1

Poslovni broj  Gž-2536/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj  Gž-2536/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, po sucu Dragi  Grubeši, u pravnoj stvari tužitelja D.U. (OIB: ...) iz Z., s prebivalištem u Z., kojeg zastupa L.H., odvjetnica iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske (OIB: ...), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2965/2020-49, od 23. srpnja 2021., 5. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o     j e

 

I.  Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2965/2020-49, od 23. srpnja 2021.

 

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj platiti tužitelju D.U. iz Z. 13.000,00 kn s zateznim kamatama od 26.lipnja 2013. godine do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 15.937,50 kn s zateznim kamatama od 8. siječnja 2013. godine do isplate sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana."

 

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i dosudi trošak žalbe.

 

3. Žalba nije osnovna.

 

4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda sadržava valjane razloge o odlučnim činjenicama i nema takvih proturječnosti i nedostataka da se ne bi mogla ispitati, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

5. Nije sporno da je presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu U. – Republika Hrvatska, broj zahtjeva 21613/16 od 31. listopada 2019., utvrđeno da je tužitelju u vremenskom razdoblju od 12. svibnja 2011. do 8. lipnja 2011., u Centru za dijagnostiku Zatvora u R. (27 dana), zbog ponižavajućeg postupanja nespojivog sa zahtjevima iz čl. 3. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU NN broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje: Konvencija), a koje se sastojalo samo ponekad u dostupnosti 3 m2 osobnog prostora, a ponekad čak i manje, što sanitarni čvorovi nisu bili potpuno odvojeni od životnog prostora u kojima su bili smješteni zatvorenici, što se hrana posluživala svim zatvorenicima u sobama, te što je stol za jelo bio udaljen od otvorenog sanitarnog čvora samo jedan metar (istovjetno kao u predmetnu L.), te naložio Republici Hrvatskoj da isplati tužitelju, u roku od tri mjeseca od konačnosti presude, 1.000,00 Eur na ime naknade nematerijalne štete, uz sve poreze koji bi mogli biti obračunati (čl. 44. st. 2. Konvencije).

 

6. Također, nije sporno da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda broj Pn-2063/2013-38 od 21. rujna 2020., dopušteno ponavljanje parničnog postupka po odredbi čl. 428. a. ZPP – ponavljanje postupka u povodu konačne presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu o povredi temeljnog ljudskog prava ili slobode, te ukinuta presuda  broj Pn-2063/2013 od 14. listopada 2014., u dijelu koji se odnosi na boravak tužitelja u Zatvoru u Z., zbog povrijeđenog prava iz čl. 3. Konvencije.

 

7. Čl. 3.1. Konvencije glasi: Zabrana mučenja – Nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.

 

8. Čl. 41. Konvencije glasi: Pravedna naknada – Ako sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci.

 

9. Prvostupanjski sud je nakon ocjene iskaza tužitelja, svjedoka I.L. i dopisa Ministarstva pravosuđa i uprave, zaključio uz primjenu čl. 8. ZPP, da je tužitelj tijekom boravka u zatvoru imao na raspolaganju manje od 4 m2 i 10 m3 prostora, što je suprotno čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11 – dalje: ZIKZ), neadekvatan raspored zahoda, što je suprotno čl. 14. i čl. 74. ZIKZ, neodgovarajuće održavanje higijene, što je suprotno odredbi čl. 76. st. 3. ZIKZ, te neodgovarajuće zadovoljenje ljudskih potreba za jelom (zatvorenici su objedovali u ćeliji koja nije bila adekvatno odvojena od zahoda), te polazeći od odredbi čl. 19 i čl. 1100. ZOO, tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesni, psihički i duševni integritet i dostojanstvo dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 13.000,00 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate (čl. 1103. ZOO).

 

10. Čl. 9. st. 1. ZIKZ propisano je da se kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva.

 

11. Čl. 14. ZIKZ propisana su prava zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora, a čl. 74. ZIKZ pripisani su standardi za smještaj zatvorenika (spavaonica 4 m2 i 10 m3 prostora za svakog zatvorenika).

 

12. Čl. 25. st. 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštovati njegovo dostojanstvo.

 

13. Prema praksi Europskog suda izvršenje izrečene kazne zatvora (tužitelj osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju) ne smije prijeći neizbježni element trpljenja ili poniženja koje premašuje neizbježnu razinu inherentnu lišenju slobode i zakonito primijenjenoj mjeri zatvora (međunarodni standardi CPT).

 

14. Žalbene navode tužene na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud ne prihvaća. Žalbene navode tužene u pogledu odgovornosti tužene za štetu tužitelju, ovaj sud ne prihvaća, jer je i po ocjeni ovoga suda prema tužitelju kroz 27 dana boravka u Zatvoru u Z. povrijeđeno poštovanje ljudskog dostojanstva prema praksi Europskog suda, tj. međunarodnim standardima CPT, te citiranih odredaba ZIKZ, Ustava Republike Hrvatske i konvencijskih prava.

 

15. Prvostupanjski sud je zauzeo pravno shvaćanje da se dosuđena pravedna naknada Europskog suda zbog kršenja čl. 3. Konvencije ne uračunava u dosuđenu naknadu štete.

 

16. Tužena je u tijeku postupka, a što ponavlja i u žalbi, istakla prigovore da se pravedna naknada dosuđena u postupku pred Europskim sudom ne treba uračunati u naknadu štete zbog povrede osobnosti po odredbi čl. 19. i čl. 1100. ZOO, te da bi daljnja naknada štete tužitelju pogodovala težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).

 

17. Na žalbene navode tuženika valja ukazati da je odlukom Europskog suda tužitelju dosuđena pravedna naknada zbog povrede Konvencije i dodatnih protokola, te što unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke nije omogućilo tužitelju odštetu (tzv. kompenzacijski razlozi), pa se stoga dosuđena pravedna naknada odlukom Europskog suda ne uračunava u naknadu štete zbog duševnih bolova zbog povrede prava dostojanstva, psihičkog integriteta tužitelja tijekom izdržavanja kazne zatvora po odredbama čl. 1100. ZOO. Dosuđivanje pravične novčane naknade, suprotno žalbenim navodima tuženika, ne pogoduje se težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).

 

18. Prvostupanjski sud je ispravno ocijenio sve kvalifikatorne okolnosti koje su od značaja za visinu pravične novčane naknade štete po odredbi čl. 1100. ZOO, te ispravno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za isplatu naknade štete od 13.000,00 kn, sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate (čl. 1103. ZOO).

 

19. Odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita po osnovi i visini (čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP i važeća Odvjetnička tarifa).

 

20. Budući nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti razlozi za žalbu na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

 

Osijek, 5. siječnja 2022.