Poslovni broj: 4/1. P-2234/2014-90

 

     

  REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

       Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 4/1. P-2234/2014-90

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Malvich, po prijedlogu sudskog savjetnika Ane Sabljak, u pravnoj stvari prvotužitelja C.O. d.o.o. Z. OIB: …, Podružnica R, i drugotužitelja M. G. vl. Prijevozničko građevinskog obrta „M“, iz K,  OIB:…, oboje zastupani po punomoćnicama A. J. i T. Z.J, odvjetnicama u Z.O.U. A.J. i T.Z.J. R. protiv tuženika ZAVODA R., OIB…  zastupanog po punomoćnici D.L.K. iz R. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. O. d.d., Z. OIB:… zastupanog po punomoćnici N.M.S. odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i p, Z., Pisarnica R, radi isplate 122.236,08 kuna, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2021. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, 7. siječnja 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Nalaže se tuženiku da prvotužitelju isplati iznos od 70.341,65 kn (sedamdeset tisuća tristo četrdeset jedna kuna i šezdeset pet lipa) i da drugotužitelju isplati iznos od 3.000,00 kn (tri tisuće kuna) s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 18. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,3% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, a od 1. siječnja 2022. pa do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

II.              Odbija se preostali zahtjev tužitelja da im tuženik isplati 48.894,43 kuna (četrdeset osam tisuća osamsto devedeset četiri kune i četrdeset tri lipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

 

III.               Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.905,68 kuna (deset tisuća devetsto pet kuna i šezdeset osam lipa) uvećano za zatezne kamate koje teku od 7. siječnja 2022. do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

IV.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u preostalom iznosu od 5.800,72 (pet tisuća i osamsto kuna i sedamdeset dvije lipe).

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelji su 10. studenoga 2014. podnijeli tužbu radi isplate 122.236,08 kuna zajedno sa zateznim kamatama. Dana 24. listopada 2013., oko 11,40 sati, da se dogodila prometna nezgoda na državnoj cesti dionice A7, iz smjera R. u smjeru K., ­u kojoj je sudjelovao zaposlenik tuženika J. B upravljajući osobnim vozilom marke F. T., registarskih oznaka RI… u vlasništvu tuženika. Isti da je 150 metara od izlaza iz tunela Burlica zbog kvara zaustavio vozilo na desnom dijelu kolničke trake. Iz njegovog vozila da je počeo sukljati gusti dim te se stvorila dimna zavjesa od izgarajućih plinova uslijed čega da je vidljivost na kolniku bila u potpunosti smanjena. Zbog navedenog, da je u stražnji dio vozila u vlasništvu tuženika svojim prednjim dijelom udarilo osobno vozilo marke R. C., reg. oznake RI…. U vozilo marke R.C. da je svojim prednjim dijelom udarilo vozilo marke O. reg. oznake LJ… kojim je upravljao F. Č. U zadnji dio vozila marke O… da je svojim prednjim dijelom udarilo teretno vozilo marke V… reg. oznake RI  vlasništvo drugotužitelja i kasko osiguranik prvotužitelja. Isti da je i prednjim desnim bočnim dijelom udario u lijevi bok vozila tuženika. U zadnji dio teretnog vozila drugotužitelja da je udarilo teretno vozilo marke M,  reg. oznake ST…, kojim je upravljao P. P.. U sudaru je na teretnom vozilu drugotužitelja nastala stvarna šteta u iznosu od 117.236,08 kuna koja je isplaćena vlasniku vozila temeljem računa broj 665-001-65, kao i trošak vučne službe u iznosu od 5.000,00 kuna za uslugu prijevoza vozila labudicom obzirom da isto nije bilo u voznom stanju. Isplatom ukupnog iznosa od 117.236,08 kuna prvotužitelj je stekao pravo regresa od tuženika primjenom odredbi čl. 963. i 1045. ZOO-a jer je tuženik isključivo odgovaran za nastanak prometne nezgode. Isplatom ukupnog iznosa od 5.000,00 kuna stekao je drugotužitelj pravo regresa od tuženika primjenom odredbi 1045. ZOO-a. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da je vozilo tuženika u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod E.O. d.d. po polici broj …. Predlaže da se E.O. osiguranje d.d. umiješa u parnicu kao umješač s položajem jedinstvenog suparničara na strani tuženika te da stupi u parnicu kao stranka umjesto tuženika. Kod tužitelja da je vozilo bilo osigurano po polici automobilskog kaska…. Sukladno čl. 5. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti osiguratelj tuženika E.O.  d.d. dužan je podmiriti opravdane zahtjeve prema osiguraniku i voditi brigu o zaštiti osiguranika od neutemeljenih ili pretjeranih odštetnih zahtjeva. Čini nespornim nastanak prometne nesreće, no osporava odgovornost za istu, kao i postojanje uzročno-posljedične veze između nastanka štetnog događaja i okolnosti koje su na strani tuženika. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev. U daljnjem tijeku postupka čini nespornim da se na vozilu tuženika dogodio tehnički kvar, no da je vozilo do tog kvara bilo ispravno te uredno i redovito servisirano, odnosno o vozilu je vlasnik vodio dužnu brigu te nije mogao predvidjeti kvar na vozilu. Za predmetni događaj da je kriv tužitelj iz razloga što nije držao potrebno rastojanje između vozila i zbog neprilagođene brzine. Osporava činjenicu postojanja dimne zavjese koja bi u potpunosti smanjila vidljivost te da bi ista bila razlogom nastanka nesreće. 

