Pr-2151/21-10

 

                                                                                                                                            Pr-2151/21-10

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Vesni Šuflaj Šestak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz B., O. 69A, OIB: …, zastupane po punomoćniku M. Š., odvjetnici u G., M. G. 8 protiv tužene I.. O. škole B., B., I. V. T. 19, OIB: …, zastupane po ravnateljici I. K., prof., radi isplate, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 19. studenoga 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, primjenom odredbe čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,  88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), 5. siječnja 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Nalaže se tuženoj I.. O. škola B., B., I. V. T. 19, O.: … isplatiti tužitelju S. B. iz B., O. 69A, OIB: … razliku plaće u iznosu od bruto 3.460,51 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 492,95 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 492,95 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 492,95 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 492,95 kn od 16. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 492,95 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 492,95 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 502,81 kn od 16. veljače 2017. do isplate,

              u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim zakonsku zateznu kamatu sadržanu u navedenim bruto iznosima tekuću na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja protiv tužene radi isplate zakonskih zateznih kamata tekućih na pojedine mjesečne iznose od 10. u mjesecu pa do uključivo 15. u mjesecu na razliku plaće za prethodni mjesec.

 

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 1.875,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 5. siječnja 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj S. B. podnijela je ovome sudu 5. kolovoza 2021. tužbu protiv tužene I.. O. škole B., radi isplate.

U tužbi tvrdi da je u razdoblju od srpnja 2016. do zaključno siječnja 2017. bio u radnom odnosu kod tužene.

Tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl.2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09).

Dana 23. studenoga 2006. između V. R. H. i  S. javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. su V. R. i S. javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu. Prema čl. IV. do V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice radi usklade plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH.

Dana 26. listopada 2011. između V. R. i S. javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javim službama (dalje: Izmjene Dodatka Sporazumu) koje su osnov tužbe tužitelja, a koje su prihvaćene i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

Prema čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno trajanje istoga bilo je pet godina, ali zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14) primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.

Potom su V. R. i S. javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

Prema čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu za isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama."

Dana 28. kolovoza 2015. je Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 4. rujna 2015.

Dana 27. studenoga 2015. je DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 4. prosinca 2015.

Kako aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi 2% (1,2%+2,8%, sve podijeljeno sa 2), krajem studenoga 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS.

Budući je odredbom čl. VII. c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, pa se stoga osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos 5.415,37 kn.

No, kako je tužena od srpnja 2016. pa nadalje plaću tužitelju obračunavala po osnovici od 5.108,84 kn umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, ukupan dug tužene prema tužitelju s osnove razlike plaće od srpnja 2016. do zaključno siječnja 2017. iznosi bruto 3.460,51 kn, a sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dospijeća neisplaćene plaće pa do isplate.

Stoga tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev i naloži tuženoj isplatiti tužitelju iznos od ukupno 3.460,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. u mjesecu na razliku plaće za prethodni mjesec i potražuje parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

2. U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

Priznaje da je nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tužene temeljem Ugovora o radu.

Navodi i da je 25. studenoga 2006. između V. R. s jedne strane, te N. sindikata znanosti i visokog obrazovanja, N. sindikata zaposlenih u srednjim školama H. i Sindikata hrvatskih učitelja s druge strane, sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Ne osporava ni da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ni da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama.

No, smatra pogrešnim tvrdnju tužitelja da bi sklopljeni Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti.

Smatra kako je sporna valjanost, pravna narav, obveznost i sadržaj tih pravnih izvora, a posebno da bi utjecale da osnovica za obračun plaća iznosi 5.415,37 kn. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljene 26. listopada 2011. potpisane su od sedam potpisnika, dok su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Dakle, smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama nije sklopio jedan od potpisnika Sporazuma i Dodatka Sporazumu i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi jer ih nije potpisao već samo parafirao.

Stoga su ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljene 26. listopada 2011. pa ne postoji niti obveza povećanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama.

Nadalje, u pogledu valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i  Izmjena i dopuna tom Dodatku od 26. listopada 2011., tužena smatra da isti ne predstavljaju na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor jer poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, već samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa, a ni ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom G.-socijalnog vijeća. Kako zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore, predmetni sporazumi jesu ništetni, a ne mogu se ni smatrati kolektivnim ugovorima, tada ne postoji obveza uvećanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama. Kako se u odnosu na navedene pravne izvore ne radi o kolektivnim ugovorima, to ne postoje pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene, pa se tako ni tužitelj kao osoba zaposlena kod tužene koja obavlja djelatnost javne službe, ne može se javiti kao aktivno legitimirana potraživati prava iz Sporazuma o osnovi plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka tom Sporazumu od 13. svibnja 2009. ni Izmjena i dopuna Dodatka tom Sporazumu od 26. listopada 2011.

