1

Poslovni broj: 24 Pr-125/2018-33

 

 

 

     

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

 

Poslovni broj: 24 Pr-125/2018-33

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Gordani Mahovac, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz S. B., OIB:…, zastupanog po punomoćnici A. O., odvjetnici iz S. B., protiv tužene O. B. "Dr. J. B." S. B., OIB:…, zastupane po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz S. B., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave 1. prosinca 2021. u nazočnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice A. O. i punomoćnika tužene odvjetnika I. Ž., a u nenazočnosti tužitelja, 10. siječnja 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Nalaže se tuženoj O. B. "Dr. J. B." S. B., OIB:…, da tužitelju N. K. iz S. B. OIB:…, isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 84.671,63 kunu (slovima: osamdeset četiri tisuće šesto sedamdeset jednu kunu i šezdeset tri lipe) bruto, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

 

-          na iznos od    332,26 kn od 16. travnja 2014. do isplate

-          na iznos od 1.993,46 kn od 16. svibnja 2014. do isplate

-          na iznos od 1.993,45 kn od 16. lipnja 2014. do isplate

-          na iznos od 3.019,89 kn od 16. srpnja 2014. do isplate

-          na iznos od 2.734,02 kn od 16. kolovoza 2014. do isplate

-          na iznos od 2.578,10 kn od 16. rujna 2014. do isplate

-          na iznos od 1.200,60 kn od 16. listopada 2014. do isplate

-          na iznos od 1.560,09 kn od 16. studenog 2014. do isplate

-          na iznos od 1.594,77 kn od 16. prosinca 2014. do isplate

 

-          na iznos od 1.213,41 kn od 16. siječnja 2015. do isplate

-          na iznos od 1.449,78 kn od 16. veljače 2015. do isplate

-          na iznos od 1.196,08 kn od 16. ožujka 2015. do isplate

-          na iznos od 1.270,06 kn od 16. travnja 2015. do isplate

-          na iznos od 1.274,33 kn od 16. svibnja 2015. do isplate

-          na iznos od 1.809,99 kn od 16. lipnja 2015. do isplate

-          na iznos od 2.107,13 kn od 16. srpnja 2015. do isplate

-          na iznos od 1.347,64 kn od 16. kolovoza 2015. do isplate

-          na iznos od 2.528,80 kn od 16. rujna 2015. do isplate

-          na iznos od 1.523,56 kn od 16. listopada 2015. od isplate

-          na iznos od 1.347,15 kn od 16. studenog 2015. do isplate

-          na iznos od 1.209,68 kn od 16. prosinca 2015. do isplate

 

-          na iznos od    920,41 kn od 16. siječnja 2016. do isplate

-          na iznos od 1.008,07 kn od 16. veljače 2016. do isplate

-          na iznos od 1.254,45 kn od 16. ožujka 2016. do isplate

-          na iznos od 1.253,88 kn od 16. travnja 2016. do isplate

-          na iznos od 1.148,02 kn od 16. svibnja 2016. do isplate

-          na iznos od 1.896,38 kn od 16. lipnja 2016. do isplate

-          na iznos od 2.116,68 kn od 16. srpnja 2016. do isplate

-          na iznos od 2.278,76 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate

-          na iznos od 2.352,06 kn od 16. rujna 2016. do isplate

-          na iznos od 1.766,03 kn od 16. listopada 2016. do isplate

-          na iznos od 1.808,13 kn od 16. studenog 2016. do isplate

-          na iznos od 1.315,00 kn od 16. prosinca 2016. do isplate

 

-          na iznos od 1.315,00 kn od 16. siječnja 2017. do isplate

-          na iznos od 1.564,85 kn od 16. veljače 2017. do isplate

-          na iznos od 2.070,90 kn od 16. ožujka 2017. do isplate

-          na iznos od    856,86 kn od 16. travnja 2017. do isplate

-          na iznos od 1.482,07 kn od 16. svibnja 2017. do isplate

-          na iznos od    859,17 kn od 16. lipnja 2017. do isplate

-          na iznos od    915,96 kn od 16. srpnja 2017. do isplate

-          na iznos od 1.744,97 kn od 16.  kolovoza 2017. do isplate

-          na iznos od    833,96 kn od 16. rujna 2017. do isplate

-          na iznos od 1.199,78 kn od 16. listopada 2017. do isplate

-          na iznos od    916,19 kn od 16. studenog 2017. do isplate

-          na iznos od    934,52 kn od 16. prosinca 2017. do isplate

 

