1              Poslovni broj: I Kžm-16/2021-5

 

              Poslovni broj: I Kžm-16/2021-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. N., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., i 118/18. - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Kmp-1/2019. od 29. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   je

 

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda te se optuženi K. N. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

 

II Odbija se žalba optuženog K. N. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru optuženi K. N. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/11. te je na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. te članka 106. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. – dalje: ZSM) i članka 48. stavak 1. u vezi članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci.

 

2. Na temelju članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženom K. N. izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom koja se odnosi na sve kategorije vozila u trajanju 3 (tri) godine.

 

3. Na temelju članka 67. a KZ/11. ova sigurnosna mjera počinje teći od dana izvršnosti presude.

 

4. Na temelju članka 72. stavak 7. KZ/11. optuženiku se u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom uračunava vrijeme privremenog oduzimanja prometne dozvole od 23. siječnja 2018. do 26. siječnja 2018. te od 18. rujna 2018. pa nadalje.

 

5. Na temelju članka 148. stavak 6. KZ/11. optuženi K. N. je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

 

6. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

 

7. Protiv te presude žalbu je podnio i optuženi K. N. po branitelju, B. Z., odvjetniku u Z. zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se optuženiku izrekne manja kazna zatvora.

 

8. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

9. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.

 

10. Osporavajući pravilnost prvostupanjske odluke o kazni, državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom dosuđivanja kazne pogrešno primijenio institut ublažavanja kazne, jer navedene olakotne okolnosti na strani optuženika koje prihvaća i državno odvjetništvo, a s obzirom na posebne otegotne okolnosti, nisu dostatne za primjenu instituta ublažavanja kazne. Zbog toga navodi da je izrečena kazna trebala biti bliža donjoj granici zapriječene kazne, ali nikako ispod donje granice. Navodi se da se optuženiku ne mogu cijeniti kao posebno otegotne okolnosti ponašanje i povrede blanketnih normi Zakona o sigurnosti prometa na cestama koje samostalno ili u zbiru dovode do zaključka da je počinjeno kazneno djelo sa neizravnom namjerom kao najtežim oblikom krivnje jer su te povrede i ponašanje odredile i težu pravnu kvalifikaciju sa težom zapriječenom kaznom zatvora. Uz to neovisno o postojanju olakotnih okolnosti na strani optuženika, državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud morao razmišljati o ciljevima generalne prevencije kazne, jer smo svjedoci brutalnog ponašanja mladih vozača na hrvatskim cestama i teških posljedica koje proizlaze iz takvog ponašanja, a prilikom počinjenja kaznenog djela poginula je majka troje djece od koje je najmlađe imalo tek četiri (4) godine i to u ranim jutarnjim satima kada je krenula na posao kao medicinska sestra, vozeći automobil uz pridržavanje ograničenja brzine i nije napravila niti jedan propust u vožnji kojim bi na bilo kakav način doprinijela nastanku prometne nesreće. Nasuprot tome, optuženik je cijelu noć bio budan na dočeku Nove godine, pio je alkoholna pića, bio je umoran te je vozio brzinom od 102 km/h na mjestu gdje je ograničenje brzine od 50 km/h, pri čemu je razgovarao na mobitel, zbog čega nije bio sposoban za sigurnu vožnju. Upravo zbog takvog stanja i neprilagođene brzine u pokušaju pretjecanja automobila pokojne oštećenice počinio je kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu. Oštećenica nije imala mogućnosti izbjeći prometnu nezgodu, te je zbog bezobzirne vožnje optuženika smrtno stradala. Zbog svega navedenog državni odvjetnik predlaže preinačenje prvostupanjske presude: "izricanjem strože kazne zatvora".

 

11. Žaleći se na kaznu, optuženik navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani optuženika prilikom izricanja kazne te da mu je još više trebalo ublažiti kaznu i to do minimalno jedne (1) godine zatvora te je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je ublažavanje kazne za dva (2) mjeseca primjereno osobi optuženika. Navodi da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađi punoljetnik što ne znači da je zrela osoba, kao i da je prvostupanjski sud ispravno cijenio olakotne okolnosti, ali da nije dovoljno ublažio kaznu, te je pretjerano naglasio retributivnu sastavnicu svrhe kažnjavanja odredivši mlađem punoljetniku visoku kaznu. Uz to je izjednačio smrtnu posljedicu otegotnom okolnošću iako to predstavlja bitno obilježje kaznenog djela bez kojeg bi se radilo o drugom kaznenom djelu te se to nije smjelo cijeniti prilikom odlučivanja o kazni kao ni neizravna namjera koja predstavlja subjektivno obilježje kaznenog djela. Optuženik u žalbi ističe da se promijenio zbog prometne nezgode te se osamio, povukao i zauzet je učenjem na fakultetu, te nikad prije ovoga događaja nije vozio u alkoholiziranom stanju. U odnosu na izrečene mjeru opreza navodi da se uredno pridržavao tijekom cijelog postupka. Također ne postoji društvena opasnost na strani optuženika, jer se radi o mladom čovjeku koji se teško nosi sa posljedicama počinjenog kaznenog djela. Uz to su analizirana provedena vještačenja u smislu profesionalnosti kao i utjecaj medija u tom predmetu pa predlaže da se: "izrekne manja zatvorska kazna". Uz žalbu su priložene sudske odluke u sličnim predmetima.

