Poslovni broj: II Kž-Us-72/2021-5

Poslovni broj: II Kž-Us-72/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog D. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog D. M. i optuženog I. Š. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-Us-45/2021. od 24. studenog 2021. u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2022.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe optuženog D. M. i optuženog I. Š. kao neosnovane.             

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-Us-45/2021. od 24. studenog 2021., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KO-US-55/2020. od 19. listopada 2020., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-us-13/2020. od 9. ožujka 2021., protiv optuženog D. M. i drugih, zbog kaznenih djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavak 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zavor protiv optuženog D. M., optuženog L. B., optuženog I. Š. i optuženog D. S. iz zakonske osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. te protiv optuženog B. Š. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženicima je uračunato vrijeme lišenja slobode i to optuženom D. M., optuženom L. B., optuženom I. Š. i optuženom D. S. od 21. svibnja 2020. pa nadalje, a optuženom B. Š. od 28. kolovoza 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi D. M. po branitelju odvjetniku M. V. iz „žalbenih osnova iz čl. 467. ZKP“. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje, „okrivljenika pustiti na slobodu, a podredno istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza“.

3. Pravodobnu žalbu je podnio i optuženi I. Š., po branitelju odvjetniku T. M. bez navođenja zakonske osnove pobijanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje te ukinuti istražni zatvor, a podredno ukinuti pobijano rješenje „te ga zamijeniti blažom mjerom opreza“.

4. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. M. i optuženog I. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na svakog od ovih optuženika i kaznena djela za koje se svaki od njih tereti, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv svakog od ovih optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog I. Š. da nedostaje utvrđenje i obrazloženje razloga u odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja djela, a kojima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6.2. Suprotno žalbenim navodima D. M. i optuženog I. Š., prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da bi svatko od ovih optuženika počinio kaznena djela za koja se svatko od njih pojedinačno tereti proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a osobito rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Ističe se da je te dokaze već optužno vijeće pri odlučivanju o potvrđivanju optužnice dostatno analiziralo u mjeri koja je potrebna za dovoljan stupanj osnovane sumnje da bi ovi optuženici počinili kaznena djela za koja se terete.

6.3. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza, kao i ocjenu uloge svakog od ovih optuženika, dokazanosti djela za koja se terete te pravnu kvalifikacije tih djela, donosi raspravni sud, nakon provedenog kontradiktornog postupka prilikom donošenja presude dok ovaj sud, na to nije ovlašten. Stoga žalbeni prigovori kojima optuženi D. M. i optuženi I. Š. tumače i ocjenjuju postojanje dokazanosti kaznenog djela za koje se svako od njih pojedinačno tereti, odnosno postupanja u sastavu zločinačkog udruženja, a time i osnovane sumnje nisu od značaja.

7. Nadalje, optuženi D. M. i optuženi I. Š. prigovaraju osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda što predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. M. i optuženog I. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pravilno je prvostupanjski sud zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela za svakog od ovih dvojice optuženika utemeljio, prije svega, u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koje se oni na razini osnovane sumnje terete i to da su kroz duže vremensko razdoblje, od srpnja 2019. do 21. svibnja 2020., kao pripadnici zločinačkog udruženja (čiji je organizator prema optužnici optuženi D. M.) organizirano i koordinirano obavljali brojne kriminalne aktivnosti čime su pokazali izrazitu upornost u protupravnom postupanju te izražen visok stupanj kriminalne volje. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti u odnosu na optuženog D. M. i optuženog I. Š. povezao s činjenicom da su obojica kazneno osuđivani (detaljno i pravilno navedeno u odlomku 9.1. pobijanog rješenja).

7.2. Prilikom ocjenjivanja postojanja  opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, imajući u vidu i njihovu brojnost i kakvoću u cjelini. Pri tome prethodna osuđivanost, kao i osobne prilike, samo je jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za svakog od optuženika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju u odnosu na sve optuženike. Nije u pravu optuženi I. Š. da je korištenjem podatka o njegovoj prijašnjoj osuđivanosti prilikom obrazlaganja postojanja uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora optuženiku povrijeđena pretpostavka nedužnosti jer to ne predstavlja utvrđenje „o krivnji“ niti zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti, jer je to tek predmet dokazivanja i raspravljanja u kontradiktornom postupku.

7.3. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve prethodno iznesene okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi i u odnosu na optuženog D. M. i optuženog I. Š. te da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela u odnosu na obojicu ovih optuženika ne može u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem neke blaže mjere, pa tako ni nekom od mjera opreza u odnosu na niti jednog optuženika niti mjerom javljanja policiji kako predlaže optuženi I. Š.. Stoga nisu u pravu optuženi D. M. ni optuženi I. Š. kada tvrde da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora, odnosno da ne postoji opasnost od ponavljanja djela na njihovoj strani. Imajući u vidu prethodno navedeno, kao i sve okolnosti koju je su uzete u razmatranje prilikom donošenja pobijane odluke, nije u pravu ni optuženi D. M. da je zbog njegove prijašnje osuđivanosti za drugo kazneno djelo „iteracijska opasnosti manjeg intenziteta“.

7.4. Ujedno, irelevantni su navodi optuženog D. M. da je „primjereno ukinuti istražni zatvor“ jer „nije realno brzo zakazivanje rasprave i brz ishod kaznenog postupka“ i da ovlašteni tužitelj zlorabi svoja ovlaštenja u vezi prava na predlaganje dokaza i time dovodi u pitanje okončanje postupka jer predmetni prigovori nisu od utjecaja na svrhu zbog koje je istražni zatvor određen i produljen niti dovode u pitanje daljnju opstojnost i osnovanost njegovog trajanja odnosno zakonitost pobijanog rješenja.

8. Što se tiče žalbenih navoda i optuženog D. M. i optuženog I. Š. kojima upiru na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora u odnosu na svakog optuženika. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti svaki od ovih optuženika, propisane kazne (od 1 do 10 godina zatvora za teže djelo), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja svakog od optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora. Suprotno žalbenim navodima optuženog D. M. prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u ovoj fazi postupka pretežu nad pravom optuženika na slobodu. S obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, ali je i dodatno pojačana jer je pobijano rješenje doneseno u poodmaklom stadiju rasprave uslijed izvođenja dokaza na kojima se temeljila optužnica. Stoga, nije u pravu ovaj žalitelj da je zbog toga iteracijska opasnost prestala ili se umirila niti da se osnovana sumnja zbog toga u bitnom izmijenila.

9. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti ponovljenim isticanjem narušenog zdravstvenog stanja optužnog D. M. budući da mu je unutar zatvorskog sustava, za sada, osigurana odgovarajuća i potrebna medicinska skrb.

10. Budući da žalbenim navodima optuženog D. M. i optuženog I. Š. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 5. siječnja 2022.