Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 5582/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. I. P. d.o.o. u stečaju, OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Z. & K., Z., protiv tuženika E. S. d.o.o., OIB …, S., kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3892/2021-2 od 23. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-983/2019 od 1. lipnja 2021., u sjednici održanoj 5. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3892/2021-2 od 23. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-983/2019 od 1. lipnja 2021., zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
2. Tužitelj na prijedlog nije odgovorio.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da pitanje u prijedlogu nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5.1. Tužitelj u prijedlogu navodi slijedeće procesnopravno pitanje:
„Je li drugostupanjski sud u obrazloženju svoje drugotupanjske odluke kojom odbija žalbu i potvrđuje prvostupanjsku odluku u postupcima koji su u tijeku na dan 1. 9. 2019. (ili kasnije) dužan izložiti svoje shvaćanje o žalbenim navodima bez obzira na prihvaćanje činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda, imajući u vidu stupanje na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/2019) kojim je brisan dosadašnji stavak 5. članka 375. Zakona o parničnom postupku? Je li drugostupanjski sud u takvom slučaju obvezan izložiti razloge zbog kojih se nije osvrnuo na žalbene navode za koje smatra da nisu od odlučnog značaja? Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukoliko se u takvoj situaciji samo pozove na da su sva utvrđenja prvostupanjskog suda pravilna umjesto osvrta na žalbene razloge i dovođenja vlastite ocjene činjenica u svezi s procesnim i materijalnim pravom i davanja obrazloženja u pogledu toga, sve u smislu odredbi čl. 375. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP?“
5.2. Kao razlog važnosti navedenog pitanja predlagatelj ukazuje na sadržaj odluka revizijskog suda poslovni broj Rev-1544/09 od 9. siječnja 2013., Rev-1690/13 te Rev-52/16, kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2097/2007 i U-III-2494/2008) smatrajući da pobijana presuda odstupa od navedene prakse pa da su stoga navedena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Za postavljeno pitanje, koje u sebi sadrži tri potpitanja, valja ukazati da se ne radi o važnom pitanju za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da je odgovor na to pitanje sadržan u odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, koja odredba je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti, a pobijana odluku se i ne temelji na izraženom pravnom shvaćanju koje bi bilo suprotno navedenoj odredbi. Postavljeno pitanje se suštinski odnosi na to je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio obrazložiti neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji predlagatelj smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Pritom se ukazuje i da odluke revizijskog i Ustavnog suda Republike Hrvatske na koje ukazuje predlagatelj se i ne odnose na primjenu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19).
7. Stoga je na, temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.