Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: II Kž-2/2022-5

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: II Kž-2/2022-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj K-40/2021-41 od 10. prosinca 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog S. F. kao neosnovana.

             

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj K-40/2021-41 od 10. prosinca 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-72/2021. od 24. lipnja 2021., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-20/2021. od 7. srpnja 2021., protiv optuženog S. F., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi S. F. po branitelju odvjetniku   D. S. bez navođenja zakonske   osnove pobijanja. U  žalbi

 

predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje, a podredno „ukinuti istražni zatvor i odrediti neku od blažih mjera opreza“.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirano kazneno djelo kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog da nedostaju razlozi o osobitim okolnostima koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela te da nedostaje obrazloženje o neprikladnosti zamjene blažim mjerama, kojima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

6. Nadalje, žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da činjenica što je optuženik kazneno i prekršajno osuđivan (detaljno i pravilno navedeno u sedmom odlomku treće stranice pobijanog rješenja) upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima. Pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s psihijatrijskim vještačenjem iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da kod optuženika postoji poremećaj ličnosti s dominantno antisocijalnim značajkama te ovisnost o psihostimulansima, a zbog ovisnosti postoji opasnost da počini teže kazneno djelo i potrebno mu je obvezno psihijatrijsko liječenje od ovisnosti o opijatima. Osim toga, zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela utemeljen je i na okolnostima i načinu počinjenja kaznenog djela ubojstva za koje je optuženik osnovano sumnjiv (prema optužnici djelo počinjeno na način da je ispalio hitac iz pištolja prislonjenog uz zatiljak žrtve). Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela i nije u pravu optuženik kada navodi da te okolnosti „nisu dostatne“ za produljenje mjere istražnog zatvora niti kad osporava zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela.

 

7. Dakle, imajući na umu značaj iznesenih okolnosti i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom blažom mjerom.

 

7.1. Također, u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika te mu je protiv takve sudske odluke omogućeno podnošenje pravnog lijeka, a o kojem odlučuje drugostupanjski sud. Pravo svakoga na pristup sudu (pa tako i pravo na djelotvorno pravno sredstvo pred domaćim sudovima koje im omogućuje da brane svoja prava) je važan aspekt „prava na sud“ kao sastavnice ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje (skupa postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka). U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika pa nije u pravu žalitelj da mu je povrijeđeno pravo na „izjavljivanje djelotvornog pravnog lijeka“.

 

8. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 5. siječnja 2022.

 

 

 

 

Predsjednica vijeća:

 

dr. sc. Tanja Pavelin,v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu