1                            Poslovni broj:I Kž-418/2021-4

 

Poslovni broj: I Kž-418/2021-4

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog G. P. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.- ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog G. P. i okrivljene I. P. H. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Kov-16/2020. od 10. studenog 2021., u sjednici održanoj 5. siječnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog G. P. i okrivljene I. P. H. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Šibeniku odbijeni su kao neosnovani prijedlozi okrivljenog G. P., okrivljenog I. Š., okrivljene I. P. H. i okrivljenog R. V. da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi zapisnici o ispitivanju svjedoka M. T., M. Č., M. P., L. A., N. K., N. R., M. Š., I. Đ., R. D., M. G., M. S., S. K. B., B. T., M. C. P., V. B., I. T., K. Š., M. P., T. M., V. Š. i K. P., kao i nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka S. G. sačinjen od firme G. T. C. iz S. od 25. rujna 2020. (redni broj spisa 3748 – 3773).

 

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni G. P. po braniteljici I. Š. J., odvjetnici u Z. iz odvjetničkog društva ''G., G., P. i partneri'', zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se izdvoje dokazi čija zakonitost se osporava.

 

3. Žalbu je podnijela i okrivljena I. P. H. po braniteljici S. M., odvjetnici u Š., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da iz spisa izdvoji kao nezakonite dokaze zapisnike o ispitivanju svih svjedoka kao i nalaz i mišljenje vještaka.

 

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. U pogledu žalbe okrivljene I. P. H. da je prvostupanjsko rješenje generalno i općenito, te da je zaključak ''apsolutno pogrešan i nerazumljiv kao i pobijano rješenje u cijelosti'', drugostupanjski sud smatra kako žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju sadržajno upućuje ova žaliteljica, nije ispunjena. Naime, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju utvrdio sve odlučne činjenice, za svoje utvrđenje dao valjane, jasne i potpune razloge te je na temelju svih izloženih okolnosti ispravno zaključio, a što prihvaća i drugostupanjski sud, kako dokazi navedeni u izreci pobijanog rješenja nisu nezakoniti dokazi u smislu članka 10. stavka 2. i 3. ZKP/08.

 

7. Nadalje, neosnovano okrivljenici svojim žalbama, sadržajno jednako, navode da su zapisnici o ispitivanju svjedoka, čije se izdvajanje predlaže, nezakoniti dokazi sukladno članku 10. stavku 2. točkama 2. i 3. ZKP/08., jer da je prilikom ispitivanja ovih svjedoka povrijeđeno pravo obrane iz članka 64. ZKP/08. budući da okrivljenici nisu bili obaviješteni o radnjama ispitivanja svjedoka provedenim po državnom odvjetniku čime je povrijeđen i članak 9. ZKP/08. te da je došlo i do povrede načela jednakosti oružja i s njim povezanog načela kontradiktornosti, pozivajući se pri tome na praksu Europskog suda za ljudska prava iz koje, smatraju, proizlazi mogućnost povrede načela jednakosti oružja odnosno članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija) i u stadiju istrage od strane državnog odvjetnika.

 

8. Suprotno tvrdnjama žalitelja, u konkretnom slučaju radi se o dokaznoj radnji ispitivanja svjedoka koja je provedena u okviru tzv. državnoodvjetničke istrage. To ispitivanje, a što proizlazi iz sadržaja zapisnika o ispitivanju svjedoka čije se izdvajanje predlaže, provedeno je pod pretpostavkama i na način kako je to propisano odredbama koje upravo reguliraju provođenje ove dokazne radnje (članak 283. do članka 300. ZKP/08.). Navedenim odredbama ZKP/08. nigdje nije izričito propisano da se tijekom provođenja tzv. državnoodvjetničke istrage o ispitivanju svjedoka moraju obavijestiti okrivljenik i njegov branitelj te da je nužna njihova nazočnost prilikom provođenja ove dokazne radnje, jer se u konkretnom slučaju ne radi o dokazu koji je pribavljen u skladu s odredbama članka 234. i 235. ZKP/08., a kada se o vremenu i mjestu provođenja dokazne radnje (članak 234. ZKP/08.), odnosno dokaznog ročišta (članak 235. ZKP/08.), po izričitim zakonskim odredbama, moraju obavijestiti i pozvati okrivljenik i njegov branitelj, te im se, ukoliko oni to zahtijevaju, mora omogućiti njihova nazočnost pa promašeno žaliteljica P. H. uspoređuje i analizira ove dvije različite dokazne radnje smatrajući da se radi o nejednakom položaju stranaka. Dakle, konkretnim ispitivanjem svjedoka nije povrijeđena niti jedna od odredbi ZKP/08.