Plaće se u javnim službama prije svega uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09). Na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. je V. R. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini 5.211,02 kn bruto i primjenjuje se od 1. siječnja 2017.  Prije toga nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između V. R. i Sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama, pa je do 1. siječnja 2017. za obračun plaće u javnim službama bila u primjeni osnovica od 5.108,84 kn bruto prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.

Tužitelj pogrešno smatra da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. Navodi da je čl. VII. istog pravnog izvora navedeno postojanje nužnih uvjeta za ostvarivanje odredbi tog pravnog izvora. Tako ističe da je prema čl. 7. toč. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predviđeno da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III.-V. tih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, a koja se primjenjuje od dana stupanja na snagu tih Izmjena i dopuna.

Stavlja i prigovor zastare za sva potraživanja za  koje je protekao zastarni rok od pet godina od dospjeća.

Tužbeni zahtjev tužitelja predlaže u cijelosti odbiti kao neosnovan, dok parnične troškove ne potražuje.

             

3. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u Ugovor o radu od 21. ožujka 1996., obračun razlike bruto plaće, obračune isplaćene plaće, Zaključke sa sastanka 8. prosinca 2016. sa profesorima pravnih fakulteta u RH katedri radnog prava na temu sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama uz e-mailove.

Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

 

4. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

 

5. Tužitelj u ovome postupku potražuje od tužene isplatu razlike plaće za razdoblje od srpnja 2016. do zaključno siječnja 2017.

             

              6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj kod tužene u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu na radnom mjestu učitelja razredne nastave i to  temeljem Ugovora o radu od 21. ožujka 1996. (list 15 spisa).

              Nesporno je da tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09).

Nadalje, nije sporno da je tužena tužitelju u utuženom razdoblju do kraja 2016. plaću isplaćivala temeljem osnovice od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017. temeljem osnovice 5.211,02 kn, dok je bilo sporno je li mu tužena za to razdoblje plaću trebala isplaćivati po osnovici u visini 5.415,37 kn.

 

7. Među strankama nije sporno:

-          da su V. R. i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja, N. sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

-          da su V. R. i isti S. javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

-          da su V. R., te S. javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanima u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

-          da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

-          da su V. R., te S. javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

-          da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima D. zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

-          da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

-          da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017. 

 

8. Neosnovani su prigovori tužene vezani za ništetnost i nevaljanost Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. Točno je da navedene Izmjene nisu  potpisane od strane jednog od sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H.). Međutim, da bi ovo utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tužena u ovom postupku nije dokazala da bi taj sindikati bio isključen iz pregovaranja, pa je neodlučno što isti nije potpisnik Izmjena i dopuna. Slijedom toga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite, pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. Ovo pravno stajalište proizlazi  iz Odluka V. suda RH (Revr 408/12-2 od 3.4.2013., zatim Revr 847/2010-2 od 7.12.2011., Revr 1797/2009-2 od 7.2.2012. i Gž-13/02), te Odluke U. suda RH br. U-III/3535/2013 od 5.3.2015.

Također, navedene Izmjene i dopune su  unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012.-članak 51. stavak 4. (NN 141/12, dalje: TKU/12),  koji  kolektivni ugovor je potpisan između ostalih, i po navedenom S. sindikatu zdravstva i socijalne skrbi H., što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune. Stoga su po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio toga kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

 

9. Plaće zaposlenih u javnim službama regulirane su Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09). Prema odredbi članka 192. Zakona o radu (NN 93/14, dalje: ZR) Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 i uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Dakle, nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene dodatke, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa V. R., koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojima se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi važile do 26. listopada 2016. Prema odredbi iz članka 199. stavak 1. ZR na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema tome rok važenja navedenih Izmjena i dopuna bio je do 26. siječnja 2017.

 

10. Sud ocjenjuje pravno valjanim Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

Ovo iz razloga jer je V. R. H. kao potpisnik Dodatka Sporazumu, kao i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. Nadalje, niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je eventualno u sudskom postupku zatraženo utvrđenje njihove ništetnosti. Činjenica što Izmjene i dopune nije potpisao S. sindikat zdravstvene i socijalne skrbi H., kojeg tužitelj nije niti  član, nije od utjecaja za osnovanost tužbe.

Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženu u čije ih je ime i za čiji račun V. R. H. sa sindikatima javnih službi sklopila.

 

11. Osnovano tužitelj tijekom postupka ističe da je bez značaja pozivanje tužene na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti koji je sindikat tužitelja sklopio s V. R. 25. studenoga 2006. jer se tim sporazumom utvrđuju dodaci na plaću i isti nisu predmet ovoga postupka ni potraživanja u ovoj parnici. Sporazumom navedenim u tužbi od 23. studenoga 2006. utvrđuje se visina osnovice za izračun plaće u javnim službama, a koji Sporazum upravo i predstavlja osnovu isplate u ovoj parnici.

 

12. Dakle, što se tiče odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV. dok je čl. III. naveden samo u kontekstu određivanja vremenskog razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

Tužitelj ponavlja da svoj tužbeni zahtjev temelji na Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i to na čl. III. istih koje su zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu bile u primjeni do 26. siječnja 2017. Do ispunjenja uvjeta iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. došlo je krajem studenoga 2015. kada su iste nesumnjivo bile na snazi. Ponavlja da je BDP rastao 2 tromjesečja uzastopno što je i potvrđeno službenim procjenama Državnog zavoda za statistiku te je krajem studenoga 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer su tada objavljeni relevantni podaci Državnog zavoda za statistiku. Dakle, već je za prosinac 2015. tužitelju plaća trebala biti isplaćena po osnovici od 5.415,37 kn i po toj osnovici joj je plaća trebala biti isplaćivana do isteka važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, dakle do 26. siječnja 2017.

Tvrdi da tužena bez osnova ističe kako je BDP zabilježio 12 konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od 4. tromjesečja 2011. a zaključno s 3. tromjesečjem 2014., te da pogrešno interpretira čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Naime, sukladno javno objavljenim i općepoznatim podacima DSZ-a od 4. tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP, već samo pozitivni rast, pa u tom smislu nije ispunjen uvjet za primjenu čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu koji glasi: "Ako  realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-V. uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajao." Budući da BDP nije zabilježio negativan rast u razdoblju iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu a niti naknadno, onda se odgoda iz čl. VII. st. 1. ne može primijeniti. Osim toga, odredba čl. VII. st. 1. i ne odnosi  se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na uskladbu osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.  

Sukladno navedenom, nije došlo od odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojim je uređen način povrata osnovice.

 

13. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.

Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a  prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015.ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

 

14. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te da ih tuženik sam ne obračunava nego se to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", no propust V. R. H. da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužitelja.

 

15. Naime, V. R. H. sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, te je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad se za to ostvare uvjeti.

 

16. Pri tome treba ukazati da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezala se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu. Stoga se ukazuje na odredbu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18 dalje ZOO) prema kojoj su se sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi čl. 9. ZOO-a sudionik je u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, nadalje prema čl. 65. st. 1. ZOO vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjene obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti obvezu. Također čl. 342. st. 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, te je dužnik dužan ispuniti obvezu savjesno u svemu kako ona glasi, a što sve treba primijeniti i u ovom slučaju. Međutim, slijedom naprijed navedenog Vlada Republike Hrvatske u ovom slučaju evidentno nije postupila po navedenim odredbama, koje kao opće odredbe obveznog prava valja primijeniti u ovom radnom sporu na temelju odredbe čl. 8. st. 4. Zakona o radu iz 2014.

 

17. Konačno, V. sud R. H. je u svojoj odluci broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. u istovrsnoj pravnoj stvari odbio reviziju umješača R. H. radi isplate razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće za javnim službama u kojoj je odgovorio na pitanje umješača i izrazio pravno shvaćanje koje glasi:

"Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

Prema tome zaključak je ovoga suda da odredbom čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III. o "povratu" osnovice, jer se odredba čl. VII. odnosi na način "usklađivanja pariteta" (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi."

 

18. Zbog svega toga utvrđuje se da tužitelju pripada pravo da mu se u utuženom razdoblju obračuna i isplati plaća po osnovici od 5.415,37 kuna bruto. Pri tom nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva tj. obračun tužitelja glede potraživanja zatražene isplate, ne samo zato što se radi o jednostavnom izračunu nego je i tužena prihvatila navedenu visinu potraživanja. U tom smislu nije bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje, jer isto pitanje nije bilo sporno te su ostvarene pretpostavke za povećanje osnovice, što je pravno pitanje, budući službeni podaci Državnog zavoda za statistiku o bruto domaćem proizvodu svjedoče u prilog tome.

