- 1 -              Revd 5350/2021-2

Broj: Revd 5350/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. U., odvjetniku u Z., , protiv tuženika I. P. d.o.o. Z., OIB …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku V. J., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-562/2021-2 od 30 kolovoza 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1285/2019-21 od 15. siječnja 2021., u sjednici održanoj 4. siječnja 2022.,

r i j e š i o j e :

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se prijedlog tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-562/2021-2 od 30 kolovoza 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1285/2019-21 od 15. siječnja 2021.

2. U prijedlogu je postavio tri pravna pitanja za koje smatra da su važna, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), a ona glase:

„1. Je li drugostupanjski sud u situaciji kada koristi ovlaštenje iz članka 373. a ZPP-a (ovlaštenje da odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava, iako nije sud koji neposredno zapaža procesni materijal) dužan izvedene dokaze, jednako kao i prvostupanjski sud, ocjenjivati na način propisan odredbom članka 8. ZPP-a i pri tome dati i dodatne razloge zašto ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu, kao sudu koji je neposredno zapažao procesni materijal?

2. Je li za procjenu neimovinske štete zbog informacije objavljene u medijima, obzirom na procjenu o težini povrede potrebno izvoditi, pored provođenja dokaza saslušanja stranke i svjedoka, dodatne dokaze kao što su liječničko vještačenje, dokazi o liječenju i korištenju terapija zbog pretrpljenih neugodnosti i tegoba ili te okolnosti može utvrditi temeljem ocjene iskaza stranke i svjedoka i sam sud po svojim spoznajama sukladno općepoznatim društveno prihvaćenim moralnim i drugim vrijednostima?

3. Je li u postupku naknade neimovinske štete zbog informacije objavljene u medijima potrebno dokazivati činjenicu jakosti i trajanja pretrpljenih bolova, odnosno pretrpljenu psihičku traumu, potrebu za liječničkom pomoći i njegom, izbjegavanje socijalnih kontakata i osamljivanje, promjenu ponašanja i osobnosti, nesposobnost za koncentriranje i rad i sl., odnosno je li sud može utvrditi učinjenu povredu prava osobnosti zbog informacije objavljene u medijima, sukladno općepoznatim prihvaćenim moralnim i drugim društvenim vrijednostima, na temelju podobnosti informacija da prouzroče povredu časti i ugleda?“

3. U odgovoru na prijedlog tuženik osporava postojanje pretpostavki za dopuštenje revizije, te potražuje trošak sastava odgovora na prijedlog.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da su vezano za postavljena pravna pitanje određeno izloženi razlozi (odluka Rev 3275/2019-2 od 1. listopada 2019., Rev 420/2016-2 od 11. lipnja 2019., Rev 103/2015-3 20. lipnja 2018., Rev 1762/2014-2 od 28. veljače 2018., Rev 2177/2000-2 od 9. studenog 2000. i Rev 156/1999-2 od 28. ožujka 2002.) zbog kojih tužitelj smatra da su postavljena pitanja važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

5.1. Prema ocjeni ovoga suda navedena pitanja nisu važna jer od njih ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a to iz razloga što se prvo postavljeno pitanje odnosi na primjenu čl. 373.a ZPP-a dok je u konkretnom slučaju drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu na temelju čl. 373. toč. 3. pa nije utvrđivao nikakve nove činjenice, i neovisno o tome što se po ovome sudu radilo o primjeni čl. 373. toč. 2. ZPP-a. Stoga pitanje usmjereno na primjenu čl. 373.a ZPP-a nije važno, a ni odluke revizijskog suda na koje se pozvao vezano za to pitanje (Rev 3275/2019-2 od 1. listopada 2019., Rev 420/2016-2 od 11. lipnja 2019., Rev 103/2015-3 20. lipnja 2018., Rev 1762/2014-2 od 28. veljače 2018.) ne daju razlog važnosti tome pitanju.

5.2. Drugo i treće postavljeno pitanje traže odgovor na to je li u ovoj vrsti parnica potrebno provoditi vještačenje po vještaku medicinske struke, i je li potrebno dokazivati činjenicu jakosti i trajanja pretrpljenih bolova, no kako je u postupku utvrđeno da tužitelj u tužbi, a niti tijekom postupka nije tvrdio da je spornim člankom doživio iznimno jake napade na zaštićena dobra i trpio duševne boli većeg intenziteta (u kojem slučaju bi se moglo govoriti o povredi prava osobnosti u smislu nastanka neimovinske štete tužitelja), te da je tijekom postupka isticao da su ga ti neistiniti navodi pogodili, da mu je bilo nelagodno pa čak i kad je primao izraze podrške, a da pritom nije ni tvrdio da je zbog toga pretrpio psihičku traumu, niti kako se ona manifestirala, a da to nije posebno isticao niti u svom iskazu, drugostupanjski sud je zaključio da se u konkretnom slučaju kod tužitelja ne radi o takvim povredama koje se nisu mogle sanirati kroz odredbu čl. 1099. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO) objavljivanjem ispravka koje je tužitelj zatražio i kojemu je udovoljeno, i u odnosu na koje povrede tužitelj nije niti tvrdio da se radi o tolikom stupnju koji bi opravdavao dosudu zatražene novčane naknade, pa se drugostupanjski sud nije posebno bavio ocjenom ispunjenja pretpostavki za oslobođenje nakladnika od odgovornosti za štetu iz čl. 21. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje: ZM).

5.3. Iznošenjem navedenih zaključaka i pravnih shvaćanja drugostupanjski sud nije odstupio od prakse revizijskog suda, niti su iznesena pravna shvaćanja suprotna shvaćanjima revizijskog suda iznesenim u odlukama na koje se i sam tužitelj pozvao (Rev 2177/2000-2 od 9. studenoga 2000. i Rev 156/1999-2 od 28. ožujka 2002.)

6. Kako od navedenih pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

8. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je ta radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 4. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.