Poslovni broj: 44 Pž-5760/2021-2

1

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-5760/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA iza V. M. d.o.o. u stečaju, OIB …, Z., L. 1, kojeg zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika F. M., OIB …, vl. K. obrta K., S., S. b.b., kojeg zastupa punomoćnik J. A.-M., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-387/2021 od 9. srpnja 2021., 7. siječnja 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-387/2021 od 9. srpnja 2021. u pobijanim točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom navedenom u uvodu je točkom I. izreke tuženiku naloženo tužitelju namiriti tražbinu u iznosu od 22.153,99 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i to na iznos od 8.511,53 kn od 7. veljače 2009. do isplate, na iznos 12.028,40 kn od 7. ožujka 2009. do isplate, a na iznos od 1.614,06 kn od 7. ožujka 2009. do isplate te je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.882,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 3. rujna 2010. do isplate, dok mu je točkom III. izreke naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 24.657,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude tj. 9. srpnja 2021. do isplate

.

2. U ponovljenom postupku nakon ukidnog rješenja ovoga suda poslovni broj Pž-233/21 od 19. veljače 2021. prvostupanjski sud je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje isplate po računima broj 000166-01/09 od 30. siječnja 2009., broj 000548-02/09 od 27. veljače 2009. i broj 000549-02/09 od 27. veljače 2009., ponovnom ocjenom izvedenih dokaza utvrdio osnovanim tužiteljevo potraživanje uz primjenu odredaba članaka 590. i 376. Zakona o obveznim odnosima    („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; u daljnjem tekstu: ZOO). Naime, ocijenjeno je da su stranke bile u poslovnom odnosu kako na temelju ugovora o djelu, na način da je tužitelj za tuženika obavljao održavanje i popravak strojeva tako i na temelju ugovora o kupoprodaji, u odnosu na dijelove koje je tuženik za svoje strojeve kupovao od tužitelja. Ocjenjeno je da iz iskaza saslušanih svjedoka, tužiteljevih djelatnika T. R. i N. J. proizlazi dokazanim da je po spornim računima tužitelj obavio usluge i isporučio dijelove, a tuženik nije dokazao da bi za zaprimljene usluge i preuzetu robu izvršio uplatu. Pri tome su cijenjeni svi dokazi, naročito isprave, radni nalozi broj S9010 koji se odnosi na račun 166 na iznos od 8.511,53 kn koji je potpisao djelatnik tužitelja T. R., zatim radni nalog broj S9053 za kojeg je i sam tuženik naveo da na njemu postoji njegov potpis, kao i na otpremnici od 4. veljače koja se odnosi na račun broj 548 na iznos od 12.028,40 kn, sud je ocjenom iskaza svjedoka kao i tuženika F. M. te ocjenom rezultata provedenih vještačenjem po vještaku grafološke i financijske struke ocijenio osnovanim tužiteljevo potraživanje po navedenim računima. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog svih dopuštenih žalbenih razloga ističući da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te se ne može ispitati jer u bitnome sud ne vjeruje tuženiku navodeći da je pristran, pogrešno interpretira grafološko vještačenje, ne cijeni financijsko vještačenje, vjeruje svjedoku tužiteljevom poslovođi N. J. da nije uzimao gotov novac unatoč općepoznatoj činjenici da svi i svuda uzimaju gotovinu mimo računa, nije pravilno cijenio rezultate grafološkog vještačenja i financijskog vještačenja, a ukazuje na teret dokaza koji je na tužitelju, pa je presuda u suprotnosti s izvedenim dokazima i stanjem spisa. Osporava ocjenu iskaza saslušanog svjedoka J., jer su tužiteljevi zaposlenici drugačije iskazivali. Predlaže presudu preinačiti i zahtjev odbiti, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno postupanje uz naknadu troška postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a. Presuda je pravilna i zakonita.

7. Iz spisa proizlazi da je nakon citiranog ukidnog rješenja ovoga suda prvostupanjski sud proveo glavnu raspravu u ponovljenom postupku te da tužitelj u ponovljenom postupku nije predlagao izvođenje nikakvih daljnjih dokaza, smatrajući da osnovanost zahtjeva proizlazi iz stanja u spisu. Prvostupanjski sud je stoga sukladno uputi iz citiranog ukidnog rješenja ponovno cijenio izvedene dokaze, i otklonio bitne povrede koje su se sastojale u proturječnosti razloga u odnosu na odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva za naplatu tražbine po navedena tri računa koja su predmetom ponovljenog postupka.

 

8. Prema ocjeni ovoga suda nema bitnih povreda postupka koje bi se sastojale u proturječnosti razloga pobijane presude sa sadržajem izvedenih dokaza, te je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud pravilno tužbeni zahtjev po navedenim računima ocijenio osnovanim. Naime, prvostupanjski sud je pravilno iskaze saslušanih svjedoka pa i tuženika cijenio u skladu sa ostalim izvedenim dokazima, prije svega ispravama u spisu na koje je ukazao, iz kojih proizlazi da su radni nalozi za popravak potpisani od tužiteljevih djelatnika, da su poslovi izvršeni, a i sam tuženik je potpis na nekim ispravama potvrdio kao svoj, dok je prvostupanjski sud temeljnu tuženikovu tvrdnju da je sve usluge platio u gotovini isplatom Neni Jelaviću, tužiteljevom zaposleniku, pravilno cijenio nedokazanom, a time i osnovanim tužbeni zahtjev. U tom smislu nisu odlučni žalbeni navodi o navodno općepoznatoj činjenici uzimanja gotovog novca mimo računa, a iz izvedenih dokaza ne proizlazi dokazanom tuženikova tvrdnja da je tužitelju platio sporne usluge i robu u gotovini. Nema niti pogrešne interpretacije ostalih izvedenih dokaza financijskog i grafološkog vještačenja, već je sud, doduše ne sumarno, izložio koje je odlučne činjenice utvrđivao dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio, koje ocjene prihvaća i ovaj sud.

9. Sud je pravilo primijenio i odredbe o pravilu dokazivanja i upravo pravilno ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor prestanka obveze plaćanjem, jer tu odlučnu činjeničnu tvrdnju koju je tuženik iznio već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tuženik nije tijekom postupka dokazao.

10. Zbog navedenog je presudu kao pravilnu i zakonitu valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a te je presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 7. siječnja 2022.

Sudac Jagoda Crnokrak