- 1 -              Rev 1727/2016-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1727/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. Ž. iz R., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M. M. i partneri iz P. u likvidaciji, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo iz Pule-Pola, Građansko-upravni odjel, P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-470/2014-2 od 27. siječnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-225/2010-32 od 8. veljače 2013., u sjednici održanoj 5. siječnja 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja M. D. Ž., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-225/2010-32 od 8. veljače 2013., odbijen je zahtjev tužitelja kojim od tuženice na ime naknade štete potražuje isplatu iznosa od 255.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te pripadajući parnični trošak sa zateznom zakonskom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate. Točkom II. tužitelju je naloženo da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn.

 

2. Pobijanom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-470/2014-2 od 27. siječnja 2016., odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka počinjenih pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu na način da u cijelosti usvoji tužbu i naloži tuženici nakaditi troškove parničnog postupka, podredno preinači drugostupanjsku presudu na način da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak revizije.

 

4. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima - iz kojih se može provjeriti, kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

7.1. Navodi kojima tužitelj dovodi u pitanje utvrđenja nižestupanjskih sudova o njegovom ponašanju i ponašanju tijela državne uprave u postupku uklanjanja građevina - i tvrdnji da je trebalo provesti i druge dokaze koje je predložio (građevinsko vještačenje koje je namjeravao predložiti), u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

 

8. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za koju tvrdi da mu je nastala nezakonitim i nepravilnim radom državnih tijela kada prilikom uklanjanja njegovog ilegalno izgrađenog objekta nisu postupali pažnjom dobrog domaćina i u granicama mogućnosti sačuvali od oštećenja građevinski materijal (kanalice krova složene na paleti).

 

10. Tijekom postupka utvrđeno je:

 

- da je pravomoćnim rješenjem Ministarstva, Uprave za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora P., klasa: UP/I-362-02/04-02/23235, ur. broj: 531-07/25-04-04 od 28. srpnja 2004., tužitelju kao investitoru naloženo da ukloni bespravno sagrađeni objekt visine podrum + prizemlje, tlocrtnih dimenzija 9,10 x 9,60 m sa trijemom oslonjenim na tri kamena stupa, tlocrtnih dimenzija 9,10 x 4,30 m, ispod kojeg je ukopana cisterna za vodu istih dimenzija, betonskog stubišta ispred i iza kuće, kao i septičku jamu ispred kuće tlocrtnih dimenzija 7,30 x 3,70 m, sve na k.o. ... k.o. R.;

 

- da tužitelj nije uspio u upravnom sporu u kojem je osporavao zakonitost rješenja o uklanjanju bespravno sagrađenog objekta;

 

- da je prisilno izvršenje pravomoćnog rješenja o uklanjanju objekta uslijedilo u razdoblju od 17. do 28. lipnja 2005.

 

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, zaključivši da nisu ostvarene pretpostavke za odgovornost države predviđene čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/93, 48/ 99, 15/00  59/01 i 199/03. – dalje: ZSDU.) jer nije bilo nezakonitog djelovanja odnosno da tužitelj nije dokazao sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP da bi na strani tuženice postojao propust ili štetna radnja koja bi bila protupravna i u adekvatnoj uzročno posljedičnoj vezi  sa utuženom štetom.

 

12. Ovaj sud suglasan je pravnim shvaćanjem nižestupanjskih sudova. Naime, Republika Hrvatska odgovara, u smislu odredbe čl. 13. ZSDU za štetu koja se građanima, pravnoj osobi ili drugoj stranci nanese nezakonitim i nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim poslovima državne uprave.

 

12.1. Za postojanje odgovornosti Republike Hrvatske za štetu u smislu citirane zakonske odredbe potrebno je ispunjenje slijedećih pretpostavki: 1) da postoji nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave; 2) da je nastala šteta i 3) da postoji uzročna veza između spomenutog rada i nastale štete.

 

12.2. Nezakonitim radom se smatra svako djelovanje suprotno odredbama i načelima važećeg pravnog poretka, dok nepravilno djelovanje znači postupanje suprotnom pravilima struke koje odudara od uobičajene metode rada u državnom tijelu, odnosno postupanje protivno svrsi koji je određena ili ponašanje suprotno zahtjevu koji bi u javnom interesu valjalo ostvariti normalnim obavljanjem službe ili djelatnosti.

 

13. Odredbom čl. 84. st. 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 175/03 i 100/04 – dalje: ZG), određeno je da se građenju može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, ako tim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije propisano drukčije dok je stavkom 2. određeno da investitor na vlastitu odgovornost i rizik može pristupiti građenju na temelju konačne građevinske dozvole ako tim Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije propisano drukčije.

 

13.1. Odredbom čl. 162. st. 1. ZG određeno je da će inspektor rješenjem investitoru, odnosno vlasniku narediti uklanjanje građevine odnosno njezinog dijela (podst. 1.) ako se gradi ili je izgrađena bez konačne građevinske dozvole, i (podst. 8.) ako je protekao rok za uklanjanje građevine tim ili posebnim zakonom.

 

13.2. Odredbom čl. 279. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 103/96) određeno je da se administrativno izvršenje što ga provodi organ koji je o stvari rješavao u prvom stepenu provodi na temelju rješenja koje je postalo izvršno i zaključka o dozvoli izvršenja.

 

14. U konkretnom slučaju uklanjanje predmetnog objekta određeno je temeljem pravomoćnog rješenja o rušenju od strane nadležnog tijela i provedeno prisilnim putem u postupku administrativnog izvršenja sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku.

