijenu stana, ali odbija
doći živjeti s tužiteljem u njegovom obitelji u Š.. Navodi kako je tuženik saznao
da njegov otac živi sam u stanu, obmanuo ga i u razdoblju od kraja 2018. pa do
početka 2019., za vrijeme dok je tužitelj zbog narušenog zdravstvenog stanja
(karcinom pluća) bio podvrgnut liječenju, uselio u navedeni stan bez znanja i
odobrenja tužitelja te onemogućio slobodan pristup tužitelju i njegovoj obitelji
promijenivši bravu na ulaznim vratima. Ističe da tuženik odbija dobrovoljno vratiti
spomenuti prostor u posjed tužitelja i ne plaća novčanu naknadu u vidu mjesečne
najamnine, pri čemu tužitelj cijeni da se za takav stambrni prostor može ostvariti
novčana naknada u obliku najamnine u mjesečnom iznosu od prosječno 3000.00kn.
Slijedom navedenog, predlaže sudu donijeti presudu kojom će tuženiku naložiti da
predmetni stan preda u posjed tužitelju te mu isplati iznos dospjele najamnine za
razdoblje od siječnja 2019. pa nadalje da zaključno rujna 2019. Predlaže odrediti i
privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine (iseljenja tuženika) na način da
se tuženiku naloži tužitelju predati ključ od ulaznih vrata i omogućiti pristup
predmetnom stanu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je u razdoblju od 10. veljače 2019.
do 20. veljače 2020. boravio u predmetnom stanu, a da je tužiteljevog pok. oca
upoznao preko zubara, pok. Ž. M. koji je znao da se on bavi humanitarnim
radom. Nadalje, navodi da je pok. P. O. posuđivao svakog mjeseca po
nekoliko stotina kuna koje mu je ovaj uredno vraćao kao i da ga je često puta zvao
da mu pomogne oko popravaka u stanu pa tako i jednom prilikom kad je trebao
popraviti rasklimani stol, kada na poziv, lupanje po vratima i zvonjenje nije otvarao
radi čega je susjeda pozvala njegovog sina, ovdje tužitelja, koji je došao iz Š. i
otvorio vrata stana kada se utvrdilo kako se ništa nije dogodilo već je pok. P.
čvrsto spavao. Inače da je po prirodi humanitarac i bavi se humanitarnim radom, a da
ga je pok. P. pozvao da dođe s njim živjeti u stan a kada je tužitelj saznao da živi
s njegovim ocem zatražio je da napusti stan, što je i učinio te pok. P. ostavio
poruku objašnjavajući zašto je napustio stan, koji ga je nagovorio da se vrati s njim
stanovati pa je tako skoro 13 mjeseci kod njega boravio i pomagao mu oko
svakodnevnih poslova, vodio brigu o njegovom zdravlju, spremao mu hranu, vodio ga
na izlete i odlazio s njim u šetnje. Napominje da su jednom prilikom došle u stan
unuka i nevjesta pok. P. i kada je došlo do prepirke između njih troje, one su
demonstrativno napustile stan, a inače da je nevjesta bila jako bahata prema pok.
P., jednom prilikom gađala ga je velikom lutkom u glavu na što je pok. P.
poručio da će promijeniti bravu na ulaznim vratima i da ih više ne želi vidjeti. Također,
da je pok. P. tražio sudskim putem razvrgnuće ugovora o darovanju kojim je
svom sinu darovao stan od čega ga je tuženik odgovorio. Nadalje, da su pok. P.
nevjesta i unuka prisilno odvele na psihijatrijsko promatranje s ciljem da mu oduzmu
poslovnu sposobnost kada je psihijatar rekao da je on potpuno ispravna osoba, radi
čega ih je pok. P. zamrzio. Navodi i kako mu nije jasno zašto tužitelj od njega
potražuje naknadu za najamninu kada je on proveo sate i sate, oko 30% svog
vremena brinući se o njegovom ocu te konačno da je odselio iz stana, generalno ga
sredio i očistio, nekoliko puta se raspitivao za pok. P. i svaki put dobio odgovor
da je dobro a iz „S. D.“ saznao je da je pok. P. umro.
