- 1 -              Rev 1425/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1425/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P., OIB …, iz S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ć., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-575/2018-3 od 6. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1225/15 od 9. ožujka 2018., u sjednici održanoj 5. siječnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-575/2018-3 od 6. listopada 2020. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1225/15 od 9. ožujka 2018. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O trošku sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženoj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju i to isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja Ž. Ć., odvjetnik iz S., …, OIB: …, broj računa: IBAN …, kod P. b. Z. d.d. …, iznos od 112.070,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. travnja 2015. god. do 31. srpnja 2015. god. prema stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. god. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Nalaže se tuženoj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju troškove, isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja Ž. Ć., odvjetnik iz S., …, OIB: …, broj računa: IBAN …, kod P. b. Z. d.d. …, uvećane za zakonske zatezne kamate tekuće od 02. prosinca 2016. god.  do isplate, prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

II. II. Dužna je tužiteljica u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj iznos od 12.500,00 kn.“.

 

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj temeljem rješenja kojim mu je dopušteno podnošenje revizije broj Revd-775/21 od 28. srpnja 2021. zbog pitanja koja glase:

 

„- ima li državni namještenik pravo na otpremninu utvrđeno pravomoćnom i konačnom odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (u daljnjem tekstu: Odluka) kojom je državnom namješteniku prestao radni odnos u Ministarstvu obrane, a u točci 6. Odluke je izričito navedeno da državnom namješteniku pripada pravo na otpremninu (prvo pravno pitanje)?

 

- ima li državni namještenik pravo na otpremninu utvrđeno pravomoćnom i konačnom odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (u daljnjem tekstu: Odluka) kojom je državnom namješteniku prestao radni odnos u Ministarstvu obrane, a u točci 6. Odluke je izričito navedeno da državnom namješteniku pripada pravo na otpremninu u slučaju da je istekom otkaznog roka sklopio novi (drugi) Ugovor o radu sa novim (drugim) poslodavcem (drugo pravno pitanje)?

 

- ima li državni namještenik pravo na otpremninu utvrđeno pravomoćnom i konačnom odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (u daljnjem tekstu: Odluka) kojom je državnom namješteniku prestao radni odnos u Ministarstvu obrane, a u točci 6. Odluke je izričito navedeno da državnom namješteniku pripada pravo na otpremninu u slučaju da je istekom otkaznog roka sklopio novi (drugi) Ugovor o radu sa novim (drugim) poslodavcem u slučaju kada nije izvršen prijenos ugovora o radu na novog (drugog) poslodavca sa kojim je državni namještenik sklopio Ugovor o radu (treće pravno pitanje)?“.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Pitanja tužitelja u suštini se svode na pitanje postojanja kontinuiteta radnog odnosa, ili postoji li na strani tužitelja diskontinuitet radnog odnosa, te s tim u svezi ima li tužitelj pravo na isplatu otpremnine kao državni namještenik za kojeg je raniji poslodavac donio odluku o poslovno uvjetovan otkazu ugovora o radu zbog izdvajanja i prenošenja djelatnosti na novog poslodavca.

 

6. O ovim pitanjima ovaj sud je već zauzeo pravno shvaćanje u posve identičnoj činjeničnoj konstelaciji u presudi broj Rev-1610/19 od 7. svibnja 2019. gdje je zauzeto pravno shvaćanje da državnom namješteniku koji je u istoj pravnoj situaciji kao i tužitelj pripada pravo na otpremninu.

 

7. Sukladno tome, ovaj sud se poziva na razloge presude u predmetu broj Rev-1610/19 od 7. svibnja 2019. na temelju odredbe čl. 396. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

8. Dakle, suprotno od izraženog pravnog shvaćanja u presudama nižeg stupnja, sljedeći svoju ustaljenu praksu (vidjeti i Rev-2414/19 od 3. veljače 2021.) ovaj sud smatra da tužitelju kao državnom namješteniku pripada pravo na otpremninu.

 

9. Kako sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđivali visinu otpremnine, nužno je bilo ukinuti presude sudova prvog i drugog stupnja, i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sukladno odredbi čl. 395. ZPP-a.

 

10. U nastavku postupka sud prvog stupnja će utvrditi i sve druge odlučne činjenice, prije svega visinu otpremnine i nakon toga donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

 

11. Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 166. ZPP-a.

 

Zagreb, 5. siječnja 2022.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ODVOJENO MIŠLJENJE

člana vijeća i suca izvjestitelja

u predmetu broj Rev-1425/2021-2 od 5. siječnja 2022.

 

 

 

 

1. Na žalost ne mogu se složiti s pravnim shvaćanjem većine u gore označenom predmetu.

 

2. Većina u vijeću priklanja se već izraženom pravnom shvaćanju kao u odluci ovog suda Rev-1610/19 od 7. svibnja 2019. prema kojoj namješteniku tuženice Republike Hrvatske (Ministarstvo obrane) pripada pravo na otpremninu uslijed poslovodno uvjetovanog otkaza.

