Poslovni broj: II Kž-4/2022-5

Poslovni broj: II Kž-4/2022-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Lane Petö Kujundžić članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog I. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kov-30/2021-6 od 23. prosinca 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog I. B. kao neosnovana.

             

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kov-30/2021-6 od 23. prosinca 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-18/2021. od 21. prosinca 2021., protiv okrivljenog I. B., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. (pravilno je članka 131. stavka 1. ) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog I. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. lipnja 2021. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni I. B. po branitelju odvjetniku D. R. bez navođenja zakonske osnove pobijanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske „ukinuti istražni zatvor okrivljeniku i dopustiti mu da se brani sa slobode“.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirano kazneno djelo kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

5.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog I. B. kojim navodi da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su navedeni razlozi „ u potpunosti isti“ odnosno „“kopirana obrazloženja iz prijašnjih odluka“ te „paušalni, steretotipni“ i bez „nikakvog novog“ razloga, kojima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

6. Nadalje, žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje. Točno je da okrivljenik kazneno neosuđivana osoba, ali opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora ogleda se, prije svega, u okrivljenikovoj dosadašnjoj prekršajnoj kažnjavanosti (detaljno i pravilno navedeno u odlomku 9. pobijanog rješenja) što upućuje na to da nije promijenio svoje ponašanje i uskladio ga sa zakonskim propisima, već štoviše u svom ponašanju progredira inkriminacijom u kaznenom postupku. Pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s psihijatrijskim vještačenjem iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je okrivljenik u osnovi dubokog poremećaja ličnosti s prisutnim višegodišnjim konzumiranjem alkohola i psihostimulansa (ovisnost politoksikomanskog tipa), u nekoliko navrata je hospitaliziran i ne pridržava se terapijskih uputa, a ako ne bi bio uključen u lječidbeni program postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenih djela radi čega je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kod okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela i nije u pravu okrivljenik kada osporava postojanje takve opasnosti.

 

6.1. Dakle, imajući na umu značaj iznesenih okolnosti i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod okrivljenika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom blažom mjerom niti je u pravu žalitelj da je moguća njegova hospitalizacija umjesto mjere istražnog zatvora.

 

6.2. Nije u pravu okrivljenik da nije uzeta u obzir dosadašnja neosuđivanost za kaznena djela, a da je neopravdano uzeta u obzir prekršajna kažnjavanost jer prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljenika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru egzistiranja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost (kaznena) samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za okrivljenika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

 

7. Što se tiče žalbenih navoda kojima žalitelj upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti, propisane kazne (najmanje pet godina), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

8. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u ovoj fazi postupka pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu. Ujedno, nije u pravu žalitelj da je u predmetnom slučaju iteracijska opasnost smanjena, upirući time na primjenu tzv. dinamičkog pristupa razvijenog u praksi Europskog suda za ljudska prava. Okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. od donošenja rješenja suca istrage dopunjavale su novim činjenicama proizašlim iz provedene istrage, a premda istražni zatvor traje nešto više od šest mjeseci, prije sedamnaest dana je podignuta optužnica što upravo upućuje na povećanje stupnja izvjesnosti da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

 

9. Ni žalbeni navodi okrivljenika da mu je sadašnje stanje stabilno i kompenzirano pa da se lječidbeni program ne mora nužno provoditi u sklopu penalnog sustava ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

10. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava smatrajući da se može primijeniti, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

11. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 7. siječnja 2021.