3. Umješač na strani tuženika E.O. d.d. podneskom od 10. rujna 2015. izjavljuje da ima pravni interes stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženika (stranica 71-73 spisa). Osporava odgovornost tuženika jer je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom drugotužitelja obzirom da se isti nije kretao prilagođenom brzinom na način da se može pravodobno zaustaviti ispred svake zapreke te jer nije držao potreban sigurnosni razmak iza vozila koje se kretalo ispred njega zbog čega nije mogao pravovremeno izbjeći nalet na osobno vozilo koje se ispred njega zaustavljalo čime je postupio protivno odredbi čl. 51. st. 1. i čl. 109. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nesporno je da je na vozilu tuženika prije nastanka prometne nezgode došlo do tehničkog kvara na koji vozač vozila nije mogao utjecati niti ga je mogao predvidjeti, odnosno spriječiti. U konkretnom slučaju radi se o međusobnom odnosu vlasnika motornih vozila koji se presuđuje po pravilima o subjektivnoj odgovornosti pri čemu stupanj odgovornosti ovisi o njihovoj krivnji koja se mora dokazati. Slijedom, kako je do tehničkog kvara došlo na vozilu koje je redovito održavano, ne krivnjom radnje tuženika, već slučaja, tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan. Tehnički kvar na vozilu tuženika da nije ni mogao prouzrokovati dimnu zavjesu koja bi u potpunosti onemogućila vidljivost na kolniku, već da se taj bijeli dim stvorio naknadno nakon sraza teretnih vozila, od kojih je jedno teretno vozilo u vlasništvu Građa d.d. prevozilo cement i vapno, koji teret da je prouzročio bijeli dim. Isključivi uzrok nastanka ove nezgode je neispravan proizvod, odnosno vozilo koje je tuženik kupio bilo je neispravno te da bi tužitelj zahtjev za naknadu štete trebao postaviti protiv proizvođača. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je raspravnim rješenjem od 2. prosinca 2021. dopustio sudjelovanje umješaču budući je uvidom u policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08100790477 (stranica 38 spisa) utvrđeno da je u vrijeme nezgode vozilo tuženika kod njega bio osiguran policom osiguranja opće odgovornosti. Slijedom, budući bi se ishod spora mogao odraziti i na umješačevu pravnu situaciju, sud je zaključio da umješač ima pravni interes da tuženik uspije u parnici.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem podataka o prometnoj nezgodi (list 7-9 spisa), zapisnika o očevidu od 25. studenog 2013. sačinjenog po PPP Rijeka (list 10-15 spisa), prijave štete i odštetnog zahtjeva (list 16 spisa), izvida štete odgovornosti - kasko br. …, radnog naloga broj 000721-13/0001 (list 19-23 spisa), računa broj 6555-001-65 (list 24-25 spisa), Izjave o namirenju (list 26 spisa), naloga za doznaku po šteti (list 27-28 spisa), računa broj 12/13 (list 29 spisa), izvatka o promjenama i stanju na transakcijom računu (list 30 spisa), police automobilskog kaska broj …i Uvjeta osiguranja (list 31-33), police osiguranja od automobilske odgovornosti broj…i Uvjeta osiguranja (list 38-40 spisa), regresne zahtjeve i dopise umješača i tuženika (list 41-44 spisa), dopisa ODO u R. (list 52), servisne knjižice vozila F.T., zapisnika iz predmeta posl.br. P-2084/2014 o izvedenim dokazima saslušanjem svjedoka M.I., J.B., P.P., A.J.  S. J., I.Š., F.Č., Ž. N., J. Š, D.R. (listovi 130-153 spisa), saslušanjem tužitelja M.G. (list 92-93 spisa), spisa ODO u R. KR-DO-216/13 (stranica 307-490 spisa), te saslušanjem svjedoka M.Š. (list 110-111 spisa), I.C. (list 117 spisa), V.N. (list 126-127 spisa), T.Č. (list 127-129 spisa), M. I.a (list 157-158 spisa) i M.B.(stranica 180-184 spisa), pregledom snimke nadzornih kamera na državnoj cesti dionice A7 kraj tunela B. (list 94 spisa), uviđajem na licu mjesta i prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku S. H., dipl. ing. (pismeni nalaz i mišljenje na stranici 250-264 spisa, usmeni na 293-297 spisa).