 

3. U ovom konkretnom postupku, a ista činjenična podloga utvrđena je i u predmetu Rev-1610/19 utvrđeno je:

 

- Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 14. prosinca 2005. osnovano trgovačko društvo „P.-u.“ d.o.o.;

 

- Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju ugovora o radu od 5. prosinca 2014. tužitelj raspoređen na radno mjesto operatera centralnog grijanja otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme u Ministarstvu obrane zbog poslovno uvjetovanih razloga uz otkazni rok od četiri mjeseca i pravo na otpremninu o čemu će biti donijeto posebno rješenje (toč. 6);

 

- dana 23. siječnja 2007. sklopljen Sporazum o preuzimanju djelatnika između Ministarstva obrane i trgovačkog društva „P.-u.“ d.o.o. uz suglasnost sindikata djelatnika u vojsci i državnim službama i Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske prema kojem to trgovačko društvo preuzima od Ministarstva obrane obavljanje trgovačkih, ugostiteljskih, hotelijerskih i drugih uslužnih djelatnosti i djelatnike koji su radili na tim poslovima;

 

- dana 11. travnja 2012. sklopljen Sporazum o poslovnoj suradnji između Ministarstva obrane i trgovačkog društva „P.-u.“ d.o.o. kojim se to društvo obvezuje zadržati u radnom odnosu preuzete djelatnike Ministarstva obrane i Oružanih snaga zaposlene na obavljanju trgovačkih, ugostiteljskih, hotelijerskih i drugih uslužnih djelatnosti;

 

- dana 11. travnja 2012. Ministarstvo obrane i trgovačko društvo „P.-u.“ d.o.o. sklopilo Aneks Sporazuma o preuzimanju djelatnika prema kojem se navedeno društvo obvezalo svim preuzetim djelatnicima isplaćivati plaću i druga davanja iz radnog odnosa u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora za zaposlene u tom društvu kojeg su potpisali Sindikati (supotpisnici Sporazuma);

 

- Odlukom Ministarstva obrane o izmjeni odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske od 11. prosinca 2014. određeno da se mijenja toč. X Odluka o visini otpremnine, da iznimno od toč. I. te Odluke, državnom službeniku i namješteniku kojem trgovačko društvo „P.-u.“ d.o.o. ponudi zaključenje ugovora u tom društvu ne pripada pravo na otpremninu iz st. 1. ove točke;

 

- da je tužitelju trajao radni odnos kod tuženika do 17. lipnja 2015., i

 

- da je tužitelj tog dana sklopio ugovor o radu s trgovačkim društvom „P.-u.“ d.o.o., te nastavio s tim društvom radni odnos, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, a suprotno žalbenim tvrdnjama, kada je odbio tužbeni zahtjev, valjano pri tome ocijenivši da tužitelju stoga ne pripada pravo na otpremninu temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu od 5. prosinca 2014., a s obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelju radni odnos kod tuženice prestao 17. prosinca 2015. kada je zaključio ugovor o radu s trgovačkim društvom „P.-u.“ d.o.o., čiji je osnivač tuženica.

 

4. Odredbom čl. 126. Zakona o radu propisano je:

 

„(1) Radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.

 

(2) Otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca.

 

(3) Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine iz stavka 2. ovoga članka ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.“.

 

5. Dakle, kada je tužitelj svoj radni odnos nastavio u kontinuitetu, da su mu priznata sva prava iz radnog odnosa i da je konačno prihvatio ugovor o radu kod novog poslodavca („P.“) po mom sudu ne pripada mu pravo na otpremninu.

 

6. Institut otpremnine po svojoj suštini i svrsi predstavlja određeni vid obeštećenja radnika, pomoć za vrijeme dok radnik ne nađe novo zaposlenje, osom ako se ne radi o otpremnini prilikom umirovljenja kada je otpremnina odraz zahvalnosti i solidarnosti poslodavca za protekli rad.

 

7. Kada je tužitelj u kontinuitetu imao zaštićena sva prava iz radnog odnosa, kada je tuženica poduzela sve radnje da se tužitelja zaštiti u njegovom pravima kao namještenika, kada nije bilo faktičnog diskontinuiteta u ostvarivanju njegovih prava iz radnog odnosa jer su mu u vremenu od dobivanja poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu do sklapanja novog ugovora o radu kod novog poslodavca sva prava iz radnog odnosa bila zaštićena neovisno o tome što je otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga po mojoj ocjeni tužitelj ne može ostvarivati prava iz čl. 126. ZR-a.

 

To i iz razloga što priznavanje prava na otpremninu kao u odluci o poslovno uvjetovanom otkazu u ovakvoj činjeničnoj konstelaciji treba shvati samo kao uvjetno pravo, pravo koje će se ostvariti ako tužitelj ne bude zaposlen i zaštićen u svojem ravnopravnom odnosu u periodu od otkaza do novog sklapanja ugovora o radu, što ovdje nije slučaj.