U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić-
Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. L. iz Z., …OIB: … zastupane po punomoćniku N. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. G. iz G. S., …OIB: …zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., radi činidbe, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-944/2016 od 22. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog
suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-944/2016 od

22. prosinca 2020.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev
kojim je traženo da se naloži tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana preda dva
zlatna sata marke Z. 21 ct-79,00 gr 22ct-5,00gr 18ct-99,72gr 14ct-11,00gr,
nadalje, u točki 2. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnične troškove
u iznosu od 6.250,00 kn u roku od 15 dana te je u točki 3. izreke odbijen zahtjev
tužiteljice za naknadu parničnih troškova.

2. Protiv presude žalbu podnosi tužiteljica pozivajući se na sve žalbene
razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“
broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11.,
148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda
preinači te u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev kao i zahtjev tužiteljice za naknadu
troškova postupka podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na
ponovno suđenje.

2

Poslovni broj Gž-1236/2021-5

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na povrat dva zlatna sata pobliže
opisana u izreci presude, koje je posudila tuženiku radi zalaganja u banci u svrhu
podizanja kredita, uz podrednu građanskopravnu ponudu tuženiku da se od obveze
vraćanja dvaju zlatnih satova može osloboditi isplatom iznosa od 91.200,00 kn
(„facultas alternativa“).

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u
siječnju 2001. primio od tužiteljice u vidu posudbe niz zlatnih predmeta (20 zlatnika,
jedan komad zlatne pločice, jedan prsten, dvije narukvice, jedan komad zlatnog lima)
te ujedno i dva sata koji su predmet tužbe, da je tuženik potom dajući u zalog
navedene zlatne predmete kod Z. b. d.d. ishodio Ugovor o kreditu na
temelju zaloga stvari od 26. siječnja 2001. (dalje Ugovor o kreditu) za iznos kredita
od tadašnjih 1.421,32 DEM s ugovorenim jednokratnim šestomjesečnim vraćanjem
kredita od dana sklapanja ugovora, sve na temelju procijenjene vrijednosti zaloga
(zlatnine) od 7.000,00 kn, da je Ugovor o kreditu prema očitovanju banke redovno
otplaćen 23. kolovoza 2001., da nakon toga tuženik nije vratio tužiteljici posuđene
zlatne predmete koji su bili predmet zaloga, da je izvršenim plaćanjima tuženik
naknadio tužiteljici protuvrijednost posuđenih zlatnih predmeta koji su bili predmet
zaloga što nije sporno, spor je nastao oko povrata posuđenih zlatnih satova odnosno
isplate naknade njihove vrijednosti.

7. Odlučujući o spornom pitanju je li tuženik izvršenim isplatama evidentiranim
po pojedinačnim isplatama i datumima na rukom pisanoj Potvrdi bez naziva (dalje
Potvrda) naknadio tužiteljici vrijednost predmetnih satova, odnosno ako nije, je li i
dalje u posjedu istih i je li iste u obvezi vratiti tužiteljici, sud prvog stupnja posebno
cijeni te analizira sadržaj po strankama sastavljene Potvrde. Uvažava da na Potvrdi
uz datum 21. srpnja 2007. stoji napomena da je „vraćen sav dug osim dva sata", da
slijedi nadnevak 19. listopada 2008. gdje se navodi napomena "dao sam gđi L.

2.000,00 kn za satove", da nakon toga slijedi 10 pojedinačnih isplata od po 1.000,00
kn počevši od 6. prosinca 2008. pa zaključno do 9. siječnja 2010., bez posebnih
napomena. Na temelju takvog utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik
nakon 21. srpnja 2007. vršio isplate isključivo za vrijednosti satova i to ukupno

12.000,00 kn zaključno s danom 9. siječnja 2010.

8. Vezano za vrijednost satova a zbog protivljenja tuženika, sud nije kao dokaz
cijenio procjenu po tužiteljici izvansudski angažiranog vještaka za zlatarstvo i
draguljarstvo V. C. koji je procijenio da bi na dan 23. listopada 2014.
vrijednost dvaju satova iznosila između 83.600,00 kn i 91.200,00 kn, iako je
prvostupanjski sud primijetio izraziti nesrazmjer predmetne procjene sa onom
sačinjenom po banci za potrebe kredita (7.000,00 kn svih založenih zlatnih
predmeta), uvažavajući dodatno da je procjena po tužiteljici angažiranog vještaka
izvršena prema prilikama na tržištu 13 godina nakon što su posuđeni predmeti trebali
biti vraćeni. Prvostupanjski sud je imao u vidu da je tužiteljica odustala od dokaznog
prijedloga za provedbu sudskog vještačenja te da nije predložen niti jedan dokaz
kojim bi se izričito utvrdilo kolika bi bila primjerena tržišna vrijednost zlatnih satova u

3

Poslovni broj Gž-1236/2021-5

vrijeme dogovora stranaka, odnosno u vrijeme izvršenih pojedinačnih isplata,
uvažavajući dalje da niti tužiteljica kao vlasnica satova nije definirala vrijednost
satova prilikom dogovora stranka odnosno periodičnih isplata tuženika a iz iskaza
stranaka je nesporno utvrđeno da za satove nije unaprijed definirana vrijednost niti je
to učinjeno naknadno.

9. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja te primjenom pravila o teretu
dokazivanja, sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik isplatom iznosa od 12.000,00
kn, koristeći se ponuđenom mu opcijom vraćanja novca umjesto satova, ispunio
obvezu prema tužiteljici. Stoga prvostupanjski sud smatra irelevantnim je li tuženik
uredno i u roku novcem ispunio kreditnu obvezu i dobio založene predmete natrag, ili
ih je banka prodala i iz namirene vrijednosti zatvorila kreditnu obvezu, a tuženiku
vratila razliku u novcu, pa odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan dok o troškovima
postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

10. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih
povreda iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud
pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako ni bitna
povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na
koju se neosnovano upire u žalbi tužiteljice s obzirom da pobijana presuda nije
nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama
koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

11. Protivno žalbenim navodima, činjenično stanje je pravilno i potpuno
utvrđeno u okviru dokaznih prijedloga stranaka te je materijalno pravo pravilno
primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

12. Bez uporišta tužiteljica u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije utvrdio o
kakvom se pravnom odnosu među strankama radi. Iz sadržaja obrazloženja pobijane
presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik od tužiteljice
primio sporne satove na temelju posudbe, budući da je nesporno utvrđeno da su mu
satovi pa i ostali zlatni predmeti bili potrebni u svrhu zalaganja kod banke radi
ishodovanja kredita. S obzirom na utvrđenje da je predmetni Ugovor o posudbi
između stranaka zaključen u siječnju 2001., tada prema članku 1163. stavak 1.
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,
29/18. i 126/21.), u primjenu dolaze pravna pravila o posudnoj pogodbi iz paragrafa
§ 971. - § 982. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji se primjenjuje na
temelju Zakona o načinu primijene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.
(„Narodne novine“ broj: 73/91.). U smislu paragrafa § 973. OGZ-a postoji obveza
posudovnika da stvar povrati nakon besplatne uporabe a prema paragrafu § 979.
OGZ-a da naknadi štetu ukoliko se posuđena stvar pokvari ili propadne.

13. Neosnovano tužiteljica osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog
suda da je tuženik umjesto svoje obveze povrata posuđenih satova tužiteljici,
prihvatio ponuđenu mu opciju vraćanja novca. Naime, iz provedenog postupka
nesporno proizlazi da tuženik tužiteljici nije vratio niti preostalu posuđenu zlatninu
nakon što je Ugovor o kreditu zatvoren 23. kolovoza 2001. a iz nespornog sadržaja
rukom pisane Potvrde je utvrđeno da je tužiteljica potvrdila da joj je 21. srpnja 2007.
vraćen dug za preostalu zlatninu, osim dva sata.

4

Poslovni broj Gž-1236/2021-5

14. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica
potvrđivanjem i potpisivanjem daljnjih isplata koje je vršio tuženik od 19. listopada

2008. do zaključno 9. siječnja 2010. u ukupnom iznosu od 12.0000,00 kn potvrdila
činjenicu da je pristala umjesto povrata satova na naknadu njihove vrijednosti, kao
što je to prethodno učinila za preostale posuđene a nevraćene zlatne predmete, na
što ukazuje i činjenica da je tužiteljica tek nakon 15 godina od posudbe ustala
tužbom radi povrata posuđenih satova.

15. Protivno daljnjim žalbenim navodima tužiteljice, koja smatra da je sud
jednostavnom računicom trebao utvrditi vrijednost satova, osnovano je
prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a
zaključio da je na tužiteljici bio teret dokaza utvrđivanja činjenice da je vrijednosti
satova veća od nesporno isplaćenih 12.000,00 kn te da je na tu okolnost izostao
valjani dokazni prijedlog tužiteljice.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154.
stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12.,
103/14., 118/14. i 107/15.).

17. Slijedom obrazloženog, žalbu tužiteljice je valjalo kao neosnovanu odbiti
pa je odlučeno kao u izreci ove presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 5. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća Ivanka Maričić-Orešković