Pr-2063/21-14

 

                                                                                                                                            Pr-2063/21-14

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Vesni Šuflaj Šestak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. C. iz B., A. I. S. 1, O.: …, zastupane po punomoćniku P. K., odvjetniku u B., F. R. 4 protiv tuženika O. škole V. T., V. T., B. R. 49, O: …, zastupanog po ravnateljici S. V., radi isplate, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 19. studenoga 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika tuženika, primjenom odredbe čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,  88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), 5. siječnja 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Nalaže se tuženiku O. škola V. T., V. T., B. R. 49, O.: … da tužitelju J. C. iz B., A. I. S. 1, O.: … na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 1.985,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima:

- na iznos od 245,96 kn od 15.07.2016. do isplate,

- na iznos od 245,96 kn od 15.08.2016. do isplate,

- na iznos od 245,96 kn od 15.09.2016. do isplate,

- na iznos od 245,96 kn od 15.10.2016. do isplate,

- na iznos od 245,96 kn od 15.11.2016. do isplate,

- na iznos od 251,95 kn od 15.12.2016. do isplate,

- na iznos od 247,11 kn od 15.01.2017. do isplate,

- na iznos od 257,10 kn od 15.02.2017. do isplate,

              u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim zakonsku zateznu kamatu sadržanu u navedenim bruto iznosima tekuću na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika radi isplate zakonskih zateznih kamata tekućih na iznose poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 1.985,96 kn.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 1.171,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 5. siječnja 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

i

 

r i j e š i o    j e

 

Tužba je povučena iznad iznosa 1.985,96 kn bruto sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao pod toč. I. izreke presude pa do iznosa 2.000,00 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj J. C. podnijela je ovome sudu 14. srpnja 2021. tužbu protiv tuženika O. škole V. T., radi isplate.

U tužbi tvrdi da je u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 26. siječnja 2017. bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu učitelja glazbene kulture.

Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl.2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09).

U utuženom razdoblju plaća tužitelja definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama koji u čl. 4. plaću definira kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće regulirana je čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) prema kojemu se osnovica utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između V. R. i S. javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje V. R. posebnom  odlukom. U utuženom razdoblju na snazi je bio i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13, dalje: TKU) kao i Sporazumi V. R. i S. javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama.

Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. osnovica za obračun plaće od 2009. iznosila je 5.415,37 kn.

Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. je u čl. II. određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. sa 5.415,37 kn na 5.108,84 kn i u čl. III. vraćanje osnovice na razinu 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a.

Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je u čl. III. određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji D. zavoda za statistiku R. ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

Dana 27. studenoga 2015. D. zavod za statistiku objavio je priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je  u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. iznosio je 2,8%, iz čega proizlazi da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio 2%.

Nakon objave službenih podataka D. zavoda za statistiku V. R. nije donijela posebnu odluku o visini osnovice jer je na snazi bio TKU i Sporazumi o osnovici kojima je osnovica za obračun plaće za razdoblje počev od prosinca 2015. do 26. siječnja 2017. bila određena na 5.415,37 kn.

No, kako je tuženik od lipnja 2016. pa nadalje plaću tužitelju obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn umjesto po osnovici od 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike plaće od lipnja 2016. do 26. siječnja 2017. iznosi bruto 2.000,00 kn, a sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 15. u mjesecu na razliku plaće za prethodni mjesec pa do isplate.

Stoga tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev i naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 2.000,00 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. u mjesecu na razliku plaće za prethodni mjesec i potražuje parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

Priznaje da je nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu.

Navodi i da je 25. studenoga 2006. između V. R. s jedne strane, te N. sindikata znanosti i visokog obrazovanja, N. sindikata zaposlenih u srednjim školama H. i S. hrvatskih učitelja s druge strane, sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Ne osporava ni da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ni da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama.

No, smatra pogrešnim tvrdnju tužitelja da bi sklopljeni Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti.

