1              Poslovni broj: I Kž-uv-218/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-218/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. I. Z., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11-I) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I-710/2021-12 od 24. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke, na temelju članka 165. stavka 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/2021. – dalje: ZIKZ) zatvorenik I. M. Z. uvjetno je otpušten s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 10 (deset) mjeseci, koju izdržava na temelju presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-271/16 od 16. veljače 2017. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-166/2017. od 26. travnja 2017. s time da će uvjetni otpust trajati do isteka kazne - do 21. prosinca 2022.

 

1.1. Pod točkom II izreke rješenja određeno je da će sudac izvršenja nalogom odrediti datum otpuštanja zatvorenika na uvjetni otpust u roku od 3 (tri) dana od pravomoćnosti pobijanog rješenja. Pritom valja napomenuti da se u skladu s odredbom članka 173. stavak 1. ZIKZ-a taj rok odnosi na rješenja protiv kojih nije podnesena žalba, a prvostupanjski sud je propustio navesti da taj rok od 3 (tri) dana, u slučaju podnošenja žalbe, teče od zaprimanja drugostupanjskog rješenja. No, navedeni propust prvostupanjskog suda ne utječe na pravilnost odluke o osnovanosti prijedloga za uvjetni otpust.

 

1.2. Pod točkom III izreke pobijanog rješenja navedeno je da ako zatvorenik kojem je odobren uvjetni otpust, prije uvjetnog otpuštanja počini teži stegovni prijestup, sudac izvršenja može opozvati odluku o uvjetnom otpustu, a ako počini na uvjetnom otpustu jedno ili više kaznenih djela za koje mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna, sudac izvršenja će opozvati odluku o uvjetnom otpustu.

 

1.3. Pod točkom IV izreke rješenja, na temelju članka 60. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) zatvoreniku I. M. Z., koji će po otpustu s izdržavanja kazne boraviti na adresi svoje majke i očuha u mjestu P. određene su posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11. da se redovito, jednom mjesečno, javlja nadležnom Probacijskom uredu Gospić i Policijskoj postaji Duga Resa.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje i odbije prijedlog za uvjetni otpust.

 

3. Zatvorenik je po opunomoćeniku odvjetniku M. L., dostavio odgovor na žalbu državnog odvjetnika.

 

4. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 10 (deset) mjeseci po presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-271/16. od 16. veljače 2017., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-166/2017. od 26. travnja 2017., a kojom presudom su preinačene u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-65/15. od 1. prosinca 2015., koja je u odluci o kazni preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-58/16. od 24. ožujka 2016., na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina zbog tri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11-I i teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 2. KZ/11-I i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-4/16. od 4. ožujka 2016., koja je u odluci o kazni preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-324/16. od 29. kolovoza 2016., na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca zbog dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11-I. Kaznu izdržava od 21. veljače 2015., a predviđeni istek kazne je 21. prosinca 2022.

 

7. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da nije opravdano i prihvatljivo odobriti uvjetni otpust zatvoreniku jer mu je na taj način značajno skraćeno trajanje izrečene zatvorske kazne koja mu je odmjerena u postupku objedinjenja kazni zatvora i koja se s obzirom na brojnost i težinu kaznenih djela za koja je osuđen ukazuje adekvatnom. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj pozitivnih okolnosti na strani zatvorenika, a istovremeno podcijenio činjenicu da se ne može u potpunosti isključiti vjerojatnost kriminalnog povrata.

 

8. Protivno takvim žalbenim navodima, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za zaključak da su kod zatvorenika ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11., koje opravdavaju njegovo uvjetno otpuštanje.