3. U nastavku postupka tužitelj je podneskom zaprimljenim. 6. svibnja 2021.
povukao prijedlog za određivanje privremene mjere i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem
traži predaju posjeda stana, čemu se tuženik nije protivio, radi čega je na ročištu od
19. svibnja 2021. doneseno i objavljeno rješenje kojim se smatra da je u navedenom
dijelu tužba povučena kao i prijedlog za određivanje privremene mjere, čiji pisani
otpravak stranke nisu tražile a ujedno su se odrekle žalbe.
Ujedno je tužitelj objektivno preinačio tužbu radi isplate na način da od
tuženika za razdoblje od 01. siječnja 2019 do zaključno veljače 2020. potražuje
ukupno 42.000,00 kn na ime neplaćene najamnine s pripadajućim zakonskim
kamatama na mjesečne obroke od po 3.000,00 kn koje teku od svakog prvog u
mjesecu za tekući mjesec, kako je to specificirano u podnesku.
Budući je preinaka tužbe izvršena prije zaključenja prethodnog postupka i
tuženik se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi bez da se istoj prethodno
protivio, sukladno odredbi članka 190. stavka 4. Zakona o parničnom postupku
(Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.,
84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), smatra
se da je tuženik pristao na preinaku tužbe.
4. U postupku je sud izveo dokaze čitanjem rješenja pod poslovnim brojem Z-
30918/16 O. suda u S., Z. odjela S. od 11. srpnja 2017.
(list spisa 8), izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. 5355/1 Z., 5355/2 Z.,
5355/3 Z., 5355/4 Z., Z.U. 15443, K.O. S. (list spisa 9), otpusnog pisma K.
Z. na ime tužitelja od 5. prosinca 2018. (list spisa 10), nalaza K. Z. na
ime tužitelja od 12. ožujka 2019. (list spisa 11), dopisa tužitelja I.. P. postaji
S. od 12. i 21. ožujka 2019. (list spisa 12-14), specijalističkog nalaza O. bolnice
Š.-, O. za psihijatriju na ime pok. P. O. od 7.
veljače 2020. (list spisa 39), iskaza svjedoka M. F., D. U., J.
P., M. K. i O. B. u predmetu ovog suda broj: P-1289/19 (list
spisa 40-46), dopisa S. nekretnine d.o.o. od 17. lipnja 2021. (list spisa 68),
dopisa A. agencije za nekretnine od 8. srpnja 2021. (list spisa 70), dopisa P.
S. d.o.o. od 12. srpnja 2021. (list spisa 71), dopisa P. G. d.o.o. od
(list spisa 77), iskaza P. O., V. O. i P. O. u predmetu
ovog suda broj: P-1289/2019, saslušanjem tuženika kao parnične stranke (list spisa
91-92). Izvršen je uvid u predmete ovog suda broj: P-1289/2019, K-398/2021 i R.
O.-292/2019.
Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke budući je
tužitelj taj dokazni prijedlog povukao.
5. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te je tužitelj popisao parnični
trošak.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 42.000,00 kn iz
osnova novčane naknade u obliku najamnine od prosječno 3.000,00 kn mjesečno
koju bi ostvarivao za stan svoje vlasnosti u S., R. B. da ga nije, kako
tvrdi, samovlasno bez pravnog osnova zauzeo tuženik u razdoblju od 01. siječnja
2019. do 28. veljače 2020.