Smatra kako je sporna valjanost, pravna narav, obveznost i sadržaj tih pravnih izvora, a posebno da bi utjecale da osnovica za obračun plaća iznosi 5.415,37 kn. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljene 26. listopada 2011. potpisane su od sedam potpisnika, dok su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Dakle, smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama nije sklopio jedan od potpisnika Sporazuma i Dodatka Sporazumu i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi jer ih nije potpisao već samo parafirao.

Stoga su ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljene 26. listopada 2011. pa ne postoji niti obveza povećanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama.

Nadalje, u pogledu valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i  Izmjena i dopuna tom Dodatku od 26. listopada 2011., tuženik smatra da isti ne predstavljaju na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor jer poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, već samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa, a ni ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom G.-socijalnog vijeća. Kako zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore, predmetni sporazumi jesu ništetni, a ne mogu se ni smatrati kolektivnim ugovorima, tada ne postoji obveza uvećanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama. Kako se u odnosu na navedene pravne izvore ne radi o kolektivnim ugovorima, to ne postoje pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene, pa se tako ni tužitelj kao osoba zaposlena kod tuženika koja obavlja djelatnost javne službe, ne može se javiti kao aktivno legitimirana potraživati prava iz Sporazuma o osnovi plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka tom Sporazumu od 13. svibnja 2009. ni Izmjena i dopuna Dodatka tom Sporazumu od 26. listopada 2011.

Plaće se u javnim službama prije svega uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09). Na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. je V. R. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini 5.211,02 kn bruto i primjenjuje se od 1. siječnja 2017.  Prije toga nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između V. R. i S. javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama, pa je do 1. siječnja 2017. za obračun plaće u javnim službama bila u primjeni osnovica od 5.108,84 kn bruto prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.

Tužitelj pogrešno smatra da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. Navodi da je čl. VII. istog pravnog izvora navedeno postojanje nužnih uvjeta za ostvarivanje odredbi tog pravnog izvora. Tako ističe da je prema čl. 7. toč. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predviđeno da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III.-V. tih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, a koja se primjenjuje od dana stupanja na snagu tih Izmjena i dopuna.

Stavlja i prigovor zastare potraživanja.

Tužbeni zahtjev tužitelja predlaže u cijelosti odbiti kao neosnovan i potražuje parnične troškove.

 

3. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u Ugovor o radu od 4. studenoga 2002., izvadak iz matice vjenčanih, obračunske isprave za isplatu plaće, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., Priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku, obračun razlike plaće, Zaključke sa sastanka 8. prosinca 2016. s profesorima pravnih fakulteta u RH katedri radnog prava na temu sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama uz e-mailove, odluke sudova na okolnost sudske prakse.

 

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

 

5. Tužitelj je podneskom od 20. rujna 2021. povukao tužbeni zahtjev i to preko bruto iznosa 1.985,96 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kako je pobliže određeno pod toč. I. izreke presude pa do tužbom zatraženog iznosa 2.000,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom. Podnesak tužitelja s djelomičnim povlačenjem tužbe dostavljen je tuženiku 22. rujna 2021. pa kako se u roku od 15 dana od primitka te obavijesti on nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud temeljem čl. 193. st. 2. ZPP riješio kao u izreci rješenja da je tužba u navedenom dijelu povučena.

 

6. Tužbeni zahtjev u preostalom dijelu djelomično je osnovan.

 

7. Tužitelj u ovome postupku potražuje od tuženika isplatu razlike plaće za razdoblje od  1. lipnja 2016. do 26. siječnja 2017.

             

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj kod tuženika u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu na radnom mjestu učitelja glazbene kulture, a što proizlazi i iz podataka obračunskih isprava za isplatu plaće kao i Ugovora o radu od 4. studenoga 2002. (list 5-8 spisa), time da iz izvatka iz matice vjenčanih proizlazi da je ranije prezime tužitelja bilo F. (list 9-10 spisa).

Nesporno je da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09).

Nadalje, nije sporno da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju plaću isplaćivao temeljem osnovice od 5.108,84 kn, dok je bilo sporno je li mu tuženik za to razdoblje plaću trebao isplaćivati po osnovici u visini 5.415,37 kn.