 

8.1. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da iz Izvješća kaznionice proizlazi da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen naročito uspješnim, jer je uspješan radnik, na svim radnim mjestima odgovorno i samostalno obavlja zadane mu poslove te je višekratno novčano nagrađivan i pohvaljivan za rad i ponašanje, u potpunosti je prilagođenog ponašanja, pristojan u ophođenju sa službenicima i zatvorenicima, uredno koristi izvankaznioničke pogodnosti i poštuje odredbe kućnog reda, kaznu izdržava na otvorenom odjelu, stegovno nije kažnjavan te nema drugi postupak u tijeku. Ujedno, zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat kod majke i osigurano zaposlenje te ima povoljan omjer neizdržanog dijela kazne u odnosu na ukupno izrečenu kaznu zatvora. Zatvorenik priznaje kaznena djela i prema počinjenim kaznenim djelima je kritičan te je primjerenog odnosa prema žrtvama. Ispravno je utvrđeno i da iz mišljenja kaznionice proizlazi da je kod zatvorenika postignuta dovoljna razina specijalne prevencije kao i potrebni resocijalizacijski utjecaji da mu se odobri uvjetni otpust.

 

9. Povezujući sve navedeno sa činjenicom da je zatvorenik izdržao više od tri četvrtine kazne na koju je osuđen, ispravnom se i osnovanom ukazuje ocjena prvostupanjskog suda da su kod ovog zatvorenika dosadašnjim izdržavanjem kazne ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavka 2. KZ/11. koje opravdavaju njegovo uvjetno otpuštanje, a suprotno žalbi državnog odvjetnika da je uvjetni otpust preuranjen.

 

10. U pravu je državni odvjetnik kada navodi da iz izvješća kaznionice proizlazi da se vjerojatnost kriminalnog povrata ne može u potpunosti isključiti no takva konstatacija ne predstavlja tzv. negativnu prognozu zatvorenikovog ponašanja, pa ne dovodi s uspjehom u sumnju odluku prvostupanjskog suda, tim više što je procjena Kaznionice da je vjerojatnost kriminalnog povrata umanjena. Jednako tako, okolnosti i težina kaznenih djela cijenjene su prilikom donošenja presude na temelju koje zatvorenik i izdržava kaznu zatvora, pa te okolnosti, dovedene u vezu s ostalim podacima nisu od odlučnog značaja kod procjene zatvorenikovog ponašanja na slobodi u smislu mogućeg počinjenja novog kaznenog djela i nisu od utjecaja na zaključak o tome je li do sada izdržana kazna postigla svrhu.

 

11. Pozitivne činjenice na strani zatvorenika navedene u točki 8.1., uz izostanak negativnih okolnosti, svojim značajem pretežu u korist odluke o uvjetnom otpuštanju, jer je zatvorenik svoje ponašanje tijekom izdržavanja kazne korigirao, te je za očekivati da na slobodi neće činiti nova kaznena djela, zbog čega žalbenim navodima državnog odvjetnika nije s uspjehom osporena pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom na to, nije doveden u sumnju ni zaključak prvostupanjskog suda da je kod ovog zatvorenika do sada izdržana kazna postigla svoju očekivanu svrhu, zbog čega je odluka o njegovom uvjetnom otpuštanju na zakonu osnovana.

 

12. Vezano uz navod žalitelja da je odobravanje uvjetnog otpusta preuranjeno s obzirom na preostalo vrijeme izdržavanja kazne, ističe se da se na temelju članka 59. stavka 1. KZ/11. osuđenika s izdržavanja kazne zatvora može otpustiti ako je izdržao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuđen ako se osnovano očekuje da neće počiniti kazneno djelo. U konkretnom slučaju zatvorenik je izdržao više od tri četvrtine kazne na koju je osuđen te se osnovano očekuje da neće počiniti kazneno djelo, a sukladno članku 60. stavku 1. KZ/11. puštanjem na uvjetni otpust za osuđenika počinje vrijeme provjeravanja koje odgovara neizdržanom dijelu kazne zatvora, što je dodatna garancija da zatvorenik neće činiti kaznena djela jer počini li kazneno djelo dok je na uvjetnom otpustu, pod uvjetima iz članka 61. KZ/11., opozvat će mu se uvjetni otpust.

 

13. Stoga, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 5. siječnja 2022.