1                             15 Povrv-155/2021-7

 

 

 

 

15 Povrv-155/2021-7                

             

       Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

    Stalna služba u Županji

           Veliki kraj 48   

       OIB 77561654785                                           

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. P. d.o.o., OIB …, R., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V. i p. d.o.o., R., protiv tuženika G. d.o.o., OIB ..., Ž., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. studenoga 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika D. M. te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 5. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnog bilježnika J. K. iz V., posl. broj OVRV-537/2021 od 13. svibnja 2020. kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku G. d.o.o., Ž. isplatiti tužitelju kao ovrhovoditelju u roku od 8 dana, iznos od 400,00 kn s zakonskom zateznom kamatom, na iznos od:

-80,00 kn od 13. siječnja 2020. do isplate

-80,00 kn od 22. ožujka 2020. do isplate

-80,00 kn od 26. ožujka 2020. do isplate

-80,00 kn od 20. svibnja 2020. do isplate

-80,00 kn od 6. prosinca 2020. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotna poena, te kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju isplati trošak ovršnog postupka u iznosu od 425,00 kn s zakonskom zateznom kamatom od 13. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotna poena, ukida se u cijelosti.

 

2. Odbija se tužitelj sa zahtjevom da mu tuženik na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 625,00 kn uvećano za trošak sudske pristojbe na presudu.

 

Obrazloženje

 

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika doneseno je po javnom bilježniku J. K. iz V., rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj OVRV-537/2021 od 13. svibnja 2020., kojim je naloženo ovršeniku da plati ovrhovoditelju iznos od 400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

 

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi, ovršenik je izjavio prigovor u kojem navodi da je vozilo za koje je ispostavljena kazna prodano 20. prosinca 2018. o čemu prilaže račun, te navodi da je iz dokumentacije koja je priložena uz prijedlog za ovrhu vidljivo da su sve dnevne parkirne karte izdane u 2020. godini, ujedno tuženik se poziva na sudsku praksu, odnosno presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj 10 Povrv-404/2020-6 od 24. veljače 2021., stoga predlaže da se postupak obustavi. 

 

3. Povodom prigovora ovaj sud je rješenjem poslovni broj 15 Povrv-155/2021-3 od 10. lipnja 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

 

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je u pismenom podnesku od 30. lipnja 2021. naveo da ostaje kod potraživanja navodeći da su navodi tuženika neosnovani, s obzirom da tuženik ne osporava da vozilo nije imalo valjanu parkirnu kartu, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

4.1.           Tužitelj se poziva na Odluku o uređenju prometa na području Grada R. (SN PGŽ 9/19, Službene novine Grada Rijeke u daljnjem tekstu Odluka) i na Opće uvjete isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području grada Rijeke (SN PGŽ 9/19, Službene novine Grada Rijeke u daljnjem tekstu Opći uvjeti).

 

4.2.           Nadalje tužitelj navodi da čl. 26. Općih uvjeta predviđa da korisnik parkiranja na javnom parkiralištu s naplatom, koji ne posjeduje valjanu parkirnu kartu, ugovara korištenje javnog parkirališta s tužiteljem sukladno odredbama čl. 27.-30. Općih uvjeta. Ukoliko korisnik otvorenog javnog parkirališta nema valjanu parkirnu kartu, smatrat će se da je s tužiteljem sklopio ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata od trenutka izdavanja naloga za plaćanje dnevne karte od strane tužitelja kao ovlaštene osobe.

 

4.3.           Nadalje tužitelj navodi da visina naknade za parkiranje vozila za korisnika koji ne posjeduje valjanu parkirnu kartu iznosi 80,00 kn temeljem Cjenika u primjeni od 1.7.2019.

4.4.           Također tužitelj navodi da dnevne parkirne karte predstavljaju ispravu koju je u propisanom obliku, a u skladu s čl. 230. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 3/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, dalje u tekstu: ZPP), izdao tužitelj u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno zakonom, odnosno propisom utemeljenim na zakonu, te koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, odnosno određuje. Ukoliko tuženik tvrdi da su u predmetnoj javnoj ispravi činjenice neistinito utvrđene ili da je isprava nepravilno sastavljena tada je to dužan i dokazati, a sve sukladno čl. 230. st. 3. ZPP-a.

 

4.5.           Člankom 2. Općih uvjeta, tužitelj navodi da je propisano, da se korisnikom javnog parkirališta s naplatom koji podliježe obvezi plaćanja parkirne karte smatra vlasnik vozila, u odnosu na prigovor pasivne legitimacije, tužitelj se poziva na presudu Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž-3181/2017, od dana 20. rujna 2018., te na  zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018., u parnicama radi naplate karte za parkiranje pasivno legitimirana osoba koja je upisana u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova kao vlasnik vozila u skladu s člankom 230. stavkom 1. ZPP-a. U odnosu na presudu na koju se tuženik poziva, navodi da ista nije pravomoćna, te da je u suprotnosti s ustaljenom sudskom praksom.

 

4.6.           Slijedom svega iznijetoga, tužitelj predlaže naslovnom sudu da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno održi na snazi predmetni platni nalog.

 

 

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka na ročištu 29. studenoga 2021. izjavljuje da ostaje kod navoda iz prigovora,  dalje navodeći kako je iz presude koja je priložena u sudski spis vidljivo da je kod Trgovačkog suda utvrđeno da tuženik nije vlasnik vozila te napominje da je tuženik temeljem sklopljenog ugovora sa leasing kućom postao korisnik predmetnog vozila, s tim da je tuženik nakon toga otplatio to vozilo leasing kući, a potom je tuženik kao vlasnik vozila to isto vozilo  20. prosinca 2018. prodao novom vlasniku, ukazuje kako vozilo u trenutku kada je tužitelj izdao dnevne parkirne karte imao reg. oznaku RI … što nije bila reg. oznaka za to vozilo u vrijeme kada je tuženik to vozilo prodao, s tim da je u vrijeme kada je tuženik vozilo prodao isto imalo reg. oznaku ŽU… .