8. Pri tome nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine koja je u zemljišnim
knjigama O. suda u S. upisana kao kat. čest. 5355/1 Z., 5355/2 Z.,
5355/3 Z., 5355/4 Z., Z.U. 15443, K.O. S., 42. Suvlasnički dio s neodređenim
omjerom Etažno vlasništvo (E-42) povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine
i baš stana na V katu, označenog br.17, površine 78,70m2, koji se sastoji od tri sobe i
ostalih prostorija, anagrafske oznake R. B., na kojemu je upisano
pravo osobne služnosti plodouživanja u korist njegova oca P. O., da je
tužiteljev otac izvršavao sadržaj služnosti tako što je stanovao u tom stanu a s njim i
tuženik u razdoblju od 10. veljače 2019. do 20. veljače 2020. ne plaćajući naknadu
za korištenje njemu ni tužitelju, da tužitelj nije stanovao u tom stanu već s obitelji živi
u Š. te da je tužiteljev otac P. O. preminuo 30. travnja 2020., a što sve
proizlazi i iz rezultata dokaznog postupka.
9. Među strankama je sporno je li tuženik imao pravni osnov za korištenje
stana u utuženom razdoblju, a shodno tome je li u obvezi tužitelju isplatiti naknadu
koja se potražuje tužbom.
10. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je, uz suglasnost stranaka, izveo
dokaz čitanjem iskaza svjedoka M. F., D. U., J. P., M.
K., O. B., P. O., V. O. i P. O. saslušanih u
predmetu P-1289/19 koji se vodio radi opoziva darovanja, a koji postupak je bio
pokrenuo otac tužitelja pok. P. O. protiv tužitelja te je isti pravomoćno
okončan rješenjem o povlačenju tužbe 4. studenog 2019.
10.1. Iz iskaza svjedoka M. F. u bitnome proizlazi kako je susjed
tužiteljevog oca a tužitelja i njegovu obitelj poznaje godinama. Navodi da je jednom
prilikom u hodniku zgrade sreo tuženika, jednu gospođu i svog školskog kolegu
odvjetnika M. K., koji su ulazili u tužiteljev stan i tom prigodom tužiteljevom
ocu u bitnome je sugerirao da ne poduzima radnje zbog kojih stan ne bi ostao
njegovu sinu, ovdje tužitelju. Bilo mu je poznato da je nakon smrti tužiteljeve majke
njegov otac u stan doveo boležljivu žensku osobu koja je tu živjela do smrti a nakon
toga s njim je počeo živjeti tuženik, ne znajući što je tu radio, a poznato mu je da je
tužiteljev otac bio u dobrim odnosima sa sinom i njegovom obitelji.
10.2. Svjedok D. U., također susjed u zgradi u kojem se nalazi sporni
stan, tuženika je vidio možda dva puta, a iskazujući o prigodi kada je kao predstavnik
suvlasnika u zgradi prilikom obilaska susjeda radi podjele ključeva centralne
električne brave, bio i u stanu tužitelja potvrdio je kako je zatekao tuženika kojeg je i
prije viđao da dolazi, i da je na tuženikov zahtjev obrazložen time što često u stan
dolazi, i njemu dao ključ, pri čemu nije znao živi li tuženik kod tužiteljeva oca ali je i
njemu bilo poznato da je prije toga s njim živjela jedna boležljiva gospođa koja je tu i
umrla
10.3. Svjedokinja J. P. koja živi u istoj zgradi, u bitnome je iskazivala
kako je tužiteljev otac dobar, ali naivan i čak ograničenih kognitivnih sposobnosti tako
da ga supruga dok je bila živa nikada nije mogla poslati u trgovinu po više stvari
nego samo po jednu. Smatra da je tuženik izmanipulirao P. O., a da se
njegove loše namjere dodatno očituju i u tome što ga prijavio na C. kuhinju
prethodno mu otkazujući dostavu hrane vršenu iz jednog restorana. Navodi da je
tuženika vidjela samo nekoliko puta te da joj je jedna žena koja je prethodno bila u
stanu s tuženikom i ocem tužitelja rekla kako ona više ne želi ništa imati s ocem
tužitelja i da se tuženik uselio u stan.