6. Ocjenom svakog dokaza zasebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Među strankama nije sporna činjenica da se 24. listopada 2013. dogodila prometna nezgoda na državnoj cesti dionice A7, na izlasku iz tunela B., u kojoj su sudjelovali vozilo drugotužitelja, osigurano kod prvotužitelja, registarske oznake RI…  kojim je upravljao M.G., vozilo u vlasništvu tuženika registarske oznake RI …kojim je upravljao J.B., te vozila registarskih oznaka: RI…LJ … RK, RI… RI… RI… i RI… te da je tog štetnog događaja na vozilu u vlasništvu drugotužitelja nastala šteta. Nesporno je i da se na vozilu tuženika te zgode dogodio tehnički kvar.

8. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, odgovornost za prometnu nezgodu, uzročna veza između štete i kvara na vozilu u vlasništvu tuženika, odnosno postupanja njegovog vozača, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. U odnosu na tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije sud utvrđuje isti neosnovanim. Naime, odredbom članka 965. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., NN 41/08.; dalje: ZOO) propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti, oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Slijedom, oštećena osoba ima pravo izbora da li će se sa odštetnim zahtjevom obratiti osiguraniku ili osiguratelju. Također nije osnovan ni prigovor umješača po osnovi odgovornosti proizvođača, odnosno prodavatelja vozila, u vlasništvu tuženika. Naime, prema odredbi članka 423. stavak 1. i 2. ZOO-a, odgovornost prodavatelja i proizvođača za ispravnost stvari jest odgovornost prema kupcu, a ne i prema trećima.

10. Odgovornost tuženika sud je utvrđivao primjenom odredbi članka 1072. stavka 1. ZOO-a kojim je određeno da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (članak 1072. stavak 2. ZOO-a). Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio (članak 1072. stavak 4. ZOO-a). U skladu s citiranim odredbama kada je, kao u konkretnom slučaju, šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, za razrješenje međusobnih odnosa vlasnika tih vozila primjenjuju se pravila o subjektivnoj odgovornosti za štetu, dakle, o odgovornosti za štetu po osnovi krivnje. Pored navedenog, moraju biti ispunjene i ostale pretpostavke odgovornosti za štetu iz odredbe članka 1045. ZOO-a, a u prvom redu mora postojati uzročna veza između protupravne radnje tuženika, odnosno vozača njegovog vozila, kao štetnika i štete na strani tužitelja.

11. Činjenice vezane uz dinamiku i nastanak prometne nezgode sud je utvrdio iz zapisnika o očevidu broj 511-09-34-PI-27/2013 od Postaje prometne policije R. snimki video nadzora iz spisa ODO KR-DO-216/13, iskaza svjedoka i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka S.H., dipl. ing. 

12. Iz zapisnika o očevidu povodom prometne nezgode i Posebnog izvješća Postaje prometne policije R. iz spisa ODO KR-DO-2165/13 proizlazi da su u prometnoj nezgodi sudjelovali vozilo tuženika reg. oznake RI.. (vozač J.B.), vozilo R.C. reg. oznake RI… (vozač J.Š.), O. V. reg. oznake LJ… (vozač F.Č.), teretno vozilo V., reg. oznake RI… (vozač M.G.), teretno vozilo M… reg. oznake ST… (vozač P.P.), H.S.S.F. reg. oznake RI … (vozač M.I.), V.W. P. reg. oznake RI… S.J., O.A. reg. oznake RI… (vozač Ž.N.), F.E. reg. oznake RI … (vozač V.N.), C.C. reg. oznake RI …(vozač M.B.). Ograničenje brzine na predmetnoj dionici je iznosilo 60 km/h.