 

15. Prvenstveno, u odnosu na navode tužitelja da mu je tuženica protupravno srušila i cisternu, trijem i septičku taložnicu za koje je imao valjane dozvole, valja reći da je pravomoćnim rješenjem Ministarstva, Uprave za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora P., klasa: UP/I-362-02/04-02/23235, ur. broj: 531-07/25-04-04 od 28. srpnja 2004., tužitelju kao investitoru, između ostalog naloženo i uklanjanje trijema, ukopane cisterne za vodu kao i septičke jame. Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-5471/2005 od 19. ožujka 2009. odbijen tužitelj sa zahtjevom kojim je osporavao zakonitost rješenja o uklanjaju objekta.

 

15.1. Naime, tužitelj je na mjestu objekta koji je ranije postojao izveo novi objekt druge namjene i dimenzija u odnosu na onaj odobren rješenjem od 22. lipnja 1990., čije je uklanjanje (objekta i svih njegovih sastavnih dijelova) naloženo izvršnim upravnim rješenjem, što tužitelj nesporno nije sam učinio, pa su nadležna tijela u svemu pravilno i zakoniti postupala kada su poduzeli radnje uklanjanja bespravne gradnje.

 

15.2. Okolnost da je prijašnjim rješenjem bilo propisano da poljska kućica mora imati cisternu za sakupljanje kišnice, kao i mogućnost da se pred ulazom takvog objekta poploči trijem kamenim pločama ili opekom nije od utjecaja na predmet spora jer je, a kao što je već navedeno, upravnim izvršnim rješenjem naloženo uklanjanje kako objekta tako i njegovih sastavnih dijelova.

 

15.3. Uostalom u ovom postupku koji se vodi radi naknade štete ne može biti predmet spora preispitivanje zakonitosti ili pravilnosti u upravnom postupku donesenih rješenja i zaključaka na temelju kojih je vršeno uklanjanje objekta tužitelja.

 

16. Da bi postojala odgovornost tuženice za utuženu štetu moraju postojati i opće pretpostavke za odgovornost i to štetna radnja, protupravnost štetne radnje, te uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete, te osoba koja je odgovorna za štetnu radnju. Stoga je ovdje odlučno je li na strani tuženice postojao propust ili štetna radnja koja je protupravna i koja bi bila u adekvatnoj uzročnoj vezi s tuženom štetom, a u izostanku kojeg propusta ili radnje te uzročne veze ne bi postojala niti pretpostavka odštetne odgovornosti tuženika za štetu propisana odredbom čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) a koji se primjenjuje na ovaj slučaj temeljem čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 45/08 i 125/11) i čl. 13. ZSDU.

 

17. Pravilno je shvaćanje tužitelja da okolnost što se rušenje provodilo temeljem izvršnog rješenja upravnog tijela ne bi moglo tuženicu osloboditi odgovornosti za štetu koja bi mu bila nanesena u slučaju da tijela za čiji rad tuženica odgovara nisu (u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti) postupala s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima - dakle pažnjom dobrog stručnjaka (domaćina), te u granicama mogućeg i ekonomski opravdanog sačuvala građevinski materijal (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim odluka Rev-1881/87 od 18. veljače 188., Revx-159/08 od 14. siječnja 2009. i dr.).

 

18. Člankom 18. st. 2. ZOO/91 propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Pažnja dobrog stručnjaka zahtjeva se od fizičke i pravne osobe koja se profesionalno bavi određenom djelatnošću. Od takve se osobe očekuje pažnja veća od pažnje dobrog gospodarstvenika odnosno domaćina, a stupanj takve povećane pažnje odrađuje se prema pravilima struke i poslovnim običajima stvorenim pri obavljanju određene djelatnosti. Navedena pažnja ovisi o vrsti ugovora, o činjeničnom stanju, pravilima struke i o poslovnim običajima, što je u svakom konkretnom slučaju faktično pitanje koje utvrđuje sud, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti. Radi se o onoj pozornosti koja se u konkretnim prilikama od dobrog domaćina, gospodarstvenika ili stručnjaka redovito, u pravnom prometu, zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa. Od značaja za odgovornost je upravo okolnost je u konkretnom slučaju poštovana zahtijevana pažnja u ispunjenju obveze. To u konkretnom slučaju znači da bi odgovornost tuženice postojala zavisno od odgovora na pitanje je li u konkretnom slučaju prilikom rušenje bespravnog sagrađenog objekta poštivana zahtijevana pažnja.

 

18.1. U okolnostima konkretnog slučaja, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tužitelj nije sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP dokazao da je njegov bespravno sagrađeni objekt srušen nepažljivo - u smislu standarda postupanja prema čl. 18. st. 2. ZOO/91. Iz cjelokupnog stanja spisa proizlazi da je uklanjanje objekta obavljano s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima pri takvom uklanjanju te da prilikom rušenja objekta nije došlo do namjernog uništenja materijala koje je tužitelj odvojio od nekretnine.

 

19. Prema tome, nisu ispunjene pretpostavke koje bi dovele do odgovornosti države za štetu jer u ovom slučaju nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave. Naprotiv, radi se o posljedicama zakonitog postupanja tijela državne uprave koje, kao zakonom propisane sankcije, redovito pogađaju svakog bespravnog graditelja, pa tako i tužitelja.

 

20. Nije, dakle, osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg ističe tužitelj.

 

21. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je njegovu reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 5. siječnja 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.