10.4. Svjedok M. K. je iskazivao o svom saznanju čiji izvor je bilo
kazivanje tužiteljeva oca i potpisane isplatnice, kako je tužiteljev otac pozajmio
tuženiku 50.000,00 eura, a da uopće nije bio svjestan vrijednosti novca koju mu je
pozajmio, da nije izgledalo kao da mu je novac dao pod prisilom te da je očekivao
kako će mu od jednog velikog posla novac biti vraćen
10.5. O. B., u ovom postupku tuženik, a u predmetu P-1289/19
saslušan kao svjedok, u bitnome navodi da se u stanu tužitelja nalazio od veljače
2019., uz dozvolu tužiteljeva oca, a da ga je jednom prilikom telefonom kontaktirao
tužitelj rekavši, bez obrazloženja, da ne smije biti u stanu, na što se tužiteljev otac
jako naljutio.
10.6. Svjedokinja P. O., kćer ovdje tužitelja, saslušana u istom
postupku, ističe da su od susjeda i policije dobili informacije da je tuženik čovjek
problematičnog ponašanja, da se djed ponaša neodgovorno i da stan počinje
nalikovati na autobusni kolodvor, da su djedu pokušali objasniti da to sve skupa
ukazuje na prijevaru, potom da je brava od stana bila modificirana i to bez odobrenja
tužitelja kao vlasnika stana, a istraživanjem je došla do saznanja da je tuženik osoba
koja ima određeni obrazac ponašanja u smislu da se dobro raspita o određenoj
osobi, potom joj se približi, podilazi joj i govori upravo ono što želi čuti, a potom je
iskoristi u novčanom smislu. O svojim saznanjima da je obavijestila djeda, što je bilo
beskorisno.
10.7. Iz iskaza svjedokinje V. O., supruge tužitelja proizlazi da je
tužiteljev otac i prije tuženika u stan doveo žensku osobu za koju se kasnije saznalo
da je bila registrirana prostitutka i registrirani bolesnik od A.-a,(o čemu je
iskazivala i svjedokinja P.) a nakon što se tuženik uselio u stan, da otac tužitelja
nije htio ni slušati o tome da bi ga tuženik prevario.
10.8. U toj parnici saslušani P. O., otac tužitelja, navodi da je tuženiku
dao 3 paketića novca, a da se tuženik obvezao vratiti novac bankarskoj službenici.
Inače da ne bi sina tužio, da su novac, stan, zemlja i nekretnine od njegovog sina.
10.9. Čitanjem prethodno reproduciranih iskaza sud je utvrdio kako svjedoci
nemaju saznanja o tome je li tužiteljev otac pozvao tuženika da živi s njim, ali se iz
njihovih iskaza ne može zaključiti da je bilo nasilnog ulaska, već naprotiv da je
tuženik u stanu živio uz suglasnost tužiteljeva oca, koji mu je čak i znatna novčana
sredstva pozajmio, a da su i ranije, nakon smrti tužiteljeve majke, u stanu s njegovim
ocem živjele druge ženske osobe (svjedok F., J. P., D. U.,
P. O. i V. O.).
10.10. Uvidom u spis ovog suda K-398/2021 sud je utvrdio da je u tijeku
kazneni postupak protiv tuženika radi kaznenog djela iz članka 236. stavka 2.
Kaznenog zakona (prijevare) povodom optužnice O. državnog odvjetništva u
S. broj:K.-D.- od 31. ožujka 2020. kojom mu se stavlja na teret da je
u vremenskom razdoblju od prosinca 2018. do kraja ožujka 2019. u S., R.
B. u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, P. O. koji je
dementna osoba visoke životne dobi i koja živi sama u stanu, lažno prikazao da će
se kao „humanitarac“ o njemu brinuti, pa je tako nakon što mu se koristeći stanje
njegove nemoći približio, tijekom mjeseca veljače 2019. uselio u njegov stan, a kada
je stekao njegovu naklonost i povjerenje istoga naveo da mu pozajmi novčani iznos
od 30.000,00 Eura, a potom u drugom navratu još 20.000,00 Eura ili ukupno
50.000,00 Eura, bez da je bio svjestan o kojoj se količini novca radi, da bi potom 1.