13. Iz snimki video nadzora tunela B. vidljivo je kretanje vozila tuženika po lijevoj prometnoj traci kroz tunel te njegovo prestrojavanje u desnu traku, zatim dim koji izlazi iz vozila. Iz snimki video nadzora dionice državne ceste A7 vidi se kretanje vozača vozila tuženika kako se udaljava od vozila hitne pomoći u smjeru odvijanja prometa. Utvrđeno je da je prometna nezgode nastala nakon što je prvo vozilo udarilo u vozilo tuženika, koje je bilo zaustavljeno uz desni rub kolnika, a nakon kojeg je uslijedio lančani niz daljnjih naleta i sudara vozila koja su nailazila, a između ostalih i vozilo ovdje drugotužitelja.

              14. U svom nalazu i mišljenju od 26. srpnja 2021. stalni sudski vještak S.H.z

zaključuje da je štetni događaj započeo zaustavljanjem tuženikovog vozila hitne pomoći F.T., zbog tehničke greške na motoru koja je stvarala dimnu zavjesu, na desnoj strani desne vozne trake autoceste uz odbojnu ogradu (za oko 1,1 metar mjereno od osi desne rubne linije), tako da je lijeva strana istog priječila prolazak vozilima sredinom desne trake, i to na mjestu gdje se s lijeve strane nalazi proširenje na koje se vozilo tuženika moglo skloniti. Na lijevi stražnji dio vozila tuženika je naletjelo osobno vozilo R.C, na stražnji dio kojeg je prednjim dijelom naletjelo vozilo O.V., a na koje je naletio tužiteljev kamion V. što je imalo za posljedicu odbacivanje vozila O.V. preko lijeve vozne trake na proširenje i njegov udar stražnjim dijelom u lijevu odbojnu traku, a na stražnji dio kamiona V. je svojim prednjim dijelom naletio kamion M. nakon čega su uslijedili kontakti između još pet vozila, ali bez posljedica na ranije ostvarene kontakte. Brzina vozila R.C. kod naleta je iznosila približno 68 km/h (stranica 255, 295 spisa). Vozilo V. se prije naleta kretalo brzinom od 67 km/h, poduzelo radnje kočenja te na vozilo O.V. naletjelo brzinom od oko 59 km/h. Vozilo M. se prije naleta kretalo brzinom od 67 km/h, poduzelo radnje kočenja te na vozilo V. naletjelo brzinom od oko 39 km/h. Prije prvog naleta su pored zaustavljenog vozila hitne pomoći prošla druga vozila, i to njih šest, a zamagljenost dimom se pojačala prije dolaska vozila R.C.. Naleti su se događali na oko 150 metara od izlaza iz tunela B.. U svakom slučaju niti jedna nesreća od nesreća ne bi bila moguća da vozač tuženika nije zaustavio vozilo hitne pomoći zauzimajući desnu voznu traku, a da ga je obilježio ili pokušao upozoriti vozače koji izlaze iz tunela.

15. Sud je nalaz i mišljenje prihvatio jer je isti sačinjen prema pravilima struke te je vještak isti stručno, logično i objektivno obrazložio. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika i umješača da se na iste okolnosti provede novo prometno vještačenje, po drugom vještaku ili ustanovi, upravo stoga što je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju, a potom i usmeno, iscrpno, detaljno, stručno i uvjerljivo odgovorio na postavljenu zadaću, kao i pitanja i primjedbe. Istaknutim prigovorima nisu doveli u sumnju ova utvrđenja niti kompetencije vještaka te nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 261. st. 2. ZPP-a.

16. Iz suglasnih iskaza stranke M.G, svjedoka M.Š., I.C. V. N, T. Č., J. B, A J, S J, I.Š., F. Č, Ž. N, J. Š. D. L. M. I.i P. P., sud zaključuje da se iz vozila hitne pomoći širio bijeli dim koji je znatno smanjio vidljivost kolnika te da se vozilo tuženika nalazilo s desne strane djelomično na kolniku.

