- 1 -              Revd 5378/2021-2

Broj: Revd 5378/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. iz B. n. M., OIB …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & P. u Z., protiv tuženika M. M. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku K. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-706/2020-2 od 10. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-7156/18-13 od 6. ožujka 2020., u sjednici održanoj 5. siječnja 2022.,

r i j e š i o   j e:

              Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika M. M.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. B. iz Z. posl. br. Ovrv-153/2018 od 1. listopada 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 221,78 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. B. iz Z. posl. br. Ovrv-153/2018 od 1. listopada 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 221,78 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, u roku od 8 dana.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. B. iz Z. posl. br. Ovrv-153/2018 od 1. listopada 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 221,78 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. B. iz Z. posl. br. Ovrv-153/2018 od 1. listopada 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 221,78 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, u roku od 8 dana.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.“

3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja koja glase:

„a. Jesu li uvjerenje o prebivalištu i podaci o korištenju i plaćanju usluga skupljanja i zbrinjavanja otpada na jednom području prikladno dokazno sredstvo pomoću kojega se može dokazati da određena osoba nije koristila uslugu skupljanja i zbrinjavanja otpada na drugom području?

b. Je li u skladu s načelom „onečišćivač plaća“ određivati različite cijene usluge prikupljanja otpada s obzirom na prebivalište fizičke osobe?

c. Je li tužitelj ovlašten tražiti isplatu naknade na temelju propisa koji nije u skladu s važećim izvorima europskog prava (Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva) te može li se tuženik izravno pozvati na direktivu (vertikalni učinak direktive) kao temelj oslobođenja obveze plaćanja?“

smatrajući da ona udovoljavaju zahtjevima dopuštenosti sukladno odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5. Prijedlog nije dopušten.

6. Prema ocjeni ovog suda odgovor na postavljena pitanja ovisi o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja i činjenici je li tuženiku pružena komunalna usluga (odvoz otpada kućanstva) i je li je on stvarno koristio, pa time se ne radi o pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

7. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije trebalo odbaciti i riješiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 387. st. 6. ZPP-a.

Zagreb, 5. siječnja 2022.