Poslovni broj: 50. Gž R-3138/2021-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50. Gž R-3138/2021-3

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Antonete Valentić kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Feuš kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz G., M. L., OIB: …, zastupan po punomoćnici N. M.-Đ., dipl. pravnici iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, Regionalni ured R., protiv tuženika H. š. d.o.o. Z., OIB: …, zastupan po S. B. B., dipl. pravniku, protiv odlučujući o žalbi tužitelja na presudu Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-224/2019-18 od 26. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 4. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-224/2019-18 od 26. srpnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopustivosti Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja od 15. ožujka 2019. i zahtjev za vraćanje na rad.

 

2. Presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda odnosno podredno istu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima iste te predlaže da sud drugog stupnja žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti redovnog otkaza ugovora o radu, zbog skrivljenog ponašanja tužitelja i zahtjev za vraćanje na rad.

 

6. U ovom stadiju postupka nesporno je da je tužitelj temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme Ur.broj: 349-01/98-1818/39 od 20. ožujka 1988. i aneksa istog obavljao poslove radnog mjesta upravitelja Š. T. u upravi Š. D. te da je tuženik, svojom odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika Ur.broj: 00-07-01/03-19/21 od 15. ožujka 2019., otkazao navedeni ugovor o radu tužitelju zbog njegovog skrivljenog ponašanja stavljajući mu na teret povrede obveza iz radnoga odnosa opisanih u čl. 55. st. 1. toč. 2. Pravilnika o radu tuženika (u daljnjem tekstu Pravilnika) zlouporaba položaja ili prekoračenje danog ovlaštenja, povrede opisane u čl. 56.a. st. 1. toč. 11. Pravilnika (neprijavljivanje počinjene štete) i opisanih u čl. 56.a. st. 1. toč. 21. Pravilnika (ispostavljanje nevjerodostojnih isprava i knjiženje istih), a koje su utvrđene nalazom i mišljenjem stručnog suradnika za unutarnji nadzor iz kojeg proizlazi da je utvrđeno da je tužitelj 14. srpnja 2018. kao upravitelj šumarije dozvolio radniku Ž. K. da izvrši izvlačenje drvne mase iz svoje privatne šume pri tome koristeći radnike poslodavca i strojeve (traktore) u vlasništvu poslodavca te da je pri tome obračunao i isplatio radnicima plaću za odradu prekida rada (odrađivanje kišnog dana 11. srpnja 2018.) kao da su radili redovne poslove za poslodavca a uslijed čega je za poslodavca nastala šteta u iznosu od 6.090,00 kn dok je Ž. K. omogućeno ostvarivanje nepripadne imovinske koristi. Nije sporno niti da je tužitelj na navedenu odluku pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava te pokrenuo ovaj sudski spor kao niti činjenica da je tuženi prije predmetnog otkaza omogućio tužitelju pravo na obranu i proveo savjetovanje s Radničkim vijećem.

 

7. Sporno je je li tužitelj počinio povrede svoje radne obveze koje mu se stavljaju na teret odnosno da li navedeno postupanje tužitelja predstavlja povredu njegove radne obveze. Posljedično tome je li tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje tužitelju.

 

8. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj dao nalog radnicima tuženika da predmetnog dana vrše radove izvlačenja drvne mase iz privatne šume Ž. K., radnika tuženika, uz upotrebu strojeva i alata u vlasništvu tuženika, da nakon izvršenih radova nije Ž. K. izdao fakturu za plaćanje izvršene usluge tuženika već je istu izdao tek nakon provedenog nadzora kod tuženika kojim je utvrđeno takvo postupanje tužitelja i to na način da je radi sačinjavanja faktura došao sa bolovanja iako bi, da se radilo o normalnoj i uobičajenoj situaciji, tužitelj zadužio osobu koja ga mijenja dok je na bolovanju da temeljem dokumentacije o izvršenim radovima sačini fakture, da takvo postupanje (dolazak sa bolovanja) upravo govori u prilog činjenici da očito u konkretnom slučaju nisu postojali radni nalozi temeljem kojeg su radnici obavljali posao predmetnog dana pa da nitko osim tužitelja nije niti imao saznanja da su radovi vršeni niti je postojala mogućnost izdavanja fakture, da se u konkretnom slučaju nije radilo o izvanrednoj situaciji, suprotno navodima tužitelja, u kojoj bi tužitelj izdao nalog za obavljanje naprijed navedenih radova radi zaštite šume sukladno naredbi Ministarstva poljoprivrede o suzbijanju zaraze potkornjakom te da je tužitelj, iako je, sukladno opisu redovnih poslova, bio ovlašten za izdavanje naloga za obavljanje svih poslova u šumariji pa samim tim predmetnog dana 14. srpnja 2018. izdati nalog radnicima za obavljanje poslova vuče drvnih asortimana Ž. K. u slučaju davanja naloga za rad a sukladno naredbi Ministarstva poljoprivrede, koja predstavlja izvanrednu situaciju, trebao imati odobrenje nadređenih radnika odnosno da bi u tom slučaju tužitelj iste trebao izvijestiti o izvanrednoj situaciji pa tek nakon dobivenog odobrenja odrediti eventualno postupanje sukladno naredbi Ministarstva poljoprivrede u suzbijanju potkornjaka sa privatne parcele što je u konkretnom slučaju izostalo sud prvog stupnja utvrdio je da je navedenim postupanjem tužitelj zlouporabio svoj položaj i prekoračio dano ovlaštenje, ispostavio nevjerodostojne isprave i knjiženja budući je radnicima isplatio plaću kao da su radili za poslodavca tj. dao nalog za takvu isplatu iako su 14. srpnja 2018. radili na privatnoj parceli Ž. K. a da nije ispostavio radne naloge odnosno počinio povrede svoje radne obveze koje mu se stavljaju na teret, koje predstavljaju opravdani razlog za otkazivanje njegovog ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

 

9. Posljedično navedenom ocjenjujući dopuštenost odluke o redovnom otkazu prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik kao poslodavac tijekom postupka dokazao da je u konkretnom slučaju imao opravdani razlog, u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZR) za otkazivanje tužitelju ugovora o radu kao i onih propisani odredbom čl. 55. i 56. Pravilnika a imajući u vidu činjenicu da je tužitelj dugi niz godina radio na rukovodećem položaju.

 

10. S navedenim utvrđenjima slaže se i ovaj sud drugog stupnja.

 

11. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

 

12. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja.

 

13. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za predmetno otkazivanje odnosno kada je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti.

 

14. Naime s obzirom da je tužitelj, a što isti niti tijekom prvostupanjskog postupka a niti u žalbi ne osporava i što upravo proizlazi kako iz njegovog iskaza tako i iz iskaza svjedoka Ž. K. u dijelu kojima je sud pravilno poklonio vjeru, sam dogovorio i ugovorio da Ž. K., također radniku tuženika, odobri da radnici tuženika sa strojevima u vlasništvu tuženika izvrše izvlačenje drvene građe sa njegove privatne parcele, da je nakon takvog dogovora on dao nalog radnicima tuženika da predmetnog dana iste radove izvrše, da su po nalogu tužitelja ti radovi i izvršeni za koje nakon izvršenja istih tužitelj nije (niti dao nalog) da se Ž. K. izda faktura temeljem koje bi bilo naloženo plaćanje izvršenih usluga tuženika već je istu tužitelj izdao tek nakon izvršene unutarnje kontrole poslovanja odnosno tek po utvrđivanju nepravilnosti po unutarnjem nadzoru i to u vrijeme kada je zbog privremene nesposobnosti za rad bio na bolovanju zaključak suda da je takvim ponašanjem tužitelj počinio povrede koje mu se stavljaju na teret a koje su Pravilnikom tuženika utvrđene kao teške povrede radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć ukazuje se pravilnim.