17. Obzirom da su o bijelom dimu i smanjenoj vidljivosti iskazivali i vozači koji su prošli prije sraza teretnog vozila Građe, navod umješača da je isti nastao kao posljedica rasutog tereta (cement i vapno) s kamiona kojim je upravljao P. P., sud ne prihvaća jer nije logičan, a u postupku je utvrđen uzrok bijelog dima kako je naprijed i navedeno. Ujedno, i vještak je u svom usmenom iznošenju nalaza zaključio da prašina koja se digla iz tovarnog sanduka teretnog vozila M. nema veze s nesrećom teretnog vozila V. jer se prašina digla naletom vozila M. na vozilo V.

18. Činjenicu da vozač vozila tuženika nije svojim radnjama upozoravao na opasnost sud zaključuje iz snimki video nadzora (na kojima se vidi da se udaljava od mjesta nezgode u smjeru suprotno od tunela iz kojeg su dolazila vozila), nalaza i mišljenja vještaka te podudarnih iskaza svjedoka P.P., M. I., F. Č., Ž. N., J. Š., D.L. (koji je naveo da po pojavi dima nije čuo nikakav zvuk) i tužitelja M.G..

19. Drugačije, odnosno da bi poduzimao radnje kojim bi se upozorili drugi vozači, u svojim iskazima nisu ni tvrdili vozač J. B. (koji je u svom svjedočenju naveo da je u trenutku vožnje kroz tunel, čim je osjetio da motoru nestaje gasa, upalio sva četiri žmigavca, a što sud ne utvrđuje iz snimki video nadzora iz tunela jer iz istih nije vidljivo da su upaljena sva četiri pokazivača smjera kako to tvrdi svjedok, već se upaljeni pokazivači mogu uočiti tek naknadno na snimci koja prikazuje dionicu ceste nakon sraza), te je iskazivao da se udaljio od kombija i počeo vraćati prema njemu tek nakon 15-20 sekundi kada su počela udaranja u kombi) i suvozačica vozila tuženika T.Č. (koja je iskazivala da je po zaustavljanju vozila hitne pomoći „izašla iz vozila, promatrala i telefonirala“ te da su krenuli naprijed, dalje od vozila).

20. Da se proširenje na kojem se vozilo može zaustaviti nalazi s lijeve strane nakon izlaza iz tunela su iskazivali M. G. svjedok M. I., J. B, .P. P, A. J., S. J, Ž. N. a isto proizlazi iz neposrednih opažanja suda na mjestu nezgode te nalaza vještaka.

21. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka, ocijenivši ih objektivnim i nepristranim, a koji u bitnim dijelovima potvrđuju navode tužitelja o okolnostima nastanka prometne nezgode.

              22. Odredbom čl. 140. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 80/13.; dalje: ZSPC) propisano je da vozač koji je zbog neispravnosti na vozilu ili iz drugih razloga prisiljen zaustaviti vozilo na kolniku autoceste dužan ga je zaustaviti na posebnoj traci za zaustavljanje vozila u nuždi i poduzeti potrebne mjere da vozilo što prije ukloni s kolnika. Odredbom čl. 76. st. 1. ZSPC-a propisano je da je vozač dužan upotrijebiti zvučni signal upozorenja kad god to zahtijevaju razlozi sigurnosti prometa. Odredbom čl. 79. st. 2. ZSPC-a propisano je da vozač koji je zbog neispravnosti na vozilu prisiljen vozilo zaustaviti na kolniku dužan je za vrijeme kretanja izvan vozila označiti se reflektirajućim prslukom i poduzeti sve mjere da zaustavljeno vozilo ne dovede u opasnost druga vozila. Odredbom čl. 87. st. 1. ZSPC-a propisano je da je vozač dužan motorno vozilo zaustavljeno na kolniku obilježiti posebnim znakom kojim se označava zaustavljeno vozilo na kolniku (sigurnosni trokut) na autocesti, brzoj cesti i cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila.