-          na iznos od 1.223,77 kn od 16. siječnja 2018. do isplate

-          na iznos od    893,89 kn od 16. veljače 2018. do isplate

-          na iznos od 1.027,96 kn od 16. ožujka 2018. do isplate

-          na iznos od    936,03 kn od 16. travnja 2018. do isplate

-          na iznos od 1.229,26 kn od 16. svibnja 2018. do isplate

-          na iznos od 1.175,56 kn od 16. lipnja 2018. do isplate

-          na iznos od 2.656,20 kn od 16. srpnja 2018. do isplate

-          na iznos od    938,71 kn od 16. kolovoza 2021. do isplate

-          na iznos od 2.366,84 kn od 16. rujna 2018. do isplate

-          na iznos od 1.290,72 kn od 16. listopada 2018. do isplate

-          na iznos od    897,89 kn od 16. studenog 2018. do isplate

-          na iznos od    938,71 kn od 16. prosinca 2018. do isplate

 

do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem  polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana. 

 

              II Nalaže se tuženoj O. B. "Dr. J. B." S. B., OIB:…, naknaditi tužitelju N. K. iz S. B., OIB:…, troškove parničnog postupka u iznosu od 11.400,00  kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude (10. siječnja 2022.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 8 dana.

 

Obrazloženje

 

 

1.Tužitelj  je podnio tužbu protiv tužene,  radi isplate razlike plaće.

 

2. U tužbi i podnescima tijekom postupka navodi da je zaposlen kod tužene na radnom mjestu doktora medicine – specijalist kirurgije te te da mu tužena nije isplaćivala plaću u skladu s Zakonom o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR), internim Pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 126/11, 88/13 i 143/14, dalje: KU Zdravstva) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13 i 24/17, dalje: Temeljni KU).

Rad tužitelja bio je organiziran u 24-satnim dežurstvima ili pripravnosti, a u utuženom razdoblju tužitelj je radio u otežanim uvjetima rada uz odgovornost za život i zdravlje ljudi, a tužena je dodatke po tim osnovama sukladno ranije navedenom zakonodavnom okviru isplaćivala samo za redovno odrađene sate rada, ali ne i u odnosu na prekovremene sate. 

 

Dakle, u tužbi navodi da mu tužena nije isplatila dodatke na plaću sukladno Kolektivnom ugovoru, pogrešno primjenjujući odredbe istog, jer joj isplaćuje dodatke na plaću tijekom redovnog radnog vremena dok iste dodatke ne isplaćuje za prekovremeni rad i za rad u vrijeme dežurstva. Nisu obračunati niti isplaćeni sljedeći dodaci:

- dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada

- dodatka za odgovornost za život i zdravlje pacijenata

- dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi

- znanstveni stupanj

- uvećanje plaće po osnovu navršenih godina rada u zdravstvenim ustanovama

- a posljedično nije dobro obračunata niti razlika naknade plaće za godišnji odmor odnosno naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

 

Tužitelj potraživanje temelji na Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima istima i Zakonima o radu, važećim u utuženom  razdoblju od 1. prosinca 2013. zaključno sa prosincem 2018.

Tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu jer ne raspolaže evidencijom prekovremenog rada niti platnim listama za utuženo razdoblje te si zadržava pravo, nakon provedenog financijskog vještačenja urediti tužbu.

 

Podneskom od 20. siječnja 2021. tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja, precizirao tužbeni zahtjev kako je to  opisano u izreci ove presude.

 

3. U odgovoru na tužbu i podnescima dostavljenim u tijeku postupka, tužena u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, protivi se  podnošenju stupnjevite tužbe, osporava znanstveni stupanj tužitelja, ističe prigovor zastare, te predlaže, obzirom da je tužena obvezna isplate plaće izvršavati isključivo putem centralnog obračuna plaće (COP), a da je COP izrađen od strane i u nadležnosti  Republike Hrvatske, pozvati Republiku Hrvatsku da stupi u ovaj postupak kao umješač na strani tužene.