Ožujka 2019. P. O. dao da potpiše izjavu kojom je potvrdio da mu je
pozajmio 30.000,00 Eura koji se obvezao vratiti do studenoga 2019. a unaprijed
odlučivši da navedeni novac za sebe zadrži, što je i učinio, ne vrativši P. O.
ništa od posuđenog, oštetivši ga za 50.000,00 Eura u protuvrijednosti kuna, pa da je
time počinio kazneno djelo protiv imovine-prijevarom, označeno i kažnjivo po članku
236. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona, koja optužnica je potvrđena
Rješenjem optužnog vijeća ovog suda od 9. ožujka 2021. i postupak po istoj je u
tijeku.
10.11. Uvidom u spis ovog suda R. O.-292/2019 sud je utvrdio da je
postupak radi lišenja poslovne sposobnosti P. O. bio pokrenut po
prijedlogu njegovog sina G. O. prijedlogom zaprimljenim pred ovim sudom
25. ožujka 2019.(predan pošti preporučenom pošiljkom 21. ožujka 2019.), da mu je
rješenjem C. S. od 11. veljače 2020. pod brojem K.:
… imenovan poseban skrbnik u osobi D. S.,
zaposlenice C., za zastupanje i radi zaštite njegovih
prava i interesa u postupku lišenja poslovne sposobnost, koje je potvrđeno rješenjem
Ministarstva.., S. služba za
drugostupanjski postupak, K.: U./I.-… od 11. veljače 2020. a
rješenjem Centra.. od 18.02.2020. pod brojem K.: UP/I-.. imenovan mu je poseban skrbnik u osobi G. O. za zastupanje u
postupcima pred bankama i telekomunikacijskim tvrtkama, koji postupak je
obustavljen rješenjem od 22. rujna 2020. zbog njegove smrti od 30. travnja 2020.
tako da ne postoji odluka o njegovoj poslovnoj nesposobnosti.
10.12. Iz dopisa agencije S. nekretnine proizlazi da nisu u mogućnosti
dati podatak o visini najamnine za stan u ulici R. B. za utuženo
razdoblje budući da nisu poslovali u navedenom razdoblju, dok iz dopisa agencija
A., P. S. i P. G. proizlazi da cijena najma ovisi o uređenju i
opremljenosti stana, ali da se visina najamnine može kretati od 300,00 do 800,00
EUR-a.
10.13. Tuženik, saslušan kao parnična stranka, u bitnome ističe da je na
traženje tužiteljevog pok. oca P. O. živio u predmetnom stanu od 10.
veljače 2019. do 10. veljače 2020., da mu dozvolu za stanovanje nije dao tužitelj, da
mu je poznato da je vlasnik stana do smrti bio pok. P., a nakon smrti da je stan
pripao tužitelju, da najamninu nikome nije plaćao niti da je trebao plaćati jer je godinu
dana živeći i brinući o tužiteljevu ocu, vodeći ga liječnicima, kuhajući mu, spremajući i
slično to i zaslužio, da je sve radio iz humanitarnih razloga ni od koga ne dobivši
nikakvu naknadu, smatrajući kako on P. nije bio dužan stoga plaćati niti ovaj
njemu. O sadržaju brige za tužiteljeva oca je iskazivao na način da mu je prvotno za
dva mjeseca o svom trošku donosio hranu koju je kupovao u K., a potom mu
se hrana donosila preko C. ili udruge M. što je pok. P. i plaćao. Iskazivao
je i kako odnosi između tužitelja i njegovog oca nisu bili dobri te da je u jednom
razdoblju pok. P. promijenio bravu na ulaznim vratima. Inače mu je bilo poznato
da on prima mirovinu u iznosu od 4.500,00 kn. Negirajući da je od pok P.
pozajmio novac izjavio je da mu je on novac dao ali se o tome, pozivom na kazneni
postupak u tijeku te ovu parnicu koja se vodi radi naplate najamnine, nije detaljnije
izjašnjavao. Inače je iskazivao kako je bio direktor društva P. i inovacije te od
ranije ima iskustva s humanitarnim radom vodeći i udrugu P. ugroženima.