 

12. Odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

 

13. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud uzima u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Osobito treba cijeniti jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Dakle, zadatak suda nije ograničen samo na postupak kojim se iz zakonskog opisa kaznenog djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreira konkretno ostvareno kazneno djelo, već treba izabrati vrstu i mjeru kazne koja će u potpunosti odgovarati svrsi kažnjavanja. Naime, odredba članka 47. KZ/11. koja normira odmjeravanje kazne u stavku 1. spomenutog članka propisuje koje će okolnosti sud cijeniti pri izboru vrste i mjere kazne, među kojima se navode i "skrivljeni učinci kaznenog djela" a ne i oni koji se ne mogu pripisati u počiniteljevu krivnju.

 

14. S pravom državni odvjetnik ukazuje na utvrđene otegotne okolnosti navodeći da ih prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio. Tako i po drugostupanjskom sudu, prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio da se prometna nesreća dogodila u ranim jutarnjim satima, da je optuženik osamnaestogodišnjak bio cijelu noć budan na dočeku Nove godine, sa nedovoljno vozačkog iskustva nakon položenog vozačkog ispita, te posebno činjenicu da se oštećenica u ranim jutarnjim satima vozila na posao i upravljala je vozilom bez propusta u vožnji te nije doprinijela nastanku prometne nesreće. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud uzeo u obzir podatak da se optuženik školuje no da nije cijenio kao otegotno da je redovan student Veleučilišta u Šibeniku, na studiju prometa, smjer cestovnog prometa, što će biti njegovo buduće zanimanje, pa će upravo svojim primjerom morati pokazati da je spreman poštivati prometne propise. Žalitelj, državni odvjetnik zbog svih nabrojanih otegotnih okolnosti smatra da se neće moći ostvariti puna svrha kažnjavanja.

 

15. Po ocjeni drugostupanjskog suda, iako su na strani optuženika ispravno cijenjene olakotne okolnosti (kazneno djelo počinio kao mlađi punoljetnik, ni prije, a ni nakon počinjenja kaznenog djela nije dolazio u sukob sa zakonom, ovo kazneno djelo izdvojeni događaj u njegovom ponašanju, nakon počinjenja prometne nezgode odmah se uputio prema unesrećenoj i razgovarao s njom, ispričao se, priznanje počinjenog kaznenog djela te izraženo žaljenje zbog nastale posljedice), one po mišljenju drugostupanjskog suda ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, odnosno mogućnosti blažeg kažnjavanja radi toga što je u vrijeme počinjenja djela bio mlađi punoljetnik.

 

16. Zato, cijeneći sve navedene olakotne i otegotne okolnosti ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da će se upravo kaznom zatvora u trajanju od tri (3) godine, ali bez primjene instituta ublažavanja kazne po članku 48. i 49. KZ/11. i mogućnosti blažeg kažnjavanja po članku 106. stavak 1. ZSM-a, a vodeći računa o otegotnim okolnostima, a posebno jer je optuženik pokazao veću kriminalnu volju, prekršio je više blanketnih normi, vozio je umoran, pod utjecajem alkohola, s nedovoljno vozačkog iskustva, brzinom dvostruko većom od dopuštene, tijekom vožnje je koristio mobitel, postići svrha kako generalne tako i specijalne prevencije, čime će se ispuniti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Pri tome, suprotno navodima državnog odvjetnika, ne predstavljaju otegotne okolnosti činjenica da je oštećenica bila medicinska sestra koja se brinula o životima drugih i majka troje djece, jer je jasno da se pri izboru vrste i mjere kazne mogu uzeti u obzir samo skrivljeni učinci kaznenog djela, (a ne i oni koji se ne mogu pripisati u počiniteljevu krivnju). Stoga je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni, a koju kaznu drugostupanjski sud smatra primjerenom kako kaznenom djelu tako i ličnosti počinitelja te pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, te izražavanje društvene osuda zbog počinjenog kaznenog djela. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da će se ovakvom kaznom utjecati na počinitelja kao i na sve druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja te omogućiti počinitelju ponovo uključivanje u društvo.

 

16.1. Time nije osnovana žalba optuženika da je sud trebao izreći kaznu zatvora u kraćem trajanju, jer navedene olakotne okolnosti u žalbi optuženika su ispravno cijenjene po prvostupanjskom sudu. Ujedno isticanje u žalbi optuženika da su mediji utjecali na prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o kazni, kao i na postupanje vještaka, psihijatra i psihologa, koji su optuženiku predočavali emocionalni status supruga poginule, ne utječe na pravilno utvrđene činjenice u odnosu na odluku o kazni, koju je sada preinačio ovaj drugostupanjski sud pravilno ih cijeneći.

 

17. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženik počinitelj kaznenog djela protiv sigurnosti prometa i da postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa upravo zbog brze vožnje, pod utjecajem alkohola i uporabe mobitela, što je jedan od najopasnijih oblika prometne nediscipline i najčešćih uzroka prometnih nezgoda. Navedeno tim više što je u toj prometnoj nesreći smrtno stradala jedna osoba. Zbog toga, a kako bi se izbjegla stanja koja ubuduće mogu poticajno djelovati na ponavljanje sličnih kaznenih djela, optuženiku je prvostupanjski sud na temelju članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11. izrekao sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom koja se odnosi na sve kategorije vozila, ali u pogrešnom trajanju. Pri tome treba naglasiti da ovaj drugostupanjski sud u nedostatku žalbe državnog odvjetnika zbog izrečene sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom iz članka 72. KZ/11., nije mogao uslijed preinake odluke o kazni intervenirati i u pogledu trajanja navedene mjere, koju je prvostupanjski sud pogrešno primijenio, pa je povrijeđen kazneni zakon u korist optuženika.

 

18. Slijedom iznesenog te kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. i 486. stavak 1. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 5. siječnja 2022.