              23. Imajući u vidu prethodno citirane zakonske odredbe kojima je reguliran način postupanja vozača u slučaju neispravnosti vozila, sud je u postupanju tuženika ocijenio postojanje protupravnosti kojim ponašanjem ili propustima je pridonio nastanku prometne nezgode, a posljedično tome i šteti koju su tužitelji pretrpili. Dakle, protupravnost vozača koji je upravljao motornim vozilom proizlazi iz utvrđenih činjenica da vozač nije niti jednom svojom radnjom pokušao upozoriti druge vozače na opasnost na cesti (čl. 79. st. 2. ZSPC-a) iako je vidljivo i iz snimki nadzorne kamere i iz nalaza i mišljenja vještaka da je imao vremena za takvo postupanje (koji zaključuje da je za postupanje vozača tuženika na naprijed opisani način imao vremena obzirom je prošlo vrijeme od jedne minute od izlaska iz vozila do dolaska na mjesto gdje je snimljen kamerom video nadzora, a u kojem vremenu je odrješitim hodom mogao prijeći 120 metara), a i sam je iskazivao da se kretao u smjeru suprotnom od smjera iz kojeg su dolazila vozila. Pravilnim postupanjem vozača tuženika ostali vozači su mogli biti upozoreni, a obzirom da je (po iskazima svjedoka) dimna magla bila nekontinuirana, isti bi ga mogli uočiti. U tom slučaju ne bi postojao razlog za zaustavljanjem vozila ni naleta teretnog vozila. Neopravdan je navod tuženika da je reakcija vozača tuženika izostala iz straha za život jer je suprotna samom ponašanju vozača odmah po zaustavljanju jer su, prema vlastitim iskazima vozača i suvozačice, kao i iskazu svjedoka M.Š. (koji je iskazivao kako su razgovarali neposredno po zaustavljanju vozila hitne pomoći, a prije prvog sudara), imali dovoljno prisebnosti komunicirati sa svjedokom Š., kao i zvati njihovu dojavnu službu, a ne i poduzeti radnje označavanja ceste i upozorenja drugih vozača na opasnu situaciju koje bi u spriječile nastanak štetnog događaja (kako je na primjer naknadno prema vlastitom iskazu činio svjedok M.B). Zatim se protupravnost očituje u činjenici da na cesti nije postavio ni sigurnosni trokut (čl. 87. st. 1. ZSPC-a) ni upalio zvučnu signalizaciju (čl. 76. st. 1. ZSPC-a), a naročito jer se radi o vozilu hitne pomoći koje je opremljeno posebnim svjetlosnim i zvučnim sustavom upozorenja koje se može aktivirati te udaljiti od vozila u sigurnost, a prema tvrdnji tuženika radilo o servisiranom i inače ispravnom vozilu te stoga nije bilo tehničke zapreke za paljenjem takve zvučne signalizacije. Nadalje, vozilo tuženika je bilo zaustavljeno na desnoj strani ceste zauzimajući dio kolnika iako se u neposrednoj blizini mjesta zaustavljanja nalazilo ugibalište na lijevoj strani gdje je mogao propisno u slučaju neispravnosti zaustaviti vozilo (čl. 140. st. 2. ZSPC-a), a s čim je sam vozač, zbog po vlastitom navodu učestalog prolaska predmetnom cestom, morao biti upoznat. A posebno stoga što se, prema iskazu vozača tuženika i iz snimki nadzorne kamere, nepravilnost na vozilu pojavila prije izlaza iz tunela dok se kretao lijevom kolničkom trakom (na kojoj se nalazi ugibalište) te je mogao nastaviti voziti do spomenutog ugibališta na lijevoj strani bez mijenjanja prometnih traka, a uzevši u obzir i mišljenje vještaka da je vozilo bilo upravljivo u smislu usmjeravanja upravljača te je mogao izvršiti radnju skretanja na ugibalište. Stoga je vozač prekršio više pravila imperativnog karaktera koja reguliraju postupanja vozača u slučaju neispravnosti vozila na cesti. Dodatno, postupanjem vozača na način kako to pojašnjava vještak - prisebnošću iskusnog vozača, što vozač tuženika kao profesionalni vozač jest, korištenjem kvačila kao usporivača okretaja motora prebacivanjem stupnja prijenosa i snažnim pritiskom pedale radne kočnice čime bi spriječio nastanak dimne zavjese, u kojem slučaju bi vozilo hitne pomoći bilo vidljivo svim vozačima po izlasku iz tunela, odnosno mogli bi ga obići i bez posebnih upozorenja.

              24. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da je uzrok nastanka nezgode nepropisno ponašanje vozača započeto nepropisnim zaustavljanjem radi tehničkog kvara uslijed kojeg se proširio dim i uzrokovao smanjenje vidljivosti zbog kojeg drugi vozači nisu bili u mogućnosti izbjeći sudar.

