Poslovni broj 20 Gž-908/2019-3

Poslovni broj 20 Gž-908/2019-3

U   IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Vlade Skorupa, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i Larise Crnković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L, S,-B,, OIB: ...... iz O,, koju zastupa punomoćnik I.B. iz O., protiv tuženika J. k. „O.“, OIB: ........ iz O.kojeg zastupa punomoćnica P. V.ć, odvjetnica iz R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1127/2018-18 od 27. veljače 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2022.,

p r e s u d i o   j e

1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda

Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1127/2018-18 od 27. veljače 2019.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

              1.Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi nad tužiteljicom na temelju ovršne isprave P-225/08, te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.218,75 kn.

              2.Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje-ZPP), predlažući da se presuda ukine.

3.U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana.

4.Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi nad njom na temelju ovršne isprave posl.br. P-225/08.

6.Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrđuje da iz rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne služba u Koprivnicu, posl.br. Gž Ovr-222/18-3 od 7. ožujka 2018., rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl.br. Gž Ovr-442/16-3 od 19. lipnja 2017., te rješenja ovog suda posl.br.Ovr-5024/15 od 21. srpnja 2017. proizlazi da je ovdje tužiteljica, a u ovršnom postupku ovršenica, podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Ovr-5024/15 od 16. rujna 2015. i to iz razloga propisanog čl. 50. st. 1 toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16; dalje: OZ), a koji žalbeni razlog je da ovršenica smatra da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, pa da je tužiteljica iz tog žalbenog razloga upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužiteljica da navodi da je sa ovdje tuženikom, a u ovršnom postupku ovrhovoditeljem, odnosno njegovim pravnim  prednikom, zaključila ugovor o zakupu 15. veljače 1992. i da je taj ugovor ništav, a zbog čega da ovrhovoditelj, odnosno ovdje tuženik, nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave. Ovršnom ispravom-presudom Općinskog suda u Opatiji, posl.br. P-255/08 od 17. prosinca 2010., koja je pravomoćna 19. travnja 2011., a ovršna 31. svibnja 2011., da je naloženo ovdje tužiteljici i I. B. da tužitelju, ovdje tuženiku, isplate iznos od 975.200,64 kn sa zateznim kamatama od 2. travnja 2001., kao i parnični trošak u iznosu do 239.020,00 kn, a iz obrazloženja presude da je razvidno da su tamo tuženi, a ovdje tužiteljica, tijekom postupka isticali da je ugovor o zakupu temeljem kojeg proizlazi njihova novčana obveza ništetan, a o tom razlogu osporavanja tužbenog zahtjeva u predmetu P-225/08 da se očitovao ne samo prvostupanjski sud, već i Vrhovni sud RH prilikom odlučivanja o izjavljenoj reviziji.

7.Prvostupanjski sud utvrđuje da ovaj postupak nije postupak kojim se utvrđuju i dokazuju činjenice i provode isti dokazi kao u postupku koji je prethodio donošenju sudske presude na temelju koje je pokrenut predmetni ovršni postupak, odnosno da ovo nije postupak u kojem se provode dokazi koji su se mogli provoditi i u parničnom postupku u kojem je odlučeno o novčanoj tražbini ovdje tuženika. Tužiteljica da u bitnome ističe da su sudovi pri donošenju odluke o osnovanosti novčane tražbine ovdje tuženika primijenili pogrešno materijalno pravo, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava stranke se mogu pozivati u žalbi protiv presude kojom je toj stranci nešto naloženo kao npr. ovdje tužiteljici da namiri novčanu tražbinu ovdje tuženika. Tužiteljica da u ovom postupku nije dokazala tvrdnju da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno protiv nje, a ovršni postupak da je pokrenut temeljem pravomoćne i ovršne sudske presude koja nije niti ukinuta, niti poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno da ona nije izgubila svoju djelotvornost, niti da je bez učinka. Žalbeni razlog na koji se poziva tužiteljica i povodom kojeg je upućena na pokretanje parnice nije još jedan pravni lijek, odnosno pravni put da bi ona dokazala da nije dužna platiti novčanu tražbinu ovdje tuženika i to iz istih razloga koje je isticala i u parničnom postupku. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

8.Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo, odnosno čl. 221.a. ZPP-a u vezi sa člankom 50. stavak 1. t.7. OZ-a, odlučujući o tužbenom zahtjevu, te su neosnovani svi žalbeni navodi tužiteljice.

9. Naime, kao što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, tužiteljica u ovom postupku osporava ovršnu ispravu, odnosno presudu Općinskog suda u Opatiji, posl.br. P-225/08 iz razloga jer da se ovršna isprava temelji na ugovoru o zakupu za kojeg tužiteljica tvrdi da je ništetan (jer se odnosi na pomorsko dobro). Dakle, tužiteljica se u ovom postupku zapravo žali na ovršnu ispravu, iako je sve te navode koje iznosi u ovom postupku već iznijela, bez uspjeha, u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava. Stoga su svi navodi koje iznosi tužiteljica irelevantni jer o njima nije dopušteno raspravljati u ovom postupku.

10. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da  tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu.

11.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

12. O zahtjevu tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu odlučeno je primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

                                                                 U Rijeci, 10. siječnja 2022.

                         Predsjednik vijeća

                                                                                             dr.sc. Vlado Skorup