 

6. Proveden je dokaz uvidom u priloženi izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga s priloženim dnevnim parkirnim kartama, uvidom u priloženu opomenu za plaćanje duga, uvidom u priloženi izvadak iz sudskog registra s lista 21-22 sudskog spisa, uvidom u račun s lista 27 sudskog spisa i primopredajni zapisnik s lista 28 sudskog spisa, uvidom u račun/otpremnica s lista 29 sudskog spisa, kao i uvidom u ostale dokaze koje prileže sudskom spisu.

 

7. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud predmetno potraživanje smatra neosnovanim, radi čega je presuđeno kao u izreci.

 

8. Nesporno je da je tužitelj u izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga evidentirao pet računa na ime dužnika G. d.o.o. Ž. s datumom izdavanja 4. siječnja 2020., 13. ožujka 2020., 17. ožujka 2020, 11. svibnja 2020. i 27. studenoga 2020., te da je za vozilo za koje su izdane parkirne karte, odnosno računi imalo reg. oznaku RI … (HR), te da je tužitelj u svojim informacijama o korisniku usluga evidentirao kao korisnika vozila pravnu osobu G. d.o.o. Ž.

 

9. Sporno je da li je tuženik u obvezi platiti dug po gore navedenim računima za izdane dnevne parkirne karte.

 

10. Uvidom u račun tuženika broj 213/1/1 od 20. prosinca 2018. utvrđeno je da je tuženik prodao kupcu A. Z. d.o.o. vozilo, odnosno osobni automobil tip CLS-KLASA(07)CLS350 CDI marke Mercedes Benz godina proizvodnje 2011, broj šasije: …, dok je iz primopredajnog zapisnika od 21. prosinca 2018. vidljivo da je kupac preuzeo vozilo broj šasije: … i reg. oznake ŽU …, a za što je izdana i otpremnica.

 

11. Iz priložene Odluke vidljivo je kako se njome uređuju uvjeti i pravila odvijanja prometa na javno prometnim površinama u gradu Rijeci te mjere za njihovo provođenje. Člankom 17. Odluke propisano je kako se korisnikom javnog parkirališta smatra vlasnik vozila i/ili primatelj leasinga kojemu je vozilo prepušteno na korištenje na temelju pravnog posla leasinga, odnosno najmoprimac kojem je osoba koja obavlja registriranu djelatnost rent-a-car usluge prepustila vozilo na korištenje na temelju ugovora o najmu, a koji koristi javno parkiralište sukladno Odluci.

 

 

11.1              Iz priloženih  Općih uvjeta vidljivo je da je čl. 2. stavak 2. definirano tko se smatra korisnikom usluge parkiranja na isti način kao što je to određeno čl. 17. Odluke.

 

11.2.      Dakle, nesporno je da je korisnik usluge, vlasnik vozila,  primatelj leasinga kojemu je vozilo prepušteno na korištenje na temelju pravnog posla leasinga, odnosno najmoprimac kojem je osoba koja obavlja registriranu djelatnost rent-a-car usluge prepustila vozilo na korištenje na temelju ugovora o najmu, a koji koristi javno parkiralište sukladno Općim uvjetima.

 

11.3.      S obzirom na odredbe iz čl. 2. st. 2. te 26. Općih uvjeta kao i s obzirom na odredbe čl. 17. Odluke proizilazi da je dužan platiti parkirnu kartu, odnosno naknadu za dnevnu parkirnu kartu vlasnik ili korisnik vozila.

 

11.4.      Tužitelj je tuženika u svom informacijskog sustavu evidentirao kao korisnika vozila, te naveo kako je izvor podataka MUP, međutim nije priložio podatke MUP-a iz kojih bi proizilazilo da je tuženik korisnik vozila.

 

11.5.      Tuženik tvrdi da nije vlasnik niti korisnik vozila reg. oznake RI … (HR) dalje navodeći da je prodao 20. prosinca 2018. vozilo osobni automobil marke Mercedes reg. oznake ŽU … o čemu je priložio račun i zapisnik o primopredaji vozila, iz čega proizilazi da je kupac navedeno vozilo preuzeo 21. prosinca 2018.

 

11.6.      S obzirom na gore navedeno tužitelj nije dokazao da je tuženik u vrijeme izdavanja predmetnih parkirnih karti u periodu od 4. siječnja 2020. do 27. studenoga 2020. bio korisnik vozila reg. oznake RI … (HR), radi čega uz primjenu  pravila o teretu dokazivanja proizilazi da tužitelj nije dokazao da je tuženik u obvezi platiti izdane parkirne karte za vozilo reg. oznake RI … (HR) temeljem odredaba čl. 17. Odluke i temeljem odredaba čl. 26. Općih uvjeta.

 

 

12. Stoga je radi svega izloženog presuđeno kao u izreci.

             

 

U Županji, 5. siječnja 2022.

 

S u d a c :

Anica Pastović v.r.

 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude (budući da je riječ o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458 st. 1 ZPP-a)  dopuštena  je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 8 dana, od dana primitka iste. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 točke 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

              Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

 

 

              Obavijest:

1. T. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. i p.d.o.o., R.,
2. G. d.o.o., Ž..