              25. Postojanje uzročno-posljedične veze sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka, kojeg je sud prihvatio, iz kojeg proizlazi da niti jedna nesreća koja se odnosi na tužitelja ne bi bila moguća da vozač tuženika nije zaustavio vozilo hitne pomoći zauzimajući desnu voznu traku, a da ga je obilježio ili pokušao upozoriti vozače koji izlaze iz tunela te da je nalet vozila drugotužitelja bio vremenski susljedan naletu vozila koja su neposredno prije prethodila.

              26. Međutim, mišljenje ovog suda je da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 60%, a da se u preostalom dijelu oslobađa odgovornosti za štetu. Naime, uzevši u obzir utvrđeno ograničenje brzine od 60 km/h sud je u ponašanju ostalih sudionika našao doprinos, i to kako slijedi. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se vozačica J.Š. koja je upravljala vozilom R.C. kretala brzinom od približno 68 km/h (8 km/h preko ograničenja). Vozač F.Č., koji je upravljao vozilom O.V., reg. oznake LJ… se sukladno vlastitom iskazu, kojeg suda prihvaća, a i nije kontradiktoran iskazu drugog svjedoka I. Š. koja je navela da su vozili oko 60 km/h, kretao brzinom od 60 do 70 km/h (dakle, do 10 km/h preko ograničenja). Drugotužitelj koji je upravljao teretnim vozilom V., reg. oznake RI… se, sukladno nalazu, prije naleta kretao brzinom od 67 km/h kada je poduzeo radnje kočenja, a i sam drugotužitelj u svom iskazu navodi da je brzina iznosila 68 km/h. Vozač P.P. koji je upravljao teretnim vozilom M…, reg. oznake ST… se prema nalazu vještaka prije naleta kretao brzinom od 67 km/h kada je poduzeo radnje kočenja (7 km/h preko ograničenja), a u svom iskazu vozač navodi kretanje preko ograničenja od 63-65 km/h. Slijedom, obzirom da su se vozila koja imaju utjecaj na dinamiku predmetnog štetnog događaja, kretala nedozvoljenom brzinom do 10 km/h preko ograničenja kako je to opisano, sud je cijenio doprinos svakog navedenog vozila nastanku štetnog događaja s 10% (odnosno, ukupno 40%).

              27. U odnosu na prigovor da nije utvrđen sigurnosni razmak, sud cijeni da isti ne bi bio od utjecaja na nastanak štetnog događaja. To stoga što stalni sudski vještak, koji raspolaže stručnim znanjem kojim sud ne raspolaže, u svom nalazu i mišljenju zaključuje da bi samo uvjetno postojala mogućnost zaustavljanja vozila u toj izmaglici, ali ne znajući zbog čega se zaustavljaju i da li će zbog takvog zaustavljanja, koje bi bilo manje ili više naglo, doći do naleta drugih vozila odostraga, a kao što se to dogodilo vozilu O.V. koji se zaustavio prije kontakta s vozilom R.K., no naletom odstraga je pogurano naprijed u isti, te stoga da sigurnosni razmak kao uzrok nastanka nezgode „pada u vodu“. Dalje je mišljenja da bi do zaustavljanja moglo doći kočenjem, ali bez znanja ima li u toj magli prepreka ili nema, te ako ih ima da li se nalaze na desnoj ili lijevoj traci i što su. Takvo ponašanje se ne može smatrati očekivanim ponašanjem prosječnog vozača. Obzirom i na sudu prihvaćeno mišljenje vještaka da sigurnosni razmak, koji omogućava vozačima koji nailaze na neku prepreku ili se kreću iza drugog vozila da svoju brzinu prilagode brzini vozila ispred sebe, odnosno prepreci koju mogu predvidjeti da postoji na kolniku, a u konkretnom slučaju, iz naprijed navedenih razloga, te iz razloga što je dim koji je smanjivao vidljivost došao iznenadno jer je preglednost do izlaska iz tunela bila dobra te nije bio kontinuiran, prepreku ne bi mogli predvidjeti, to ne bi bilo od utjecaja na nastanak štetnog događaja.