 

9. Među strankama nije sporno:

-          da su V. R. i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja, N. sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

-          da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

-          da su V. R., te S. javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po S. sindikatu zdravstva i socijalne skrbi H., iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanima u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

-          da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

-          da su V. R., te S. javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

-          da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

-          da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

-          da je V. R. 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017. 

 

10. Neosnovani su prigovori tuženika vezani za  ništetnost i nevaljanost Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. Točno je da navedene Izmjene nisu  potpisane od strane jednog od sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H.). Međutim, da bi ovo utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi taj sindikati bio isključen iz pregovaranja, pa je neodlučno što isti nije potpisnik Izmjena i dopuna. Slijedom toga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite, pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. Ovo pravno stajalište proizlazi  iz Odluka V. suda R. (R. 408/12-2 od 3.4.2013., zatim R. 847/2010-2 od 7.12.2011., R. 1797/2009-2 od 7.2.2012. i G.-13/02), te O. U. suda R. br. U-I./3535/2013 od 5.3.2015.

Također, navedene Izmjene i dopune su  unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012.-članak 51. stavak 4. (NN 141/12, dalje: TKU/12),  koji  kolektivni ugovor je   potpisan između ostalih, i po navedenom S. sindikatu zdravstva i socijalne skrbi H., što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune. Stoga su po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio toga kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

 

11. Plaće zaposlenih u javnim službama regulirane su Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09). Prema odredbi članka 192. Zakona o radu (NN 93/14, dalje: ZR) Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 i uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Dakle, nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene dodatke, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojima se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi važile do 26. listopada 2016. Prema odredbi iz članka 199. stavak 1. ZR na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema tome rok važenja navedenih Izmjena i dopuna bio je do 26. siječnja 2017.

 

12. Sud ocjenjuje pravno valjanim Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

Ovo iz razloga jer je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Dodatka Sporazumu, kao i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. Nadalje, niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je eventualno u sudskom postupku zatraženo utvrđenje njihove ništetnosti. Činjenica što Izmjene i dopune nije potpisao S. sindikat zdravstvene i socijalne skrbi H., kojeg tužitelj nije niti član, nije od utjecaja za osnovanost tužbe.

Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ih je ime i za čiji račun Vlada Republike Hrvatske sa sindikatima javnih službi sklopila.

 

13. Osnovano tužitelj tijekom postupka ističe da je bez značaja pozivanje tuženika na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti koji je sindikat tužitelja sklopio s V. R. 25. studenoga 2006. jer se tim sporazumom utvrđuju dodaci na plaću i isti nisu predmet ovoga postupka ni potraživanja u ovoj parnici. Sporazumom navedenim u tužbi od 23. studenoga 2006. utvrđuje se visina osnovice za izračun plaće u javnim službama, a koji Sporazum upravo i predstavlja osnovu isplate u ovoj parnici.

 

14. Dakle, što se tiče odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV. dok je čl. III. naveden samo u kontekstu određivanja vremenskog razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

Tužitelj ponavlja da svoj tužbeni zahtjev temelji na Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i to na čl. III. istih koje su zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu bile u primjeni do 26. siječnja 2017. Do ispunjenja uvjeta iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. došlo je krajem studenoga 2015. kada su iste nesumnjivo bile na snazi. Ponavlja da je BDP rastao 2 tromjesečja uzastopno što je i potvrđeno službenim procjenama Državnog zavoda za statistiku te je krajem studenoga 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer su tada objavljeni relevantni podaci D. zavoda za statistiku. Dakle, već je za prosinac 2015. tužitelju plaća trebala biti isplaćena po osnovici od 5.415,37 kn i po toj osnovici joj je plaća trebala biti isplaćivana do isteka važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, dakle do 26. siječnja 2017.