 

9. Iz sadržaja žalbi proizlazi da se žalitelji pozivaju i na odredbu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08. prema kojoj su, između ostalog, nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim ugovorom zajamčenih prava obrane. U žalbi ponuđeni argumenti ne predstavljaju niti jednu od situacija koje je propisala citirana odredba. Naime, pravo obrane se u cijelosti ostvaruje pred prvostupanjskim sudom u kontradiktornom postupku uz poštivanje načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja, dok je istraga tzv. stranačka, odnosno u domeni državnog odvjetnika, budući da u tom stadiju pa sve do optuženja ZKP/08. ne poznaje tzv. "ravnopravnost oružja" između stranaka. Dokazi prikupljeni od strane državnog odvjetnika u istrazi biti će podvrgnuti ocjeni vjerodostojnosti, ako optužnica bude potvrđena, jer se, bez neposrednog ispitivanja tih svjedoka na raspravi i omogućavanja obrani da iskoristi pravo na postavljanje pitanja, na takvim dokazima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Prema tome, ovi zapisnici ne predstavljaju nezakonit dokaz, već izazivaju posljedicu iz članka 431. stavka 2. ZKP/08. Žalitelji ispravno uočavaju da je u istrazi državni odvjetnik u prednosti pred okrivljenikom te, iako obrana ima određena prava tijekom istrage kao npr. mogućnost predlaganja dokaznog ročišta, ta prava ne utječu na postojanje suštinske procesne nejednakosti između državnog odvjetnika i okrivljenika tijekom istrage. Međutim, neprihvatljiva je žalbom sugerirana konkluzija da je time žaliteljima povrijeđeno pravo iz članka 6. Konvencije, budući da tek kazneni postupak u cjelini mora uspostaviti normalnu funkcionalnu ravnotežu između dvije stranke u postupku zbog čega će konfrontacijsko pravo biti ostvareno u raspravi, a prema  praksi Europskog suda za ljudska prava konfrontacijsko pravo idealno i treba biti ostvareno na raspravi, osobito ako u ranijoj fazi postupka okrivljenik nije imao mogućnost ispitati svjedoka optužbe (A.G. v. S., T. v. the former Y. R. of M. i dr.).

 

10. U odnosu na provedeno vještačenje, okrivljeni G. P. ističe da se radi o nezakonitom dokazu jer da vještak ne zadovoljava standard objektivnog testa nepristranosti s obzirom na to da ga je izabrala druga stranka u postupku pa obrana nije imala nikakvu mogućnost utjecati na zadatak postavljen vještaku, te je vještačenje izvršeno na temelju selektivnog uvida u dokumentaciju u predmetu, a zbog kratkog roka između dostave nalaza i podizanja optužnice obrana nije stigla izvršiti uvid u nalaz i staviti prijedlog za dopunu vještačenje ili nalaganje novog vještačenja. Okrivljena P. H. smatra da je nalaz i mišljenje nezakonit dokaz jer je vještak, kojeg je izabrao državni odvjetnik, imao zadatak vještačiti dokumentaciju po isključivom odabiru državnog odvjetnika, zbog čega je to vještačenje proturječno, nerazumljivo i ne odgovara na sva potrebna pitanja. Time smatra da je stavljena u neravnopravan položaj jer njeno pravo na obranu mora biti osigurano od donošenja rješenja o provođenju istrage pa sve do rasprave odnosno već u početnoj fazi kaznenog postupka.

 

11. Dakle, žalitelji u bitnome smatraju da je vještak pristran što provedeno vještačenje temeljem članka 10. stavka 1. točaka 2. i 3. ZKP/08. čini nezakonitim dokazom koji valja izdvojiti iz spisa predmeta. Podredno, žalbenim navodima okrivljenici ističu da je nalaz nejasan, nepotpun i proturječan.

