Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj: 2 Gž Ovr-170/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 2 Ovr-170/2020-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja S. stambene zgrade iz Z.-D., B. V., B. K., B. D., S. M., D. S., E. I., G. Z., G. L., G. M., H. S., J. M., K. T., K. B., K. M., M. S., P. I., S. D., Š. A., T. B., T. J., V. I. i V. Đ., koje zastupa upravitelj S. K. d.o.o. iz Z.-D., OIB:, a njega zastupa punomoćnica L. M.-P., odvjetnica u Z., protiv ovršenika B. M. iz Z.-D., OIB: , radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-1935/15-47 od 15. svibnja 2020., dana 05. siječnja 2022.

 

r i j e š i o j e

 

              Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-1935/15-47 od 15. svibnja 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem označenim u izreci obustavljena je ovrha određena rješenjem prvostupanjskog suda Ovrv-1935/15 od 03. travnja 2015. oslonom na odredbu članka 72. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112 – 93/14; u daljnjem tekstu OZ).

 

2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelji su izjavili žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog povrede članka 6. stavak 1. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sa prijedlogom drugostupanjskom sudu da rješenje ukine, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U ovom postupku ostvaruje se novčana tražbina, a ovrha je određena na pokretninama ovršenika.

 

6. Iz stanja spisa proizlazi:

 

- da je sud u postupku utvrdio da se ovršenik odselio s adrese naznačene u prijedlogu za ovrhu,

- da je pozvao ovrhovoditelja da dostavi shodan prijedlog za nastavak postupka, a ovrhovoditelj je predložio da sud provjeri adresu prebivališta i boravišta ovršenika uz asistenciju djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova,

- da je Ministarstvo unutarnjih poslova obavijestilo sud da je ovršenik prodao stan, odselio se s adrese, a nije im poznato gdje se sada nalazi,

- da je nakon toga prvostupanjski sud pozvao ovrhovoditelja na davanje odgovarajućeg prijedloga i da se izjasni da li mu je podmirena tražbina u roku od 30 dana i pod prijetnjom obustave postupka,

- da je ovrhovoditelj obavijestio sud da tražbina nije podmirena i molio produljenje roka,

- da je sud produljio rok za daljnjih 30 dana pod prijetnjom obustave postupka.

 

7. Budući ovrhovoditelji nisu udovoljili nalogu suda, to je prvostupanjski sud na osnovi odredbe članka 72. stavak 2. OZ-a obustavio ovrhu.

 

8. Ta odluka suda je pravilna.

 

9. Da bi se provela ovrha na pokretninama potrebno je prvenstveno utvrditi gdje se pokretnine nalaze, a obveza je ovrhovoditelja obavijestiti sud gdje ovršenik prebiva i gdje se njegove pokretnine nalaze. Ne može se prihvatiti kao pravilna tvrdnja žalitelja da je obveza suda da brine da se ovrhovoditeljeva tražbina ostvari u ovršnom postupku. Obveza je suda provesti postupak efikasno i u skladu s pozitivnim propisima, a prvostupanjski sud je upravo tako postupao, pa je tako izvršio uvid u Jedinstveni registar osoba u Republici Hrvatskoj, te je na prijedlog ovrhovoditelja zatražio dostavu odgovarajućih podataka od MUP-a RH.

 

10. Žalitelj ukazuje na sudsku praksu Županijskog suda u Splitu (Gž Ovr-502/2018 od 30. svibnja 2018.) a u toj odluci je zauzeto shvaćanje da činjenica što ovršenik nema prijavljeno prebivalište na području Republike Hrvatske ne znači da je ovrha nemoguća, odnosno da se ne može provesti. U konkretnom slučaju ovrha nije obustavljena zato što ovršenik nema prebivalište na području Republike Hrvatske, niti zato što nije utvrđeno njegovo prebivalište, već zato što se ne može utvrditi gdje se nalaze pokretnine ovršenika, a ovrha je bila određena upravo na pokretninama ovršenika. Iz navedenog slijedi da pravno stajalište zauzeto u citiranoj odluci Županijskog suda u Splitu nije protivno stajalištu na kojem se temelji odluka u ovom predmetu.

 

11. Ne može se prihvatiti ni tvrdnja ovrhovoditelja, da je provedeni postupak bio nepravičan na štetu ovrhovoditelja, niti je povrijeđeno pravo ovrhovoditelja na pristup sudu. Ovrhovoditelj je cijelo vrijeme sudjelovao u postupku, omogućeno mu je da se izjašnjava o svim bitnim pitanjima, a i sud je, u okviru svojih ovlaštenja, pokušao utvrditi prebivalište ili boravište ovršenika tako što je izvršio uvid u Jedinstveni registar osoba u Republici Hrvatskoj i zatražio terensku provjeru putem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a sve u cilju efikasnog okončanja postupka.

 

12. Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da žalba nema svog opravdanja, pa je stoga temeljem odredbe članka 380. točka 2. supsidijarnog zakona riješeno kao u izreci.

 

Dubrovnik, 05. siječnja 2022.

 

Sudac:

 

Emir Čustović

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu