1

Poslovni broj: Gž R-798/2020-2

 

Poslovni broj: Gž R-798/2020-2

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja A. R. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici J. B., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. P. i J. B. iz Z., protiv tuženika bolnica S. M., Z.,  OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 21 Pr-1225/2019-30 od 25. lipnja 2020., 10. siječnja 2022.,

 

r i j e š i o  j e

              Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 21 Pr-1225/2019-30 od 25. lipnja 2020. u dosuđujućem dijelu točke I i točki II izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnove razlike plaće i naknada iznos od 99.323,11 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, osim zateznih kamatama na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu (točka I izreke), te je tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. lipnja 2020. do isplate (točka II izreke).

2. Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu točke I i točke II izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se presuda ukine, odnosno preinači.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u iznosu od 99.323,11 kn s kamatama na ime prekovremenog rada u dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka, naknade za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dodatka za znanstveni stupanj te naknade za godišnji odmor, u vremenskom razdoblju ožujak 2014. – ožujak 2019.

6. Ocjenom provedenih dokaza, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka iz Z. te pozivom na odredbe iz čl. 47. st. 1., čl. 51., čl. 57. čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine " broj 143/13 i 96/15 – dalje KU/13), tj. čl. 49., čl. 55. i čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 – dalje KU/18),  čl. 91. st. 3. i čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR) i čl. 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13, 24/17 i 128/17 – dalje TKU) sud prvog stupnja utvrđuje da utuženi dodaci tužitelju nisu isplaćivani i na prekovremeno odrađene sate. Pri tome, sud ne nalazi relevantnim tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi KU. Utvrđuje da razlika plaće tužitelja za predmetno razdoblje, a s osnove dodataka za prekovremeni rad, pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, iznosi 3.041,08 kn, za posebne uvjete rada iznosi 40.594,54 kn, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 18.431,43 kn, za znanstveni stupanj iznosi 24.356,69 kn, a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora da iznosi 12.899,37 kn (čl. 36. st. 1. i 2. KU/13, tj. čl. 34. KU/18).

                7. Ovaj sud prihvaća pravilnim stav  suda prvog stupnja da tužitelj kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 51., čl. 57. i čl. 59. KU/13, odnosno čl. 49., čl. 55. i čl. 57. KU/18, te čl. 54. st. 2. TKU, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, budući da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po navedenim osnovama, jer tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima te ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

 

              8. O navedenome je, a zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu pravno shvaćanje zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., a prema kojem pravnom shvaćanju zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

 

              9. Međutim, kako tuženik i u ovoj žalbenoj fazi postupka osporava način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer se prema tvrdnji tužitelja u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija subota i nedjelja, a ne i blagdan, koji eventualno pada u tjednu, pri čemu se poziva na zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, a u kojem pravcu ovaj sud ne prihvaća pravilnim stav suda prvog stupnja, od čega je u zavisnosti i visina tužbenog zahtjeva, to je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

              10. Glede navedenog pravnog pitanja stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih rješenja, pa tako u rješenju broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021. iznosi slijedeće pravno shvaćanje:

 

"Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Revr 630/2017, Revr 676/2013, Revr 793/2013, Revr 1515/2013 i dr.). Pri tome nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

 

Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni broj radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli zaključak broj 148 prema kojem u bitnome redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

 

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je zaključak broj 153 kojim je stavljen izvan snage zaključak broj 148 i gdje je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati.

 

Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 te se zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od zaključka broj 148 prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169 kojim je navedeno da zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

 

Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po povjerenstvu pod brojem 148, prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

 

Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje."

 

11. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u razdoblju od 21. prosinca 2015.

 

12. Odredbom čl. 52. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

13. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenima u čl. 51. KU/13.

 

14. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13.

 

15. Budući da tužitelj tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće i razlike naknade za godišnji odmor temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda radnih sati, tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim u cijelosti.

 

16. Slijedom navedenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. nije raspravio primjenom zaključka broj 148, a nakon 21. prosinca 2015. primjenom zaključka broj 153, valjalo je na temelju odredbe čl. 370.  ZPP-a pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

17. U preostalom dijelu (odbijajući dio točke I. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 10. siječnja 2022.

 

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić