Poslovni broj: II Kž-5/2022-6

Poslovni broj: II Kž-5/2022-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Lane Petö Kujundžić članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. P., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog J. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj K-14/2021-25 od 21. prosinca 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2022.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog J. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj K-14/2021-25 od 21. prosinca 2021., nakon donesene nepravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku broj K-14/2021-25, kojom je optuženi J. P. proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, produljen istražni zatvor protiv optuženog J. P. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.).

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno optuženi J. P. te po branitelju odvjetniku T. Š. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, «pogrešne primjene čl. 122. st. 2. ZKP-a i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja». U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje i «optuženika pustiti na slobodu uz eventualno određivanje mjere opreza», a podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti «optužnom vijeću na ponovno odlučivanje». S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

5.1. Nije u pravu žalitelj da je pogrešno primijenjen članak 122. stavak 2. ZKP/08. čime obrazlaže žalbeni osnov iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora. Ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora jer je prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, visini kazne koja je optuženiku izrečena nepravomoćnom presudom, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

6. Nadalje, žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da činjenica što je optuženik višestruko kazneno osuđivan (pravilno navedeno u odlomku 6. pobijanog rješenja) upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima. Suprotno tvrdnji žalitelj, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

6.2. Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da prijašnja osuđivanost za druga djela nije odlučujuća okolnost. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela kod optuženika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

6.3. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti u odnosu na optuženog J. P. drugostupanjski sud smatra da je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, pa tako ni mjerom obveznog javljanja policiji kako to predlaže žalitelj.

7. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske te znanstvene radove iz područja primjene mjere istražnog zatvora smatrajući da se može primijeniti, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

8. Ni žalbeni navodi optuženika da mora na hitne dijagnostičke pretrage, da mu je nužna stomatološka rekonstrukcija svih zuba gornje vilice te da cijelo vrijeme nije vidio djecu kako ne bi doživjeli šok, a da je njegovoj djeci nužno prisustvo oca i da mu je punica dobila srčani udar, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako ni vrijeme koje je optuženik u ovom kaznenom predmetu proveo u istražnom zatvoru ne umanjuje opasnost od ponavljanja kaznenog djela čije je postojanje prvostupanjski sud pravilno utvrdio.

10. U izreci pobijanog rješenja je propušteno navesti, u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08. da se u istražni zatvor optuženom J. P. uračunava i vrijeme lišenja slobode od 26. studenog 2020. pa nadalje, ali to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

11. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 7. siječnja 2022.