 

15. Žalbeni navodi kojima tužitelj upire da je bio ovlašten, s obzirom na opis poslova svog radnog mjesta, za izdavanje naloga za obavljanje svih poslova u šumariji pa tako i dati nalog radnicima da vrše radove na izvlačenju drvene građe sa privatne parcele Ž. K., pa da istim nije prekoračio službena ovlaštenja i ovlasti ne dovode u pitanje pravilnost naprijed navedenog utvrđenja. To iz razloga što tužitelj a imajući u vidu opis njegovih radnih zadataka nije bio ovlašten za sklapanje poslova u ime i za račun tuženika sa vanjskim korisnicima pa tako niti za dogovaranje i ugovaranje poslova koje će tuženik obaviti za Ž. K., a što je tužitelj nesporno ugovorio tim više što je i sam tužitelj tijekom postupka iskazao da to nije bio uobičajeni postupak kod poslodavca ali da je radniku isto odobrio radi sanacije šume od potkornjaka. Dakle takvim postupanjem tužitelj je prekoračio službena ovlaštenja i ovlasti.  

 

16. Nadalje za svoje utvrđenje o neprihvaćanju kao nedokazanih navoda tužitelja da se u konkretnom slučaju radilo o izvanrednoj situaciji u kojoj je tužitelj izdao nalog za obavljanje naprijed navedenih radova isključivo radi zaštite šume sukladno naredbi Ministarstva poljoprivrede o suzbijanju zaraze potkornjakom sud prvog stupnja dao je valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Na žalbene navode u tom dijelu valja reći da tužitelj tijekom postupka nije niti tvrdio niti dokazao da bi u konkretnom slučaju, na predmetnoj parceli, prethodno bile provedene propisane mjere u smislu čl. 5. Naredbe Ministarstva poljoprivrede o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja štetnog organizma Ips Typographus (l.) osmorozubni smrekov pisar („Narodne novine“ broj 21/17) kao npr. prethodno otkrivanje i doznaka zaraženih stabala po ovlaštenom inženjeru te vršenje sječe upravo zaraženih stabala pa da bi eventualno bile ostvareni razlozi za određivanje odvoza istih sa predmetne parcele odnosno manipulaciju posječenih zaraženih smreka. Stoga je takve njegove navode kao paušalne sud prvog stupnja pravilno ocijenio kao neosnovane.

 

17. I po stavu ovog suda drugog stupnja činjenica da tužitelj nije odmah nakon izvršenih radova izdao (ili dao ovlaštenoj osobi nalog za izdavanje) računa Ž. K. temeljem kojeg bi isti platio izvršene usluge tuženika a da je pri tome dao nalog za vršenje obračuna i isplate plaće radnicima koji su izvršili predmetne radnje na toj privatnoj parceli kao da su radili redovne poslove za poslodavca - odrađivanje kišnog dana (dakle nije dao nalog za knjiženje na odgovarajućem (stvarnom) činjeničnom stanju) već je račun izdao tek nakon utvrđenih nepravilnosti u radu od strane unutarnje kontrole i to na način da je osobno, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, došao u prostorije tuženika i izdao račun Ž. K. umjesto da je to učinio prema dostupnoj dokumentaciji (koje očito nije bilo) radnik koji ga je mijenjao dok je na bolovanju upravo ukazuje da je tužitelj opisanim radnjama počinio povrede opisane u čl. 56.a. st. 1. toč. 11. i 21. Pravilnika a sve da bi Ž. K. omogućio ostvarivanje nepripadne imovinske koristi.

 

18. Slijedom navedenog pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj počinio povrede svoje obveze iz radnog odnosa koje mu se predmetnim otkazom stavljaju na teret a koje, i po stavu ovog suda, predstavljaju takve povrede radne obveze koje predstavljaju opravdani razlog za otkazivanje ugovora o rad u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR a pogotovo imajući u vidu da je tužitelj radio na rukovodećem položaju na kojem je trebao pokazati veću odgovornost za povjerenu mu imovinu poslodavca. Stoga zaključak suda prvog stupnja da je u konkretnom tuženik imao, u smislu čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju ukazuje se pravilan i zakonit.

 

19. Stoga su neodlučna razmatranja žalbe tužitelja, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi, na pravilno utvrđeno činjenično stanje.

 

20. S obzirom na navedeno pravilno je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopustivosti otkaza ugovora o radu te posljedično tome i zahtjev za vraćanje na rad.

 

21. Slijedom iznesenog ocjenjujući žalbu tužitelja, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu 4. siječnja 2022.

 

 

                                                                                                   Predsjednik vijeća:

                                                                                                   Antoneta Valentić, v.r.