- 1 -              Poslovni broj: I Kž-uv-217/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-217/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc.Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. V., zbog kaznenog djela iz članka 314. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 1. prosinca 2021., broj Ik I-726/2021-11, u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2022.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika J. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 1. prosinca 2021., broj Ik I-726/2021-11, na temelju članka 170. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br: 14/21. – dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen je prijedlog zatvorenika J. V. za uvjetni otpust, kao neosnovan

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno i po punomoćniku, odvjetniku R. K.. S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjavaju iste će biti razmatrane kao jedinstvena žalba. Žalitelj rješenje pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se „odobri uvjetni otpust ili podredno ukine pobijano rješenje i predmet uputi na ponovno odlučivanje“.

3. Sukladno članku 51. stavku 2. ZIKZ koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Osporavajući ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanom rješenju, zatvorenik smatra da prvostupanjski sud nije dostatno cijenio pozitivne okolnosti na strani zatvorenika, priklanjajući se načelu retribucije, povređujući time načelo razmjernosti u odnosu na zatvorenika. Ističe „besprijekorno ponašanje zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora bez ikakvih stegovnih ili drugih problema i oblika neprihvatljivog ponašanja“, dok u odnosu na kaznene postupke koji su u tijeku protiv zatvorenika navodi da „niti jedan postupak nije niti započeo zakazivanjem glavne rasprave“.

6. Izloženim žalbenim navodima zatvorenika, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika J. V. za uvjetni otpust ispravno uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu odredbe članka 59. stavak 2. KZ/11. te potom pravilno zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecala na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Pri tome je prvostupanjski sud, uz činjenicu da je zatvorenik prethodno višestruko osuđivana osoba, kao i da ima četiri kaznena postupka u tijeku, uzeo u obzir njegov nekritičan stav prema počinjenom djelu za koje izdržava kaznu zatvora, kod kojeg je ostao i na sjednici za odlučivanje o uvjetnom otpustu te utvrđeni vrlo visok rizik od povrata. Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda, koji prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da zatvorenik i nadalje ne uviđa nedopustivost svoga ponašanja, te unatoč urednom tijeku izvršavanja kazne zatvora, odnosno pozitivnim okolnostima kod zatvorenika, nije ostvarena svrha kažnjavanja. Ovaj zaključak nije doveden u pitanje ni žalbenim navodima zatvorenika kojima navodi da se na sjednici vijeća „nespretno izrazio“ te da počinjenje kaznenog djela za koje sada izdržava kaznu zatvora predstavlja „incidentnu situaciju koja nije obrazac njegova ponašanja“, a koje navode pobija njegova višestruka kaznena osuđivanost i četiri nova kaznena postupka u tijeku. Nadalje, žalbeni navodi da je djelo priznao, ispričao se oštećenicima, iskazujući kajanje i žaljenje uz obećanje da djelo više neće ponoviti, predstavlja okolnosti koje su cijenjene kod odmjeravanja kazne prilikom donošenja odluke od strane raspravnog vijeća, a koje nisu od utjecaja na ispravan zaključak prvostupanjskog suda, jer su u koliziji sa prethodnim navodima zatvorenika iz kojih proizlazi njegova nekritičnost prema počinjenju djela, prebacivanje odgovornosti a što sve ukazuje na visok stupanj rizika od recidiva.

7. Stoga je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, potpuno i ispravno utvrdio činjenično stanje o čemu je dao jasne i dostatne razloge, koje prihvaća i drugostupanjski sud te ispravno zaključio da pozitivne okolnosti nisu dostatne za pozitivnu odluku o uvjetnom otpustu zatvorenika J. V..

8. Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. siječnja 2022.