- 1 -              Revd 5526/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 5526/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. b. d.d., S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., protiv tuženika Agencija …, Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & Š. u Z., radi isplate iznosa od 1.712.924,24 kn, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2855/2021-2 od 29. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2462/2019 od 7. svibnja 2021., u sjednici održanoj 5. siječnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja I. b. d.d.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

 

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

˝I. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 1.712.924,24 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje koja na svaki pojedini iznos duga teče od dospijeća do isplate, i to na iznos od 476.350,82 KN teče od 21.02.2008. godine do isplate, a na iznos od 1.236.573,42 KN od 02.04.2008. godine do isplate, te troškove ovrhe u iznosu od 5.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na te troškove koja teče od 20.10.2008 godine - dana donošenja Rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu br. Ovr-4219/08 od 20. listopada 2008. godine, pa do isplate, pa se nalaže tuženiku da dužni iznos uplati u korist računa Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 2390001-1300000460, s pozivom na broj 05 i broj predmeta OVR-4219/08, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja na dosuđeni iznos troška teče od donošenja prvostupanjske odluke, pa do isplate.˝

 

II Nalaže se tužitelju, u roku od 8 (osam) dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 88.150,00 kn.

 

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 127.850,00 kn.“

 

2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog materijalnopravnih i procesnopravnih pitanja koja glase:

 

              „1. Smatra li se da je izvođač radova obračun izvedenih radova obavio sukladno sklopljenom Ugovoru o građenju (čl. 4.) i Zakonu o obveznim odnosima (čl. 625. ZOO-a), ako je investitor-naručitelj mjesečne privremene situacije izdane temeljem sklopljenog ugovora o građenju (čl. 4. i čl. 12.) i dostavljene mu po izvođaču radova, potpisao bez prigovora, te ako je nadzorni inženjer (kao predstavnik investitora-naručitelja radova i javne vlasti) potpisom privremene situacije bez prigovora potvrdio količinu, kakvoću i sukladnost izvedenih radova (čl. 622. ZOO u svezi sa čl. 43. Zakona o gradnji)“?

 

              2. Može li investitor-naručitelj, koji nije upozorio izvođača na nedostatke izvedenih radova, odnosno neizvršenje radova obuhvaćenih predmetnom privremenom situacijom, već je naprotiv mjesečnu privremenu situaciju potpisao bez prigovora, kao i nadzorni inženjer, te time potvrdio količinu, kakvoću i sukladnost izvedenih radova, naknadno u sporu radi isplate ugovorene cijene po toj situaciji prigovor neizvrešnja, odnosno djelomičnog izvršenja radova obuhvaćenih tom privremenom situacijom?

 

              3. Je li VTS RH povrijedio načelo jednakosti svih pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava RH) te ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu (čl. 3. ZOO-a) i savjesnosti i poštenja (čl. 4.), kad je presudom Pž-5282/2020 (potvrdio Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1237/2019-81 od 20. 09. 2020.) odbio tuženikov (APN) prigovor neizvršenja radova po 11. privremenoj situaciji utvrdivši da tuženik (APN) nema pravo naknadno i kada to njemu odgovara osporavati svoju obvezu prema tužitelju tvrdnjama da ukupna vrijednost svih radova prema toj situaciji ne odgovara vrijednosti stvarno izvedenih radova, a osporenom presudom Pž-2855/2021 usvoji tuženikov (APN) prigovor neizvršenja radova po 11. privremenoj situaciji i odbio tuženi zahtjev?

 

              4. Smije li sud u parničnom postupku primijeniti mjerodavno materijalno pravo (čl. 602. ZOO-a) na činjenice (postojanja tražbine podizvođača B. Ć. d.o.o. prema izvrođaču J. d.o.o., te postojanje dospjele tražbine izvođača J. d.o.o. prema naručitelju APN) koje nisu iznesene a ni utvrđene u postupku, te posljedično tome može li naručitelj (APN) s uspjehom isticati prigovor dvostruke isplate savjesnom stjecatelju (ovdje tužitelju) tražbine izvođača i sud povodom tog prigovora odbiti tužbu radi isplate savjesnom stjecatelju ukoliko je on stekao tražbinu izvođaču i podnio tužbu protiv naručitelja prije nego li je podizvođač zahtjev za isplatu neposredno od naručitelja utemeljio na članku 602. ZOO-a, a istodobno u tom sporu nije isticao prigovor dvostruke isplate iste tražbine?

 

              5. Je li drugostupanjski sud dužan ukinuti prvostupanjsku presudu koja u obrazloženju ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama (je li podizvođač imao tražbinu prema izvođaču, je li u času podnošenja zahtjeva podizvođača Naručitelju za neposrednu isplatu postojala dospjela tražbina prema naručitelju…), odnosno čiji su razlozi proturječni i u znatnoj mjeri nejasni, te je li drugostupanjski sud dužan navesti razloge za odbijanje obrazloženih i argumentiranih žalbenih prigovora tužitelja o nedostajućim i proturječnim razlozima o odlučnim činjenicama, te tako onemogućiti tužitelja da raspravi pred sudom i da se izjasni o navodima i dokazima bitnim za donošenje odluke o biti stvari, te da se sud izjasni o tim navodima i dokazima?“

 

ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

3. Tuženik je odgovorio na prijedlog.

 

4. Prijedlog nije osnovan.

 

5. Glede materijalnopravnih pitanja, odgovor na njih ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a pored toga presude ovog suda na koje se tužitelj poziva (Rev- 205/08 od 14. svibnja 2008. i Revt-71/07 od 30. rujna 2008.) odnose se na činjeničnu situaciju kao u ovom sporu. Naime u postupcima na koje se tužitelj pozva radi se o potraživanjima izvođača za radove koji su u cijelosti izvršeni i ta činjenica nije sporna, dok se u ovom sporu upravo radi o sporu radi plaćanja radova koji po utvrđenjima suda nisu stvarno izvršeni u opsegu u kojem su ugovoreni.

 

6. Glede daljnjih pitanja koje u prijedlogu postavlja tužitelj po ocjeni suda radi se o pitanima koja su vezana za konkretne procesne okolnosti svakog spora te pored toga u suštini predstavljaju činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja.

 

7. Slijedom navedenog pitanja ne udovoljavaju uvjetima za dopuštenje koji su taksativno propisani čl. 385.a ZPP-a pa je stoga valjalo prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 387. st. 5. i čl. 392. ZPP-a.

 

Zagreb, 5. siječnja 2021.