Zaključno je izjavio kako je pok. P. jedino želio da se on o njemu brine, a da se o
tome više puta izjašnjavao i pred policijom te da je znao govoriti da bi se bacio kroz
prozor da nema njega.
11. Budući tijekom postupka nije dokazano da je tuženik uselio u stan koji je
koristio tužiteljev otac kao plodouživatelj protiv njegove volje, već da je u utuženom
razdoblju živio u stanu ne plaćajući naknadu uz njegovu suglasnost i povjerenje, a da
nije niti dokazano kod plodouživatelja nepostojanje pravno relevantne volje kao
razloga ništetnosti bilo kakvih pravnih poslova pa tako i primanja tuženika na
besplatno stanovanje, to sud primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključuje da
tuženik, budući stan nije koristio bez pravne osnove, nije u obvezi tužitelju naknaditi
štetu u visini izgubljenog prihoda u visini prosječne najamnine (čl. 1045 Zakona o
obveznim odnosima, novine (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i
29/18. – dalje: ZOO) pri čemu je posebno imati u vidu da tužitelj prihod od najamnine
u utuženom razdoblju ne bi mogao ni ostvarivati pošto je stan bio opterećen pravom
plodouživanja koje je njegov otac izvršavao stanujući u tom stanu.
12. Ako je, opreza radi, imajući u vidu da tužitelj nije izričito naveo pravni
osnov i da je zahtjev kao odštetni sud cijenio polazeći od činjeničnih navoda tužbe te
da sud nije vezan pravnom osnovom, odnos između stranaka promatrati kroz institut
stjecanja bez osnove, iako se na isti tužitelj ne poziva, onda je reći kako je odredbom
članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08.,
125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) određeno da kada dio imovine neke osobe na
bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom
pravnom poslu, u odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je
dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
12.1. Prema odredbi članka 1120. ZOO-a kad netko tuđu stvar uporabi u
svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako
nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
12.2. Međutim, prema odredbi članka 204. stavka 1. Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00.,
129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje:
ZV) plodouživatelj je ovlašten da se, bez obzira na to kolike su mu potrebe, služi
poslužnom stvari u skladu s njezinom namjenom, da je posjeduje kao nesamostalni
posjednik te je potpuno za sebe rabi, a njegov je i čisti prihod od čiste vrijednosti te
stvari, ali sve to samo u granicama očuvanja sućanstva, što uključuje i očuvanje
temeljne namjene poslužne stvari. U smislu odredbe članka 204. stavka 2. ZV-a
tužiteljev otac je mogao, kao nositelj prava doživotnog uživanja, prepustiti tuženiku
pravo vršenja svojih ovlaštenja, tj. pravo na posjed, odnosno pravo na suposjed.
12.3. Slijedom navedenog, budući je tužiteljev otac kao titular osobne služnosti
doživotnog plodouživanja tuženiku dao dopuštenje da s njim živi, pri čemu nije
utvrđeno da je na strani plodouživatelja postojao razlog koji bi takvo raspolaganje
učinio ništetnim odnosno da ne bi mogao vlastitim očitovanjem volje stvarati pravne
učinke i donositi pravovaljane odluke kao poslovno nesposoban ili uslijed uporabe
sile (čl. 322. u svezi s čl. 18. i 279. st.3. ZOO) to tužitelj, iako vlasnik nekretnine,
nema pravo zahtijevati isplatu naknade za korištenje tog stana od tuženika pa bi
njegovo potraživanje iz svih spomenutih osnova bilo neutemeljeno.
13. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
14. Odluka o trošku je izostala jer ga tuženik nije zatražio ni popisao.
Split, 10. siječnja 2022.
SUTKINJA
Mirjana Rubić v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog
otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, a o
njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku,
2. Tuženiku.
3. U spis