1

Poslovni broj:12 Gž Zk-1102/2021-2

Poslovni broj:12 Gž Zk-1102/2021-2

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja O. P., O.:..., P., radi  uknjižbe prava vlasništva, povodom žalbe R. H., OIB:..., zastupane po Općinskom Državnom odvjetništvu u Zadru, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z-27011/2020 od 18. kolovoza  2021., dana 7. siječnja  2022.,

r i j e š i o  j e

Usvaja se žalba R. H., preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z-27011/2020 od 18. kolovoza 2021. i prijedlog predlagatelja se odbija, nalaže brisanje provedenog upisa i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kao i brisanje zabilježbe žalbe.

Obrazloženje

1. Zemljišnoknjižni sudac odbio je kao neosnovan prigovor R. H. i potvrdio je  rješenje ovlaštenog zemljišno knjižnog referenta broj Z-21658/20 od 13. listopada 2020. kojim rješenjem je povodom prijedloga predlagatelja dopušten otpis  čest.br.2250/2 dvorište 1035 m2, opća javna zgrada 204 m2 iz zk.ul. br.170 uknjižene  kao općenarodna imovina s upisanim organom upravljanja M. o. S. te upis u novi zk.ul.849 k.o. S. uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva za korist predlagatelja.

2. R. H. žalbom pobija rješenje z.k. suca kako navodi „iz svih žalbenih razloga“ uz prijedlog da se žalba usvoji, pobijano rješenje preinači i odbije predložena uknjižba prava vlasništva u korist predlagatelja.

3. Žalba R. H. (dalje: žaliteljica) je osnovana.

4. Predlagatelj je uz svoj prijedlog dostavio uvjerenje Zadarske Županije Upravnog odjela za prostorno uređenje zaštitu okoliša i komunalne poslove od 18. rujna 2020. kojom se potvrđuje da se čk.br.2250/2 k.o. S. na dan 24. srpnja 1991. nalazila unutar granica građevinskog područja, te potvrdu Hrvatskih šuma U. P. S. O. za uređivanje šuma od 18. rujna 2020. kojom se potvrđuje da predmetna nekretnina nije obuhvaćena Programima gospodarenja gospodarske jedinice P. za razdoblje 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2024., dok je iz priloženog zk. izvatka utvrđeno da je predmetna nekretnina čk.br.2250/2 k.o. S. upisana u zemljišnoj knjizi kao dvorište i opća javna zgrada sa 1240 m, a  prije toga je upisana kao čk.br.2250/1 k.o. S. put sa 5884 m2 i to na ime općenarodne imovine s organom upravljanja M. o. S. Obzirom da iz potvrde Upravnog odjela za prostorno uređenje zaštitu okoliša i komunalne poslove proizlazi da se radi o građevinskom zemljištu, a ne o poljoprivrednom ili šumskom zemljištu koje bi temeljem čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 34/91) ili temeljem čl. 6. st. 1. Zakona o šumama (NN 41/90) postalo vlasništvo RH, zbog čega je primjenom Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi (NN 90/92 - dalje: ZLSU) i to temeljem čl. 67. i 87. navedenog Zakona i dopuštena uknjižba prava vlasništva na ime  predlagatelja, a prigovor na rješenje zk. referenta je odbijen.

5. Pobijajući žalbom rješenje suda prvog stupnja žaliteljica ističe da jedinice lokalne samouprave nisu stjecale pravo vlasništva temeljem Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi jer se odredbe tog zakona odnose samo na preuzimanje imovine, sredstava, financijskih prava i obveza, to je neosnovano temeljem priloženih Uvjerenja dopuštena uknjižba prava vlasništva na ime predlagatelja, jer iz istih nije razvidan status predmetne nekretnine na dan 16. listopada 1990.

6. Odredbom čl. 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN  41/90 - dalje:ZID ZŠ) propisano je  da šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, što znači  da šume i šumsko zemljište koje su bile u društvenom vlasništvu na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, postale su vlasništvo Republike Hrvatske, neovisno o tome da li se takve nekretnine nalaze unutar ili izvan područja građevinskog zemljišta, ukoliko su se nalazile u Programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištem, kao i neovisno o kulturi, odnosno oznaci zemljišta (u konkretnom slučaju u zemljišnoj knjizi predmetna nekretnina označena je bila kao put, a kasnije kao javna zgrada), koje pravno shvaćanje je zauzeto u više odluka VS RH (Posl. broj:Rev-450/11-2 od 11. studenoga 2012, Rev-2696/13-2 od 8. ožujka 2016, Rev-2247/10 od 23. listopada 2013).

7. Predlagatelj nije priložio uz svoj prijedlog Uvjerenje o tome da li je predmetna nekretnina na dan 16. listopada 1990. bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem na određenom području već jedino da nije obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem gospodarske jedinice P. za razdoblje 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2024., što je za stjecanje prava vlasništva predlagatelja irelevantno. Naime, ukoliko se predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu ZID ZŠ 16. listopada 1990. nalazila u društvenom vlasništvu, a što je razvidno iz zk. izvatka, neovisno o tome da li se nalazila u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, i neovisno o kulturi, odnosno oznaci zemljišta u zemljišnim knjigama, a bila je obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem postala je na temelju samog zakona vlasništvo R. H. Pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je navedenim zakonom dana 16. listopada 1990., te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u društvenom vlasništvu postala vlasništvo R. H. Zbog toga ZLSU, koji je donesen 1992., nije mogao više mijenjati vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta. Osim toga, niti jednom odredbom ZLSU nije određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog područja postale vlasništvo jedinica lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. Dakle, nije odlučno je li zemljište Prostornim planom predviđeno za gradnju, jer se samim Prostornim planom ne može mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta, to ne predviđa ZID ZŠ kao specijalni propis, a niti je predviđena kao temelj za stjecanje vlasništva promjena u pravnom statusu zemljišta. U konkretnom slučaju za predmetnu nekretninu predlagatelj nije priložio uvjerenje da se nije  nalazila u šumsko gospodarskoj osnovi na dan 16. listopada 1990., a niti uvjerenje da je sukladno čl. 17. ZŠ za predmetnu nekretninu eventualno proveden postupak izdvajanja iz šumsko gospodarske osnove.

7.1. Prema odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92, 94/93, 117/97 - dalje: ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima nekretnina na svom području. Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990. pa su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postale vlasništvo R. H. Zbog toga niti ZLSU, koji je donesen 1992., nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina - šuma i šumskog zemljišta, a osim toga, niti jednom odredbom ZLSU nije određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. Zaključak suda da se u konkretnom slučaju radi o građevinskom zemljištu kako to proizlazi iz prijedlogu priloženog Uvjerenja Zadarske Županije Upravnog odjela za prostorno uređenje zaštitu okoliša i komunalne poslove od 18. rujna 2020. nema nikakvog utjecaja na status vlasništva iste ukoliko se nekretnina nalazila u Programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištem na dan stupanja na snagu ZID ZŠ na dan 16. listopada 1990., a predlagatelj suprotno svojim prijedlogom i priloženim ispravama  nije dokazao.

8. Zbog prethodno navedenog valjalo je osnovom čl. 149. st. 1b Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/2019) preinačiti prvostupanjsko rješenje, odbiti prijedlog, a ujedno i naložiti brisanje provedenog upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja te brisanje zabilježbe žalbe.

Varaždin, 7. siječnja 2022.