 

Tužena ističe da tužitelj pogrešno tumači odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te odredbe Temeljnog  kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama te da tužitelj ne razlikuje pojam osnovna plaća i plaća. Tužena objašnjava pojam osnovna plaća kao plaću koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a plaća da označava mjesečnu plaću koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati uvećana za dodatke i uvećanja, a što da znači da osnovna plaća i plaća nisu isto. Prema tuženoj osnovica za izračun prekovremenog rada je osnovna plaća, a ne plaća – osnovna plaća + dodaci na plaću. Prekovremeni rad nije sastavni dio osnovne plaće uslijed čega se ne mogu obračunati dodaci na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada. Tužena osporava pravo na dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada, dodatka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, znanstveno zvanje, jer da se odredbama čl. 47. st. 2., 51., 57., 58. i 59. Kolektivnog ugovora, jasno određuje da se svi dodaci obračunavaju na osnovnu plaću, što znači isključivo na sate redovnog rada odnosno redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne na prekovremeni rad.

Poziva se na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora prema kome se dodaci na plaću i uvećanje plaće obračunavaju isključivo na osnovnu plaću odnosno isključivo na ukupan mjesečni redovan fond radnih sati, a ne na prekovremene sate.

Zbog svega iznesenog predlaže sudu tužbu odbaciti kao nedopuštenu u cijelosti odnosno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz obvezu tužiteljice da tuženoj naknadi sve parnične troškove ovog postupka.

 

4. Dakle, između stranaka je sporna dopustivost stupnjevite tužbe, osnova i visina tužbenog zahtjeva, znanstveni stupanj tužitelja kao i je li tražbina tužitelja u zastari.

5. Sukladno prijedlogu tužene, sud je pozvao Republiku Hrvatsku za stupanje u parnicu kao umješač na strani tužene, međutim ista nije prihvatila stupanje u parnicu.

 

6. Uzimajući u obzir odredbu čl. 14. st. 3. Pravilnika  sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" broj 73/18), prema kojoj odredbi radnik ima pravo samo uvida u evidenciju te da se na temelju samog uvida u evidenciju ne može zaključiti je li plaća pravilno obračunavana i isplaćivana, tužitelj je jedino u sudskom postupku, sukladno odredbi čl.  14. st. 2. Pravilnika, mogao predložiti sudu da službenim putem pribavi isprave neophodne za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja pa su prema tome ispunjene zakonske pretpostavke za stupnjevitu tužbu sukladno odredbi čl.  186.b. ZPP-a.

 

7. U provedenom dokaznom postupku pročitani su: zaključci Zajedničkog povjerenstva za tumačenje  Kolektivnog ugovora, dopis Ministarstva zdravstva od, pravno mišljenje prof. dr. sc. V. G., isplatne liste plaća tužitelja, evidencija o radnom vremenu tužitelja, Pravilnik o plaćama i drugim  materijalnim pravima radnika, Rješenja o korištenju godišnjih odmora, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od, Dodatak Kolektivnom ugovoru te Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, nalaz vještačenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije B.  B..

Odbijen je prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka V. D. i S. P. J. i tužitelja obzirom da je njihovo saslušanje predloženo na okolnosti načina obračuna i isplata plaća, naknade plaće, koeficijenta i uvjeta rada prema obračunu i isplati plaće u centralnom obračunu plaća, a isto je nesporno.

 

8. Tužbeni zahtjev  je  osnovan.

 

9. Tužitelj  je zaposlen kod tužene na radnom mjestu doktora medicine-specijalist kirurgije od 11. prosinca 2013. pa nadalje.

 

10. Odredbom čl. 80. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09) koja je u bitnom istovjetna odredbi čl.  90. Zakona o radu  ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17- dalje ZR), određeno je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću  u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a odredbom čl. 94. ZR-a je određeno da za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom  za koji je zakonom  određeno da se ne radi, da radnik ima pravo na povećanu plaću. Dodaci na plaću radnika u zdravstvu za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni su Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine broj 143/13- na snazi od 1.prosinca 2013. do 1.  ožujka 2018. – dalje KU/13) kojim  je u čl.  51. propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom  25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Odredbom čl. 52. KU/13 istovjetno kao i odredbom  čl.  50 KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa,  evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu.

11. Prema čl. 57. KU/13 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja  na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću koji u konkretnom  slučaju iznosi 25%. Istovjetnu odredbu sadrži čl. 55. KU/18.

 

12. Člankom 59. KU koji je bio na snazi od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. propisano je da doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a Dodatkom I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva, a koji se primjenjuje od 1. listopada 2015. u čl.  59., postotak za dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi je zamijenjen i iznosi 12%. Isto propisuje i KU/18 u odredbi čl. 57. 

 

13. Sukladno odredbi čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17, 47/18), plaće zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

 

14. Odredbom čl. 47. KU/13  i  čl. 45 KU/18 plaću zdravstvenih radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dodaci na osnovnu plaću su određeni kao stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada,  dodaci i uvećanja plaća.