Tvrdi da tuženik bez osnova ističe kako je BDP zabilježio 12 konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od 4. tromjesečja 2011. a zaključno s 3. tromjesečjem 2014., te da pogrešno interpretira čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Naime, sukladno javno objavljenim i općepoznatim podacima DSZ-a od 4. tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP, već samo pozitivni rast, pa u tom smislu nije ispunjen uvjet za primjenu čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu koji glasi: "Ako  realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-V. uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajao." Budući da BDP nije zabilježio negativan rast u razdoblju iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu a niti naknadno, onda se odgoda iz čl. VII. st. 1. ne može primijeniti. Osim toga, odredba čl. VII. st. 1. i ne odnosi  se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na uskladbu osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.  

Sukladno navedenom, nije došlo od odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojim je uređen način povrata osnovice.

 

15. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.

Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a  prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

 

16. Pri tome treba ukazati i da su se prema članku 6. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

 

17. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te da ih tuženik sam ne obračunava nego se to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", no propust V. R. H. da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužitelja.

 

18. Naime, V. R. H. sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, te je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad se za to ostvare uvjeti.

 

19. Pri tome treba ukazati da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezala se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu. Stoga se ukazuje na odredbu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18 dalje ZOO) prema kojoj su se sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi čl. 9. ZOO-a sudionik je u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, nadalje prema čl. 65. st. 1. ZOO vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjene obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti obvezu. Također čl. 342. st. 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, te je dužnik dužan ispuniti obvezu savjesno u svemu kako ona glasi, a što sve treba primijeniti i u ovom slučaju. Međutim, slijedom naprijed navedenog V. R. H. u ovom slučaju evidentno nije postupila po navedenim odredbama, koje kao opće odredbe obveznog prava valja primijeniti u ovom radnom sporu na temelju odredbe čl. 8. st. 4. Zakona o radu iz 2014.

 

20. Konačno, V. sud R. H. je u svojoj odluci broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. u istovrsnoj pravnoj stvari odbio reviziju umješača R. H. radi isplate razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće za javnim službama u kojoj je odgovorio na pitanje umješača i izrazio pravno shvaćanje koje glasi:

              "Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

              Prema tome zaključak je ovoga suda da odredbom čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III. o "povratu" osnovice, jer se odredba čl. VII. odnosi na način "usklađivanja pariteta" (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi."

 

21. Zbog svega toga utvrđuje se da tužitelju pripada pravo da mu se u utuženom razdoblju obračuna i isplati plaća po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

Na prijedlog tužitelja, tuženik je sudu dostavio obračun razlike plaće (list 50 spisa) za utuženo razdoblje iz kojega proizlazi da razlika bruto plaće primjenom osnovice 5.415,37 kn u odnosu na isplaćenu bruto plaću iznosi upravo one iznose naznačene pod toč. I. izreke presude, a koji su u obračunu tuženika za svaki pojedini mjesec navedeni u stupcu "razlika", time da zbroj tih bruto iznosa za utuženo razdoblje iznosi 1.985,96 kn kako je navedeno u obračunu u redu "ukupno". 

Dakle, kako je tužitelj tužbeni zahtjev prije zaključenja glavne rasprave postavio u skladu s obračunom razlike plaće dostavljenim po tuženiku, nije bilo potrebno provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

 

22. Tužitelj i tuženik su se na ročištu 19. studenoga 2021. izričito izjasnili da nije sporna visina tužbenog zahtjeva prema obračunu dostavljenom po tuženiku, koja bi tužitelju pripadala za slučaj da mu se kao osnovica za obračun plaće u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 26. siječnja 2017. uzme iznos od 5.415,37 kn, te da su to upravo oni iznosi koje tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom (označenima pod toč. I. izreke presude) pa da stoga nije potrebno pribavljati izračun razlike plaće niti provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

 

23. Kako je među strankama nesporno da je tuženik u spornom razdoblju (lipanj 2016. do isteka važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu 26. siječnja 2017.) obračunavao tužitelju plaću prema nižoj osnovici, a sud utvrđuje da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema osnovici od 5.415,37 kn za navedeno razdoblje, u ukupnom iznosu 1.985,96 kn i to po pojedinim mjesecima pobliže označenima u toč. I. izreke ove presude.  

Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP-a kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik  je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužitelju je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15 - dalje: ZOO) tekuća od dospjeća plaće tj. od 15. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec jer je i plaća tužitelja dospjevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s čl. 92. st. 3. ZR, što između stranaka nije sporno.

 

24. Zahtjev za kamatom nije prihvaćen samo u odnosu na kamate na iznose poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći. 

U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospjevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke presude) (tako i u presudi Ž. suda u S. broj G. R.-45/2017 od 9. srpnja 2018., Ž. suda u Z. broj G. R.-909/18-2 od 5. srpnja 2018., Ž. suda u O. broj G. R.-160/2018-2 od 25. rujna 2018. i Ž. suda u R. broj G. R.-10/2018-2 od 26. rujna 2018.).

 

25. Prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

Kako je u skladu s čl. 92. st. 3. ZR obveza plaće dospjevala 15. u mjesecu za prethodni mjesec, to je najstarije potraživanje u ovome postupku i to za lipanj 2016. dospjelo 15. srpnja 2016., a za ostale mjesece dospjevalo je nakon toga datuma. Kako je tužba u ovome predmetu podnesena 14. srpnja 2021. to bi u zastari bila potraživanja koja su dospjela prije 14. srpnja 2016. No, kako je tužba podnesena prije isteka roka od 5 godina od dospjeća najstarijeg potraživanja, a temeljem čl. 139. ZR potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, to ni dio potraživanja tužitelja nije u zastari.

 

26. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 158. st. 1. ZPP, prema kojima je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, ali i da će jedna stranka nadoknaditi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

Prema čl. 154. st. 2. ZPP omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj u parnici nije uspio samo u dijelu u kojemu je tužbeni zahtjev povukao i u dijelu zahtjeva s kojim je odbijen.

Tužbeni zahtjev u tužbi bio je postavljen na iznos 2.000,00 kn, a prihvaćen je za iznos glavnice 1.985,96 kn, pa proizlazi da tužitelj u parnici nije uspio u omjeru od svega 1% u odnosu na glavni zahtjev, dok je  u cijelosti uspio u parnici u pogledu osnova toga zahtjeva, a u parnici nije uspio još samo u pogledu dijela zakonske zatezne kamate.

Dakle, s obzirom na neuspjeh tužitelja u parnici u odnosu na glavno potraživanje od svega 1%, te u odnosu na dio sporednog potraživanja sud utvrđuje da tužitelj u parnici nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svojega zahtjeva zbog kojeg dijela zahtjeva nisu ni nastali posebni troškovi. Stoga sud utvrđuje da je tuženik tužitelju temeljem čl. 154. st. 5. ZPP dužan u cijelosti nadoknaditi parnične troškove.

Stoga se parnični troškovi tužitelja prema tuženiku sastoje od troška sastava tužbe podnesene 14. srpnja 2021. u iznosu 250,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 10. rujna 2021. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu (Tbr.8. toč.1. Tarife) u iznosu 250,00 kn, sastava podneska od 20. rujna 2021. (Tbr.8. toč.3. Tarife jer se ne radi ni o jednom od taksativno navedene vrste podnesaka iz Tbr.8. toč.1. Tarife) u iznosu 62,50 kn, zastupanja na ročištu 19. studenoga 2021. u iznosu 250,00 kn, zastupanja na ročištu radi objave i uručenja presude 5. siječnja 2022. u iznosu 125,00 kn, pripadajućeg PDV-a na sve navedene radnje po stopi 25% u iznosu 234,38 kn, odnosno ukupno 1.171,88 kn. Stoga je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu 1.171,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. siječnja 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. III. izreke presude).

 

27. Svi parnični troškovi koji su odmjereni tužitelju bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u granicama postavljenog određenog zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, a u skladu sa vrijednošću predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

             

28. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

 

U Bjelovaru 5. siječnja 2022.

              Sudac

           Vesna Šuflaj Šestak

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka pisanim putem u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje ove presude i rješenja. 

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč.3. Zakona o parničnom postupku (čl.467. st.1. ZPP).