Poslovni broj: II Kž-6/2022-5

Poslovni broj: II Kž-6/2022-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Lane Petö Kujundžić članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog G. K. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 5. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog G. K. i okrivljenog D. K. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kovm- 19/21-6 od 21. prosinca 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2022.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog G. K. i okrivljenog D. K. kao neosnovane.             

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kovm-19/21-6 od 21. prosinca 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KOMP-DO-6/2021. od 17. prosinca 2021., protiv okrivljenog G. K. i drugih, zbog kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točka 5. u vezi članka 34. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). produljen istražni zatvor protiv okrivljenog G. K. i okrivljenog D. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja pravodobne žalbe podnijeli su okrivljeni G. K. po branitelju odvjetniku M. Š. bez navođenja zakonske osnove pobijanja te okrivljeni D. K. po branitelju odvjetniku D. Š. žaleći se «iz svih žalbenih razloga».

2.1. U žalbi okrivljeni G. K. predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i «pusti okrivljenika da se brani sa slobode». Okrivljeni D. K. u žalbi predlaže ukinuti pobijano rješenje i «okrivljenika odmah pusti na slobodu».

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog G. K. i okrivljenog D. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na obojicu okrivljenika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv obojice okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

5.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog G. K. da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da „nisu navedeni valjani i dostatni razlozi», a da je dano obrazloženje nejasno, kojima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.2. Suprotno žalbenim navodima okrivljenog G. K. i okrivljenog D. K., prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da su obojica okrivljenika počinili inkriminirana kaznena djela proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji predmetna optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Za ispunjenje osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. dostatno je postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela za koja se okrivljenici terete.

5.3. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza, kao i ocjenu uloge svakog od okrivljenika pa tako i okrivljenog D. K., kao i ocjenu pravne kvalifikacije djela, ako dođe do potvrđivanja optužnice, dati će raspravni sud, nakon provedenog kontradiktornog postupka prilikom donošenja presude, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima okrivljeni D. K. ocjenjuju postojanje dokazanosti kaznenih djela za koja se tereti i njegove uloge, kao i žalbeni prigovori okrivljenog G. K. kojima ocjenjuje osnovanost optužbi za više kaznenih djela, a time i osnovane sumnje nisu od značaja.

6. Nadalje, žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje. Točno je da su i okrivljeni G. K. i okrivljeni D. K. kazneno neosuđivane osobe, ali oba žalitelja ispuštaju iz vida da je  zaključak  o postojanju opasnosti od ponavljanja djela prvostupanjski sud pravilno utemeljio, prije svega, na činjenici da je okrivljenom G. K. kao maloljetniku pravomoćno utvrđeno da je u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela silovanja te mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu iz kojeg je otpušten 28. travnja 2021., a  okrivljenom D. K. je kao maloljetniku zbog počinjenja većih broja krađa i teških krađa izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod gdje je boravio do 24. veljače 2020. Pravilno je uzeto u obzir i da je okrivljeni D. K. do sada kažnjavan zbog različitih prekršaja. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud navedene okolnosti u odnosu na okrivljenog G. K. povezao s činjenicom da je nakon otpuštanja s prisilnog smještaja bio smješten u dom za odrasle osobe koji je svojevoljno napustio ne želeći prihvatiti savjete stručnih djelatnika ustanove, kao i s provedenim psihijatrijskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da je okrivljenik dominantno asocijalnih crta ličnosti koje dosežu razinu poremećaja (s time da da je pri prisilnom smještaju liječen zbog poremećaja ličnosti, znatnog oštećenja ponašanja koje zahtijeva nadzor ili liječenje, poremećaja ponašanja uzrokovanih uzimanjem više droga ili ostalih tvari te nespecificirane neorganske psihoze). Osim toga, s pravom je prvostupanjski sud utvrdio i da iz okolnosti pod kojima su počinjena kaznena djela (prema optužnici okrivljenici su počinili tri kaznena djela u odnosu na istu žrtvu iste prigode) za koja se obojica okrivljenika terete proizlazi njihova izrazita upornost i naglašena kriminalna volja za počinjenjem kaznenih djela.

6.1. Stoga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve prethodno iznesene okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi i u odnosu na okrivljenog G. K. i u odnosu na okrivljenog D. K. te da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela u odnosu na obojicu okrivljenika ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem neke blaže mjere, pa tako ni mjerom zabrane približavanja određenoj osobi kako predlaže okrivljeni D. K.. Dakle, nisu u pravu okrivljeni G. K. ni okrivljeni D. K. kada tvrde da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora svakome od njih, odnosno da ne postoji opasnost od ponavljanja djela na njihovoj strani.

6.2. Prilikom ocjenjivanja postojanja  opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, imajući u vidu i njihovu brojnost i kakvoću u cjelini. Pri tome je prethodna (ne)osuđivanost, kao i raniji život i osobne prilike, samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za svakog od okrivljenika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju u odnosu na obojicu okrivljenika. Stoga neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog G. K. da neosuđivanost nije uzeta u obzir, a postupci koji su se prema njemu vodili kao maloljetniku neopravdano jesu, odnosno navodi okrivljenog D. K. da se ne mogu koristiti podaci o postupcima koji su prema njemu vođeni kao maloljetniku, slijedom čega da ne postoji opasnost da bi puštanjem na slobodu nastavili činiti kaznena djela. 

7. Što se tiče žalbenih navoda i okrivljenog G. K. i okrivljenog D. K. kojima upiru na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora u odnosu na svakog okrivljenika. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti svaki od okrivljenika, propisane kazne (za najteže djelo najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja svakog od okrivljenika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

8. Ni žalbeni navodi okrivljenog G. K. da je postojanje duševnih poremećaja osnov za određivanje psihijatrijskog vještačenja, a da se prije određivanja istražnog zatvora  protiv okrivljenika koji je u vrijeme počinjenja djela bio neubrojiv mora pribaviti mišljenje vještaka o opasnosti okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. posebice imajući u vidu da se okrivljeni G. K. ne tereti da bi u neubrojivom stanju počinio inkriminirane protupravne radnje niti to, za sada, proizlazi iz psihijatrijskog vještačenja na kojem se temelji optužnica.

9. Budući da žalbenim navodima okrivljenog G. K. ni okrivljenog D. K. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 7. siječnja 2022.