1              Poslovni broj: I Kž-195/2021-4

 

              Poslovni broj: I Kž-195/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. A., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.,– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. A. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj K-7/2020. od 26. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog A. A. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici optuženi A. A. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/11. te je na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 27. rujna 2019. do 19. prosinca 2019.

 

2. Na temelju članka 72. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju koje je 3 (tri) godine dulje od izrečene kazne zatvora i počinje teći od izvršnosti presude.

 

3. Optuženiku je na temelju članka 72. stavak 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 19. prosinca 2019. nadalje uračunato u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom.

 

4. Oštećenoj M. M. vraćen je osobni automobil marke Land Rover registracijske oznake ZG … koji je od iste oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 716226 od 27. rujna 2019.

 

5. Optuženom A. A. vraćen je osobni automobil marke Alfa Romeo registracijske oznake ZG … koji je od istog oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 716225 od 27. rujna 2019. kao i mobitel marke Samsung koji je od istoga oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 716224 od 27. rujna 2019.

 

6. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. u vezi članka 145. stavak 2. točke 1., 6. i 8. ZKP/08. optuženi A. A. dužan je djelomično nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. u iznosu od 5.000,00 kuna (pettisuća) kuna, te paušalni iznos od 1.000,00 (tisuću) kuna kao i trošak zastupanja oštećenika po punomoćniku u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.

 

7. Optuženi A. A. putem branitelja S. A., odvjetnika iz odvjetničkog ureda A. u Z., podnio je žalbu i to zbog "bitne povrede odredaba zakona o kaznenom postupku, pogrešne primjene kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o mjeri sigurnosti i troškovima postupka" te predlaže da se pobijana presuda ukine i optuženik oslobodi od optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno postupanje.

 

8. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

9. Žalba nije osnovana.

 

10. Optuženik u žalbi ističe da je izreka pobijane presude proturječna razlozima, čime upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Objašnjavajući navedenu postupovnu povredu optuženik smatra da je u dispozitivu prvostupanjske presude navedeno da se vozilo oštećenika prije sudara kretalo u istom pravcu, istom prometnom trakom ispred optuženika, dok da je u obrazloženju prvostupanjske presude sud kao istinitu prihvatio obranu optuženika i utvrdio da se oštećenik sa zaustavne trake uključivao na desnu prometnu traku kojom se u istom smjeru kretalo vozilo kojim je upravljao optuženik. Nadalje, u žalbi optuženik ističe da je prvostupanjski sud očigledno samo djelomično prihvatio obranu optuženika, jer je optuženik u svojoj obrani posebno istakao činjenicu da se lijevom prometnom trakom kretalo vozilo koje mu je onemogućilo skretanje u lijevu prometnu traku, sve kako bi izbjegao nalet na vozilo koje se sa zaustavne trake uključivalo u promet na prometnu traku kojom se optuženik kretao te da u konkretnom slučaju nije riječ o pogrešnoj percepciji, već o mogućnosti izbora reakcije vozača. Stoga navodi da je izreka presude proturječna razlozima.

 

11. Protivno istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski sud je naveo jasne i valjane razloge iz kojih nedvojbeno proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, a koje je temeljio ne samo na ocjeni personalnih dokaza već i isprava u spisu. Izreka presude nije proturječna razlozima presude, kako se navodi u žalbi optuženika, kada se u izreci navodi da se vozilo oštećenika kretalo prije sudara u istom pravcu, a da se prihvaća dio obrane optuženika koji navodi da se oštećenik uključivao u desnu prometnu traku kojom se kretao optuženik, jer se radi o dinamici kretanja vozila, što nije suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda da je u trenutku nesreće vozilo oštećenika bilo ispred vozila optuženika. U ostalom dijelu obrazloženja žalbe osporava se pogrešno činjenično stanje o čemu će se u odnosu na ovu osnovu naknadno navesti razlozi. Dakle, prvostupanjski sud je naveo jasne i logične razloge o svim odlučnim činjenicama koje nisu u proturječju, a nisu ni proturječni personalnim dokazima u spisu, slijedom čega nije počinjena postupovna povreda na koju optuženik upire u žalbi.

 

12. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženik navodi da je sud postupio protivno odredbi članka 469. stavak 1. točka 4. ZKP/08. smatrajući da je prema optuženiku trebalo primijeniti odredbe Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19, dalje: ZSM), jer optuženik tempore criminis nije navršio 23 godine života. Za istaknuti je da je optuženi A. A. u trenutku počinjenja kaznenog djela bio punoljetna osoba, sa navršenom 21 godinom života pa se slijedom navedenog u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe ZSM-a, jer se isti zakon na temelju odredbe članka 2. primjenjuje na mlađeg punoljetnika te propisuje da je: "…mlađi punoljetnik osoba koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršila 18, a nije navršila 21 godinu života". što u konkretnom slučaju optuženik nije bio. Stoga nisu povrijeđene ni odredbe kaznenog zakona na koje se upire u žalbi.

 

13. Pobijajući presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik navodi, da provedeni dokazi tijekom postupka ne ukazuju na relevantan stupanj osnovane sumnje da bi se u postupanju optuženika ostvarila obilježja bića kaznenog djela za koje je osuđen. Navodi se da tijekom postupka nije dokazano da bi kršenje blanketnih normi Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15. i 108/17. - dalje ZSPC) bilo uzrok prometne nezgode, a da je upravo način kretanja vozila oštećenika koje se uključivalo u promet sa zaustavne trake na prometnu traku, kojom da se propisno kretalo vozilo optuženika, uzrok prometne nezgode i da je do takvog zaključka sud mogao i morao doći ako je pravilno analizirao dokaze provedene tijekom dokaznog postupka. U žalbi se navodi i obrana optuženika u kojoj se on poziva da se: " lijevom prometnom trakom kretalo vozilo zbog kojeg se nije mogao maknuti u lijevu prometnu traku kako bi izbjegao nalet na vozilo". Također se ističe da uzrok prometne nezgode nije brzina kretanja vozila kojom je upravljao optuženik niti njegova alkoholiziranost te da je vještak zaključno utvrdio da bi optuženik nesreću izbjegao kočenjem pri brzini ne većoj od 132 km/h pa tako i pri brzini ograničenja od 130 km/h, međutim da je na ročištu održanom 21. travnja 2021. vještak iskazao da je brzina kretanja vozila optuženika mogla biti i 10 posto manja pa se stoga optuženik kretao dopuštenom brzinom za dionicu ceste na kojoj je došlo do prometne nezgode, a radnju kočenja da nije poduzeo jer nije imao tehničku mogućnost s udaljenosti od 100 metara iza vozila oštećenika procijeniti da li se vozilo oštećenika kreće po zaustavnoj ili desnoj prometnoj traci autoceste. U žalbi se analizira i toksikološko vještačenje, jer da je vještak naveo da se ne radi o bitno smanjenim vozačkim sposobnostima stoga da se ne može reći da u takvim slučajevima nije obligatorno ni nužno da je upravo alkohol glavni uzrok prometne nezgode.

 

