Poslovni broj: II Kž-3/2022-5

Poslovni broj: II Kž-3/2022-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Lane Petö Kujundžić članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. P., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavak 5. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog I. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-67/2021. (Kzd-4/2021.) od 17. prosinca 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2022.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog I. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-67/2021. (Kzd-4/2021.) od 17. prosinca 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOZ-DO-4/2021. od 21. travnja 2021. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kovm-6/2021. od 2. lipnja 2021., protiv optuženog I. P., zbog teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavak 5. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 25. studenog 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi I. P. po branitelju odvjetniku I. F. bez navođenja žalbene osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i optuženika „pustiti na slobodu“.

3. Optuženik u žalbi opetovano traži da se branitelja obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, ali s obzirom na to da se u skladu s člankom 495. ZKP/08. na postupak odlučivanja o žalbi na rješenje ne primjenjuje članak 475. ZKP/08. koji propisuje obvezu izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća povodom odlučivanja o žalbi na presudu, optuženik i njegov branitelj nisu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća, niti su na istu pozvani.

4. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.

6.1. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, ovlast i zadatak raspravnog suda. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj ocjenjuje dokazanost kaznenih djela za koja se tereti, a time i osnovane sumnje, nisu od utjecaja.

7. Nadalje, žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje. Premda je optuženik kazneno neosuđivana osoba, žalitelj ispušta iz vida da je  zaključak  o postojanju opasnosti od ponavljanja djela prvostupanjski sud utemeljio na okolnostima i načinu počinjenja deset kaznenih djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv (koja su prema optužnici počinjena u odnosu na maloljetnu djecu u razdoblju od 2013. do 2020., a s kojom djecom je optuženik obiteljski povezan i jedna žrtva je dijete s poteškoćama u razvoju), što opravdano upućuje na izrazitu kriminalnu volju i upornost u inkriminiranom postupanju. Pravilo je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da klinička slika optuženika zadovoljava kriterije za postavljanje dijagnoze psihoorganskog sindroma. Sve ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pa nije u pravu žalitelj kada tvrdi da tvrdi da „ne postoje bilo kakve okolnosti koje upućuju“ na postojanje opasnosti od ponavljanja djela kao i da „ne postoji nikakva realna opasnost“.

8. Dakle, osnovan je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi i predstavlja iznimne okolnosti zbog kojih se istražni zatvor može produljiti i protiv osobe koja je navršila 70 godina života  života. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem neke od mjera opreza, kako predlaže žalitelj unatoč optuženikovih navršenih 78 godina života.

9. Drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora jer je, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti optuženik, propisane kazne (za teža djela od najmanje 5 godina), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora posebno imajući u vidu značajnu kriminalnu količinu te duljinu inkriminiranog razdoblja.

10. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti ponovljenim isticanjem narušenog zdravstvenog stanja optuženika budući da mu je unutar zatvorskog sustava, za sada, osigurana odgovarajuća i potrebna medicinska skrb.

11. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 7. siječnja 2022.