 

15. Navedeni Kolektivni ugovori daju pravo na istodobnu isplatu više različitih dodataka odnosno pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU (čl. 55.  i 57. KU/18), uvećano za dodatak za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni  rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po navedenim osnovama jer tužitelj i u redovnom i u prekovremenom radu radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i sa odgovornošću za život i zdravlje ljudi.

 

16. Zbog navedenog, tužitelj ima pravo i na dodatke za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18, a kako je to i izraženo u zauzetom pravnom shvaćanju na osmoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019.: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15), koji u redovnom radu imaju pravo  na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl.  57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. Kolektivnog ugovora, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".

 

17. Obzirom  da tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, izuzev dodatka za znanstveni stupanj jer tužitelj nije dokazao da je stekao znanstveni stupanj magistra ili doktore znanosti, posljedično sud utvrđuje da tužena nije tužitelju ispravno obračunavala prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun  naknade za godišnji odmor. Visinu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora određuje Zakon o radu/14 u čl. 81. odnosno u čl. 60. Zakona o radu/09 prema kojima radnik ima pravo za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, pravilnikom  o radu ili ugovorom  o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri  mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad). Odredbom čl. 36. st.1. KU/13, odnosno odredbom čl. 34. KU/18, radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a st. 2. istog članka određuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

 

18. Rješenjem poslovni broj 7 Pr-125/2018-19 od 19. svibnja 2020. određeno je provođenje financijskog vještačenja, a povjereno je stalnom sudskom vještaku za područje financija, računovodstva i knjigovodstva, B. B..

 

Zadatak vještačenja je utvrditi jesu li tužitelju u razdoblju od 11. prosinca 2013. do 30. studenog 2018. isplaćivane plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te sukladno odredbama Zakona o radu za sve odrađene sate prekovremenog rada te na tako utvrđene prekovremene sate rada izračunati uvećanja po osnovi:

-          otežanih uvjeta rada

-          odgovornosti za život i zdravlje ljudi odnosno iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi

-          znanstveni stupanj

-          razliku naknade plaće za godišnji odmor

 

19. Financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku B. B. utvrđena je visina razlike plaće od  84.671,63 kn bruto koju je tužena, sukladno ranije citiranim odredbama Kolektivnih ugovora i Zakona o radu bila dužna isplaćivati tužitelju na odrađene prekovremene sate, a odnosi se na otežane uvjete rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi odnosno iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi i razliku naknade plaće za godišnji odmor u utuženom razdoblju.

              Za svaki odrađeni sat u prekovremeno radu u nalazu vještačenja tužitelju je obračunat u postotku od osnovne plaće dodatak s osnova posebnih uvjeta rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni su i obračunati na osnovnu plaću. Osnovna plaća izračunata je prema formuli: Osnovna plaća = osnovice za obračun plaće x koeficijent složenosti poslova radnog mjesta x koeficijent minulog rada. Iz izračunate osnovne plaće izračunata je vrijednost sata (osnovne plaće) ili satnica osnovne plaće, na način da se osnovna plaća podijelila s brojem sati u mjesecu koji se dobiju množenjem dana u mjesecu (dani u tjednu od ponedjeljka do petka) s 8 sati i tako je utvrđen RMFR, a izračunata je prema formuli: Vrijednost sata osnovne plaće = osnovna plaća/ RMFRS. Izračun dodataka u kunama izračunat je prema formuli: %dodatka x vrijednost sata osnovne plaće x broj prekovremenih sati.

Naknada plaće za godišnji odmor izračunata je na način da su uzete u obzir izračunate razlike plaće u prethodna tri mjeseca i za iste je izračunat mjesečni prosjek, te tako utvrđen prosjek plaće u prethodna tri mjeseca podijeljen je sa brojem sati mjeseca u kojem je korišten godišnji odmor i izračunata prosječna satnica sa godišnji odmor. Tako utvrđena prosječna satnica za godišnji odmor pomnožena je sa brojem sati godišnjeg odmora i izračunata je razlika naknade godišnjeg odmora po osnovi razlike plaće za obračunate „dodatke“ za prekovremeni rad. Za broj sati koliko je korišten godišnji odmor u pojedinom mjesecu umanjen je broj sati na koje su obračunati dodatci u tom mjesecu u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati, a kako je to primjenjivala i tužena i COP u izračunu.

