Poslovni broj: 26 Gž-1576/2021-2

Poslovni broj: 26 Gž-1576/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. D. M., H., SAD, OIB: …, tužitelja T. J. M., SAD, K., OIB: …, tužitelja J. L. M., SAD, U., OIB: …, koje zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u D., protiv tuženika M. B., T.,  OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u D., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-234/2020 od 21. rujna 2021., dana 10. siječnja 2022.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-234/2020 od 21. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„I Nalaže se tužiteljima 1-3 u roku 30 dana uplatiti iznos od 6.250,00 kuna na račun Općinskog suda u Dubrovniku broj:HR5723900011300000120, poziv na broj P-234/2020 opis plaćanja „uplata troškova osiguranja postupka u predmetu broj P-234/2020".

II Ako tužitelji 1-3 u roku 30 dana od dostave ovog rješenja ne dokažu sudu da su dali osiguranje za parnične troškove kako je to naloženo toč. I ovog rješenja, smatrat će se da je tužba povučena.“

2. Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobijaju tužitelji navodeći da je nepravilno i nezakonito te u suprotnosti sa Zakonom o parničnom postupku, predlažući drugostupanjskom sudu rješenje ukinuti i predmet vratiti na daljnje postupanje.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je tuženik u odgovoru na tužbu podnio zahtjev za osiguranje parničnih troškova (aktorska kaucija) u iznosu od 75.000,00 kn, navodeći da su tužitelji strani državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. Pozivom na čl. 61. i 63. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine broj 101/17., u daljnjem tekstu: ZMPP), te na temelju utvrđenja iz dopisa Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 22. srpnja 2020. iz kojeg proizlazi da između Republike Hrvatske i SAD nije na snazi niti jedan bilateralni/multilateralni sporazum kojim je uređeno postupanje u vezi osiguranja parničnih troškova, kao i postupanje vezano uz pribavu obavijesti o pravu SAD već se to obavlja putem privatnih odvjetnika u određenim saveznim državama, to prvostupanjski sud ne nalazi utvrđenim da u državi prebivališta tužitelja postoji oslobođenje od plaćanja troškova postupka u smislu čl. 61. ZMPP-a, te kako niti tužitelji nisu dostavili podatke o stranom pravu to zaključuje da su u obvezi osigurati troškove postupka za 5 parničnih radnji (odgovor na tužbu i zastupanje na 4 ročišta) prema vrijednosti predmeta spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn.

5. U žalbi tužitelji smatraju da nisu dužni položiti iznos na ime osiguranja troškova jer se odluke sudova u Republici Hrvatskoj priznaju u državi u kojoj tužitelji imaju prebivalište u smislu čl. 61. st. 1. ZMPP-a, te iz razloga što ne postoji „niti smisao niti potreba“ za polaganje novčanog iznosa radi osiguranja parničnih troškova kada tužitelji raspolažu znatnom imovinom u Republici Hrvatskoj, a u kojoj tuženik ima i više nego dovoljno osiguranje u svrhu naplate eventualno dosuđenih troškova iz ovog postupka.

6. Ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti obzirom tužitelji niti sadržajno a niti po zakonskom određenju ne ukazuju u žalbi niti na jednu od bitnih povreda.

7. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava naložio tužiteljima uplatiti iznos od 6.250,00 kn na ime osiguranja troškova parničnog postupka, našavši da su ispunjene pretpostavke iz čl. 61. ZMPP-a obzirom tužitelji nisu državljani Republike Hrvatske ni neke druge države članice Europske unije ni države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru ili drugog međunarodnog ugovora koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka, a imaju prebivalište ili sjedište u nekoj državi koja nije članica Europske unije ni država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru ili drugog međunarodnog ugovora koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka, a nije dokazano da se u državi u kojoj tužitelji imaju prebivalište (SAD) priznaju odluke sudova Republike Hrvatske o troškovima postupka. Nakon što podatak o stranom pravu nije pribavljen od prvostupanjskog suda preko nadležnog tijela (list 62 spisa), tužitelji su imali mogućnost dostaviti podatak o stranom pravu u smislu čl. 8. st. 3. ZMPP-a, pa kako isto nije dostavljeno valja zaključiti da nije dokazana pretpostavka koja bi isključivala obvezu tužitelja za osiguranje troškova postupka.

8. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu, 10. siječnja 2022.