14. Suprotno žalbenim navodima upravo uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka toksikologa prvostupanjski sud je nedvojbenim utvrdio da je optuženik kritične zgode upravljao vozilom pri koncentraciji alkohola u krvi od 0,99 g/kg što niti sam optuženik nije osporavao na koji način je postupio suprotnu članku 199. stavak 2. ZSPC-a kojim je propisano da vozač vozila B kategorije ne smije niti početi upravljati vozilom na cesti ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg. Baš zbog takve koncentracije kao što je prvostupanjski sud utvrdio, optuženik nije bio sposoban za sigurno upravljanje vozilom jer su mu vozačke sposobnosti bile smanjene. Osim toga nedvojbeno je utvrđeno da se vozeći u takvom stanju autocestom kretao brzinom od 134 km/h te iako ta brzina nije bila znatno veća od brzine ograničenje, bila je u konkretnim uvjetima i za desnu prometnu traku kojom se vozi sporije neprimjerena jer se radilo o noćnim uvjetima u kojima optuženik zbog utjecaja alkohola je imao bitno reduciran vid i slabije uočavanje predmeta u pokretu, a neprecizno je percipirao njihove udaljenosti. Stoga je prvostupanjski sud ispravno ocijenio, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka, da su noćni uvjeti vožnje i okolnost da je optuženik znao da je pod utjecajem alkohola istome nalagali dodatan oprez i kretanje znatno nižom brzinom, krećući se desnim prometnim trakom pa stoga nisu od značaja istaknuti žalbeni razlozi. Pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka toksikologa R. F. u kojem navodi da alkohol djeluje euforički, dolazi do zanemarivanja okolnosti i potencijalne opasnosti, osoba je pretjerano samouvjerena, sklona nepoštivanju prometnih znakova i propisa zbog olakog i nepromišljenog shvaćanja situacije pa je očito optuženik zbog tako opisanog utjecaja alkohola vozio brzinom koja nije bila primjerena noćnim uvjetima, njegovim psihofizičkim sposobnostima što je za posljedicu imalo prekasno uočavanje oštećenika i zakašnjelo reagiranje na njegovu pojavu na prometnoj traci ispred njega. Osim toga prvostupanjski sud je prihvatio kao istinitu optuženikovu obranu da se oštećenik na desnu prometnu traku kojom se on kretao uključio sa zaustavne trake, jer takva mogućnost nije isključena ni provedenim prometno-tehničkim vještačenjem. Iz istog vještačenja proizlazi da se pri uključenim kratkim svjetlima s udaljenosti 40 do 50 metara optuženik mogao sasvim sigurno uočiti da se ispred njega nalazi vozilo, jer je stražnja svjetla mogao uočiti iz udaljenosti od najmanje 100 metara, ali zbog utjecaja alkohola pod kojim je bio, to vozilo nije percipirao, jer kao što i sam kaže da je vozilo uočio tek kada je prešlo na njegovu prometnu traku, kada se on nalazio iza njega, na razmaku od dvadesetak metara. Osim toga prometno-tehničkim vještačenjem utvrđeno je da je oštećenikovo vozilo za optuženika postalo realna opasnost kada se počelo uključivati na desnu prometnu traku u kojem trenutku se vozilo optuženika nalazilo 34,6 metara iza njega što je bilo 2,25 sekundi prije trenutka sudara, ali kao što proizlazi iz vještačenja koje je prihvatio prvostupanjski sud optuženik na opasnost uopće nije reagirao kočenjem već skretanjem što također nije učinio na vrijeme već 1,15 sekundi prije trenutka sudara iz čega proizlazi da je imao zakašnjelu reakciju na opasnost 1,1 sekundu. U navedenom postupanju došle su do izražaja karakteristike vozača pod utjecajem alkohola koje su opisane po vještaku toksikologu, a to su usporene i neadekvatne reakcije, zakašnjelo uviđanje događaja pred sobom, usporenje i neadekvatno donošenje odluka o promjeni u vožnji koja se izvodi usporeno i neprikladno, pa iz svega navedenog kao što je ispravno zaključio prvostupanjski sud proizlazi da je upravo prebrza vožnja i neadekvatna optuženikova reakcija uzrok ove prometne nezgode jer optuženik zbog utjecaja alkohola nije na vrijeme uočio oštećenika, a kako je potpuno izostala i reakcija kočenjem, optuženik je nalet na oštećenikovo vozilo pokušao izbjeći skretanjem u lijevo u čemu nije uspio već je prednjim desnim dijelom vozila udario u stražnji lijevi kraj vozila oštećenika. Ispravno prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik bio trijezan i koncentriran na prometnu traku vidio bi i svjetla vozila koje je dolazilo iza njega i za koje kaže da ga je pretjecalo, a vidio bi i na vrijeme i uključivanje oštećenika na desnu prometnu traku čim je započeo tu radnju jer je zadnja svjetla njegovog automobila trebao vidjeti na udaljenosti od 100 metara kao što i navodi prometno-tehnički vještak u kojoj situaciji bi imao vremena usporiti vožnju i izbjeći nezgodu.

