- 1 -              Revd 1318/2021-2

Broj: Revd 1318/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Đ. iz Z., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnik G. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. M. iz Z., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnica J. K., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-480/2019-2 od 2. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-288/2017-14 od 16. studenoga 2018., u sjednici održanoj 5. siječnja 2022.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja V. Đ. odbacuje se.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod stavkom I. izreke i odbijena je žalba tužitelja.

2. Presudom suda prvog stupnja pod stavkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Aneksa Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 28. veljače 2007. između Š. K. kao prodavatelja i V. Đ. i A. M. kao kupca, zatim zahtjev da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici uspostava prijašnjeg stanja koje je bilo prije provedbe uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika i tužitelja, zahtjev da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici da isključivo na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog dana 7. veljače 2007. između Š. K., kao prodavatelja i tužitelja, kao kupca, kao vlasnika u 1/1 dijela na nekretnina (opisanih u izreci prvostupanjske presude) upiše tužitelja, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, dok je pod stavkom II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj radi postavljenih pitanja kako slijedi:

"1. Ima li Aneks Ugovora o kupoprodaji značenje prividnog pravnog posla u situaciji u kojoj prava namjera stranaka nije bila stjecanje suvlasničkog dijela nekretnine već je isti služio kao garancija za poslovnu suradnju?

2. Jesu li nižestupanjski sudovi mogli na temelju provedenih dokaza primijeniti odredbu čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima?

3. Jesu li nižestupanjski sudovi ocjenom predloženih i provedenih dokaza odnosno primjenom pravila o teretu dokazivanja, pravilno primijenili odredbu čl. 221.a Zakona o parničnom postupku?"

3.1. Tužitelj ističe da su glede ovih postavljenih pitanja ispunjeni uvjeti za njegovu dopustivost iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5. Prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Nadalje, temeljem odredbe čl. 385.a ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati da bi odgovor o nekom pravnom pitanju bilo važno za odluku u sporu te (naročito) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. ZPP revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, postavljena pitanja nisu takva kakva je imala u vidu odredba čl. 385. st. 1. ZPP. Naime, u odnosu na drugo i treće postavljena pitanja valja reći da ista nisu određeno naznačena, jer se odnose isključivo na konkretan spor i upravljena su na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja, kao i na isticanje prigovora glede bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa time ta pitanja koja postavlja tužitelj nisu pitanja koja bi bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

6.1. Osim toga, tužitelj nije u odnosu na ta pitanja određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

6.2. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da isto polazi od činjeničnih utvrđenja koja ne koincidiraju s činjeničnim utvrđenjima sudova nižeg stupnja. Naime, s obzirom da su sudovi utvrdili da iz ničega ne proizlazi da bi se Aneksom ugovora o kupoprodaji nekretnina prikrivala stvarna volja stranaka da zaključe ugovor o poslovnoj suradnji ili ugovor o ortakluku, kao i da sporni Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnina ne predstavlja prividni pravni posao iz čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, niti da se radi o pravnom poslu koji je nemoralan ili protivan prisilnim propisima, odnosno ništetan na temelju čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, to o odgovoru na prvo postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, slijedom čega prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6.3. Osim toga, u odnosu na revizijsku odluku broj Rev x-865/2012 od 5. studenoga 2013., na koju se tužitelj pozvao kao razlog važnosti, valja reći da je u toj odluci utvrđeno da Ugovor o kupoprodaji sklopljen u pisanom obliku nije odgovarao stvarnoj volji stranaka ugovora (jer su potpisnici ugovora htjeli drugi ugovor – kojim bi samo osigurali potraživanje tuženika prema trećima, odnosno jer volja stranaka nije bila da tuženik stekne vlasništvo u ugovoru naznačene nekretnine) i njime nisu ugovoreni niti predmet kupnje i kupoprodajna cijena, dakle bitni sastojci svakog ugovora o kupoprodaji, u izostanku kojih ugovor o kupoprodaji ne može nastati, što ovdje nije slučaj. Stoga, s obzirom da odluka na koju se tužitelj pozvao nije donesena u činjenično i pravno usporedivoj situaciji ista ne predstavlja razlog važnosti postavljenog pitanja.

7. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP.

Zagreb, 5. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.