 

              20. Stranke nisu imale  primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka B. B. u pogledu izračuna, a tužena se protivi pravnoj osnovi.

 

21. Obzirom  na prethodna utvrđenja i činjenicu da sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka B. B. jer je isti izrađen u skladu s pravilima struke, s jasnom i na zakonu osnovanom metodologijom obračuna dodataka, sud utvrđuje sukladno odredbi  čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 koji je bio u primjeni od 1. siječnja 2010. do 6. kolovoza 2014) i čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14 i 127/17 koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014. te odredbama članka 57. i 59.  Kolektivnog ugovora/2013 i Dodatka I, odnosno članka 55. i 57. Kolektivnog ugovora/2018 da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Dakle, tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i na iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili u prekovremenom radu te pravo na isplatu kumulativno tih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, a posljedično, obzirom na utvrđenu razliku u isplaćenoj plaći, tužitelju pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor sukladno čl. 81. Zakona o radu, odnosno čl. 36. st. 1. KU/13 i čl.34. KU/18.

 

22. Potraživanja iz radnog odnosa sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu /2014 zastarijevaju za pet godina, a odredbom čl. 232. st. 2. je određeno da se odredbe ovog Zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika kojima je rok zastare od 3 godine istekao prije stupanja na snagu ovog Zakona. Zakon o radu objavljen je 30. srpnja 2014., a stupio na snagu 7.  kolovoza 2014.

Tužitelj je tužbu podnio 12. prosinca 2018., a prvo potraživanje tužitelja se odnosi na razliku plaće za mjesec ožujak 2014., što znači unutar roka od pet godina (što znači da potraživanje razlike plaće za ožujak 2014. nije u zastari niti prema zastarnom roku od 3 godine). Zbog svega iznesenog, sud je ocijenio prigovor zastare neosnovanim.

 

23. Sukladno odredbama zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20), i odredbama Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 10/17), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto dohotka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate.

 

 

Sukladno odredbi čl.  92. st. 3. Zakona o radu plaća se isplaćuje najkasnije do 15-og dana u idućem mjesecu pa kamata teče od 16-og u mjesecu, a kako to i potražuje tužitelj.

 

24. Sukladno odredbi  čl.  29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18 dalje u tekstu: ZOO), tužitelju pripada i zakonska zatezna   kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa utvrđene razlike plaća do isplate, a datum dospijeća određen je sukladno ranije citiranoj odredbi čl.  92. st. 3. Zakona o radu.

 

25. U radnim sporovima pokrenutim prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19), paricijski rok iznosi 8 dana.

 

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi  čl. 154. st. 1. i  čl.  155.  ZPP-a (čl. 117. st.3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine" broj 70/19, obzirom da u ovom predmetu prvostupanjska presuda nije donesena do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona  o parničnom postupku. Odredbom čl. 154. Zakona o parničnom postupku određeno je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a ako su stranke djelomično uspjele u parnici da će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga da će utvrditi iznos pojedinih i ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu,  vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

Tužitelju su, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) priznati slijedeći troškovi: trošak sastava tužbe po Tbr. 7. točka 1. Tarife u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja tužitelja na ročištima održanim 4. ožujka 2019., 6. svibnja 2019., 1. prosinca 2021., po Tbr. 9. točka 1. Tarife za svako ročište po 1.000,00 kn, kao i za ročište za objavu presude po tbr. 9. toč. 3. Tarife u iznosu od  500,00 kn, te  trošak podnesaka od 4. veljače 2019., 3. svibnja 2019., te 20. siječnja 2021. po tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od po 1.000,00 kn po podnesku.

 

Tužitelju je priznat u cijelosti  trošak vještačenja u iznosu od 3.900,00 kn, a koji trošak je bio nužan za pravilno presuđenje.

 

Dakle, ukupno priznat trošak tužitelju iznosi 11.400,00  kn, a koji trošak je naložen tuženoj platiti tužitelju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja  ove presude sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 59/16, 73/17).

 

27. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe sukladno odredbi čl. 11. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18).

 

28.  Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Slavonskom Brodu,  10. siječnja 2022.

 

Sutkinja

 

Gordana Mahovac v.r.

 

 

UPUTA O  PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u  roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem  ovog suda na nadležni specijalizirani Županijski sud za radne sporove.

 

 

DN-a:

1. A. O., odvjetnica iz S. B.

2. A. M. B., odvjetnica iz S. B.

3. Porezna uprava S. B. – nakon pravomoćnosti