28. Visinu potraživanja sud je utvrdio na temelju izvida štete odgovornosti-kasko br. 14-AK-2910/2013, radnog naloga 000721-13/0007, računa broj 655-0001-65 i zaključka vještaka iz nalaza i mišljenja koji je štetu popravka vozila procijenio u visini od 117.236,08 kuna te računa broj 12/13 od 19. studenoga 2013. izdanog od Obrta… u iznosu od 5.000,00 kuna za izvršenu uslugu prijevoza „labudicom“ karamboliranog vozila V…. Prvotužitelj je svom osiguraniku M.G.isplatio iznos od 117.236,08 kuna (stranica 26-28 spisa). Stoga je sud zaključio da je prvotužitelj isplatio nastalu štetu pa su naknade iz osiguranja temeljem odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Činjenicu da je prvotužitelj s osiguranikom M.G.sklopio policu o osiguranju automobilskog kaska te da je predmet osiguranja teretno vozilo V. reg. oznaka RI… nije sporna, a navedeno proizlazi iz police broj 024145013698 i prijave štete. Da je drugotužitelj platio račun broj 12/13 proizlazi iz izvatka o promjenama i stanju na transakcijskom računu  (stranica 30 spisa).

29. Slijedom svega utvrđenog, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i čl. 1072. st. 2. ZOO-a, ovaj je sud odlučio da je tuženik dužan naknaditi tužiteljima 60% iznosa pretrpljene štete, odnosno prvotužitelju iznos od 70.341,65 kuna, a drugotužitelju iznos od 3.000,00 kuna, odnosno odlučio je kao u t. I. i II. izreke presude.

30. Na dosuđeni iznos tužiteljima pripadaju zatezne kamate od dana koji slijedi iza dana kada im nastala šteta (prema priloženim izvodima prvotužitelja i drugotužitelja sa stranica 28 i 30 spisa vidljivo da su isplate izvršene 17. siječnja 2014.). Iz navedenog razloga sud je tužitelju pozivom na odredbu čl. 1086., a u svezi sa odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, dosudio zateznu kamatu po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima budući se u utuženom slučaju ne radi o odnosima iz trgovačkih ugovora, već o izvanugovornoj odgovornosti za štetu. 

31. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljima, koji su djelomično uspjeli u sporu s 60,00%, zastupanim po punomoćniku koji je odvjetnik, je priznat trošak sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za:

- sastav tužbe (T.br. 7.1.) zatražen u iznosu od 2.500,00 kn

- zastupanje na ročištima od 3.3.2016.,13.9.2016.,1.2.2017.,12.10.2017., 6.3.2018., 22.5.2018., 25.9.2018., 9.7.2020., 23.10.2020., 2.12.2021., svaki u iznosu od po 2.500,00 kuna (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 25.000,00 kuna

- sastav obrazloženog podneska od 3.2.2015. i 25.3.2015., svaki u iznosu od po 2.500,00 kuna (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 5.000,00 kuna

- sastav ostalog podneska od 5.4.2019. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 8. t. 3.)

- uvećanje za 10% za zastupanje više osoba (Tbr. 36. t. 1.) u iznosu od 3.300,00 kuna

- trošak PDV-a (25%) od 9.075,00 kuna (Tbr. 42.)

32. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati trošak sudskih pristojbi, i to na tužbu i presudu u iznosima od po 1.572,00 kuna. Pored tog iznosa tužitelju pripada pravo na naknadu troškova vještačenja i uviđaja u cijelosti od 5.854,40 kuna jer je izvođenje ovog dokaza bilo nužno za meritorno odlučivanje, trošak preslika po nalogu suda od 80,00 kuna i trošak za svjedoka od 75,00 kuna.

33. Sveukupan trošak iznosi 54.528,40 kuna, no kad se od postotka tužiteljevog uspjeha u sporu od 60% oduzme uspjeh tuženika od 40%, proizlazi da su tužitelji u odnosu na trošak uspjeli s 20% (čl. 154. 2. ZPP) pa im je sukladno omjeru uspjeha u sporu sud dosudio ukupan parnični trošak od 10.905,68 kuna, odnosno donio je odluku sukladno točki III. izreke presude.

34. Odluka o zateznim kamatama na trošak je donesena na temelju članka 29. ZOO-a po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima od dana donošenja odluke.

35. Nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 23.2.2021. i 13.9.2021., svaki po 2.500,00 kuna, obzirom da u istima tužitelj ponavlja navode te isti nisu bili neophodni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, zastupanja na ročištu za objavu presude od 500,00 kuna jer tužitelj istome nije pristupio, ni trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu iznad iznosa od 1.572,00 kune svaki sukladno Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi, te ih je sud odbio kao neosnovane, odnosno donio je odluku kao u t. IV. izreke presude.

 

Rijeka, 7. siječnja 2022.

 

Sudac

Nataša Malvich v.r.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

 

 

 

1