 

19. Tužena se podneskom od 16. studenoga 2021. izričito izjasnila da nije sporna visina tužbenog zahtjeva koja bi tužitelju pripadala za slučaj da mu se kao osnovica za obračun plaće u razdoblju od srpnja 2016. do zaključno siječnja 2017. uzme iznos od 5.415,37 kn, te da su to upravo oni iznosi koje tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom, pa da stoga nije potrebno pribavljati izračun razlike plaće niti provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

 

20. Kako je među strankama nesporno da je tužena u spornom razdoblju od srpnja do kraja 2016. tužitelju obračunavala plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017. prema osnovici 5.211,02 kn, a sud utvrđuje da je trebala primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema osnovici od 5.415,37 kn za navedeno razdoblje, u ukupnom iznosu 3.460,51 kn i to po pojedinim mjesecima pobliže označenima u toč. I. izreke ove presude.  

Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP-a kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik  je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužitelju je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15 - dalje: ZOO) tekuća od prvog sljedećeg dana nakon dospjeća plaće tj. od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec jer je i plaća tužitelja dospjevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s čl. 92. st. 3. ZR.

Kako tužitelj nije dokazao da bi isplata plaće dospjevala prije 15. u mjesecu za prethodni mjesec, sud je kao pod toč. II. izreke presude odbio tužbeni zahtjev radi isplate  zakonske zatezne kamate od datuma navedenih u tužbi pa do uključivo 15. u mjesecu na razliku plaće za prethodni mjesec.

 

21. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospjevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, ali iste tužitelj ni ne potražuje (tako i u presudi Ž. suda u S. broj G. R.-45/2017 od 9. srpnja 2018., Ž. suda u Z. broj G. R.-909/18-2 od 5. srpnja 2018., Ž. suda u O. broj G. R.-160/2018-2 od 25. rujna 2018. i Ž. suda u R. broj Gž R-10/2018-2 od 26. rujna 2018.).

 

22. Prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

Kako je u skladu s čl. 92. st. 3. ZR obveza plaće dospjevala 15. u mjesecu za prethodni mjesec, to je najstarije potraživanje u ovome postupku i to za srpanj 2016. dospjelo 15. kolovoza 2016., a za ostale mjesece dospjevalo je nakon toga datuma. Kako je tužba u ovome predmetu podnesena 5. kolovoza 2021. to bi u zastari bila potraživanja koja su dospjela prije 5. kolovoza 2016. No, kako je tužba podnesena prije isteka roka od 5 godina od dospjeća najstarijeg potraživanja, a temeljem čl. 139. ZR potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, to ni dio potraživanja tužitelja nije u zastari.

 

23. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, prema kojoj sud odlučuje da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

Prema čl. 154. st. 2. ZPP omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

Konačni zahtjev tužitelja predstavlja zahtjev radi isplate 3.460,51 kn sa kojim zahtjevom je tužitelj u pogledu visine glavnice u cijelosti uspio u parnici (100%), te je u cijelosti uspio u parnici i u pogledu osnova toga zahtjeva,  dok u parnici nije uspio samo u pogledu dijela zakonske zatezne kamate, dakle u parnici nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svojega zahtjeva zbog kojeg dijela zahtjeva nisu ni nastali posebni troškovi. Stoga sud utvrđuje da je tužena tužitelju temeljem čl. 154. st. 5. ZPP dužna u cijelosti nadoknaditi parnične troškove.

Stoga se parnični troškovi tužitelja prema tuženoj sastoje od troška sastava tužbe podnesene 5. kolovoza 2021. u iznosu 500,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 12. listopada 2021. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu (Tbr.8. toč.1. Tarife) u iznosu 500,00 kn, zastupanja na ročištu 19. studenoga 2021. u iznosu 500,00 kn, pripadajućeg PDV-a na sve navedene radnje po stopi 25% u iznosu 375,00 kn, odnosno ukupno 1.875,00 kn. Stoga je tužena dužna tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu 1.875,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. siječnja 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. III. izreke presude).

 

24. Svi parnični troškovi koji su odmjereni tužitelju bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u granicama postavljenog određenog zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova.

 

25. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Bjelovaru 5. siječnja 2022.

 

              Sudac

           Vesna Šuflaj Šestak 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka pisanim putem u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje ove presude. 

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč.3. Zakona o parničnom postupku (čl.467. st.1. ZPP).