 

14.1. Stoga ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik brzinu kretanja prilagodio noćnim uvjetima i da nije bio pod utjecajem alkohola, na vrijeme bi uočio oštećenika koji se iz zaustavne trake uključio na desnu prometnu traku kojom se on kreće i kočenjem dodatno smanjio brzinu na onu koja je bila potrebna da bi izbjegao udarac u oštećenika ukoliko nije mogao prijeći na lijevu prometnu traku zbog vozila koje ga je pretjecalo.

 

15. Time nije u pravu optuženik kada navodi da se u njegovom postupanju nisu ostvarila obilježja bića kaznenog djela. Zbog svega navedenog kao pod točkom 14., opisano kao dokazano optuženikovo ponašanje, predstavlja vožnju, koja kao takva obuhvaća i svijest počinitelja o toj činjenici, kao i pristajanje na eventualnu posljedicu iz razloga što je bio svjestan da je pod utjecajem koncentracije alkohola u krvi od 0,99 g/kg nesposoban za sigurno upravljanje vozilom te je pristao da takvom vožnjom ugrozi druge sudionike u prometu, te je prvostupanjski sud pravilno i jasno utvrdio da je optuženik osnovno kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, počinio s neizravnom namjerom, dok je posljedica djela, smrt sudionika u prometu D. M., prema činjeničnom i pravnom opisu te pravnoj kvalifikaciji djela obuhvaćena nehajem.

 

16. S obzirom da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08., drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u tom dijelu te je utvrdio da žalba zbog odluke o kazni nije osnovana.

 

17. Određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti, prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela pa je pravilnom ocjenom svih utvrđenih olakotnih okolnosti (ranija neosuđivanost optuženika, životna dob, iskazano žaljenje i kajanje, doprinos oštećenika prometnoj nezgodi te činjenica da nije bio vezan sigurnosnim pojasom) te postojanje otegotnih okolnosti (prekršajnu kažnjavanost u četiri navrata), optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a što je primjereno težini počinjenog kaznenog djela, čime je u konkretnom slučaju i po mišljenju drugostupanjskog suda postignuta svrha kažnjavanja.

 

18. Suprotno žalbenim navodima drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja ispravno odlučio o izricanju sigurnosne mjere na strani optuženika te odlučio i o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženik počinitelj kaznenog djela protiv sigurnosti prometa i da postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, upravo zbog dosadašnje prekršajne kažnjavanosti optuženika koji je u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela imao navršenu 21 godinu života. Kažnjavanje za prekršaj iz ZSPC, govori o optuženikovoj opasnosti kao sudionika u prometu, koju olako shvaća, jer je u dva navrata zatečen u prometu pod utjecajem alkohola, a u prilog čega govori i činjenica da nije poštivao ni izrečene zabrane upravljanja motornim vozilima u prekršajnim postupcima i unatoč ranijim kaznama, a prilikom počinjenja sadašnjeg kaznenog djela optuženik je također bio pod utjecajem alkohola što sve govori u prilog tome da je optuženika potrebno još izvjesno vrijeme isključiti iz prometa jer zbog životne dobi i nepromišljenosti nije svjestan opasnosti koju nosi alkohol prilikom sudjelovanja u prometu.

 

19. Suprotno žalbenim navodima nije preuranjena ni odluka o troškovima postupka jer se ispravno prvostupanjski sud pozvao na odredbe ZKP/08. na temelju kojih je odlučio o troškovima postupka te to i obrazložio kao pod točkom 20. pobijane presude.

 

20. Kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08. to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 5. siječnja 2022.