 

12. Nasuprot navedenom, nalaz i mišljenje vještaka, sukladno odredbi članka 311. stavka 1. ZKP/08., ne može se upotrijebiti kao dokaz u postupku u situaciji kada je za vještaka uzeta osoba koja ne može biti ispitana kao svjedok ili osoba koja je oslobođena dužnosti svjedočenja, odnosno osoba prema kojoj je kazneno djelo počinjeno. S obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi ni o jednoj od navedenih zakonom predviđenih situacija, već žalitelji kao jedinu okolnost pristranosti vještaka navode činjenicu da je nalog kojim je vještak određen izdalo državno odvjetništvo, to predmetni nalaz i mišljenje vještaka ne predstavlja ex lege nezakonit dokaz iz članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

 

13. Nadalje, žalitelji, inzistirajući na tvrdnji o pristranosti vještaka, ističu da je dokaz pribavljen povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava na obranu. Polazeći od značaja koji vještak ima u kaznenom postupku, pitanje izbora i nepristranosti vještaka od iznimne je važnosti u kontekstu procjene poštivanja „jednakosti oružja” kao bitnog sastavnog elementa pravičnog suđenja (presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu P. i A. protiv M. od 12. svibnja 2016.). Stoga, imajući u vidu okolnost da je nalaz i mišljenje vještak izradio nakon što je upozoren sukladno odredbi članku 312. ZKP/08. da je svoje mišljenje dužan iznijeti nepristrano i u skladu s pravilima znanosti i vještine, to se u ovom stadiju postupka potvrđivanja optužnice ne može samo s osnova izdavanja naloga, postavljanja zadatka vještaku i dostavljanju dokumentacije istome od strane državnog odvjetnika, zaključivati da bi žaliteljima bilo povrijeđeno pravo na obranu, a time sukladno članku 10. stavku 2. točki 2. ZKP/08. da bi nalaz i mišljenje vještaka predstavljali nezakoniti dokaz ex iudicio. Naime, obrana će tijekom postupka biti u prilici ispitivati vještaka, predlagati dokaze, stavljati primjedbe na nalaz i mišljenje te poduzimati druge zakonom dopuštene procesne radnje. Samim pisanim vještačkim nalazom i mišljenjem, utemeljenim na stručnom znanju vještaka i odgovarajućim stručno-znanstvenim tehnikama, ne može biti povrijeđeno načelo jednakosti oružja koje svoju puninu ostvaruje u raspravnom stadiju kaznenog postupka kada će stranke, pa tako i žalitelji, postavljanjem pitanja, imati priliku od vještaka tražiti razjašnjenja eventualno spornih dijelova ekspertize, odnosno, predlaganjem dopune, moći dobiti odgovore na pitanja koja smatraju relevantnim.

 

14. Nadalje, ističući da je nalaz i mišljenje vještaka nejasan, nepotpun i proturječan, žalitelji zapravo dovode u sumnju njegovu vjerodostojnost, a ne zakonitost. Međutim, u slučaju potvrđivanja optužnice protiv okrivljenika, konkretan vještački nalaz i mišljenje, kao i svi drugi dokazi koji će tijekom suđenja biti provedeni, podliježe ocjeni svoje dokazne vrijednosti. Stoga, ako vijeće koje bi u tom slučaju raspravljalo i odlučivalo o meritumu prihvati mišljenje okrivljenika da nalaz i mišljenje ima proturječnosti ili nedostataka, odnosno ako se pojavi sumnja u njegovu točnost, a te nedostatke ili sumnje ne bude moguće otkloniti ponovnim ispitivanjem vještaka, nema zapreke da se zatraži mišljenje drugih vještaka, sve u skladu s odredbom članka 318. ZKP/08. U tom smislu, obrana će moći u daljnjem tijeku postupka ukazivati na eventualne propuste u samom vještačenju, pa i u pitanju izbora osobe vještaka i na taj način osporavati utvrđenja koja iz konkretnog nalaza i mišljenja proizlaze.

 

15. Slijedom izloženog, s pravom je sud prvog stupnja odbio prijedloge obrane da se nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka izdvoji iz spisa kao nezakoniti dokaz, jer se, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ovdje ne radi o dokazu koji bi, po bilo kojoj osnovi iz članka 10. stavka 2. ZKP/08., bio nezakonit.

 

16. Stoga, budući da žalbenim navodima oboje žalitelja nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, odlučeno kao u izreci ovog rješenja na temelju članka 494. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

 

 

U Zagrebu 5. siječnja 2022.