- 1 -              Rev-x 846/2016-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 846/2016-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B., OIB: ..., Š., kojeg zastupa D. K., odvjetnica u S., protiv tuženika H. d.d., OIB: ..., Z., (pravni slijednik J. d.d., OIB: ...,Š.), kojeg zastupa punomoćnica M. Č., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-337/2010-2 od 25. listopada 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-3115/07 od 3. lipnja 2009., u sjednici vijeća dana 4. siječnja 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-337/2010-2 od 23. listopada 2010. se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Šibeniku presudom poslovni broj P-3115/07 od 3. lipnja 2009. odbio je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu zbog izgubljene dobiti u ukupnom iznosu od 3.826.226,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose navedene u presudi od dospjelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate po stopama specificiranim u presudi (točka I. izreke). Odbijen je i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka (točka II. izreke).

 

1.2. Rješenjem tog suda poslovni broj P-3115/07 od 3. lipnja 2009, utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 4.176.474,57 kuna sa zateznim kamatama.

 

2. Županijski sud u Šibeniku presudom poslovni broj Gž-337/2010-2 od 23. listopada 2010. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade štete koju tužitelj potražuje od tuženika zbog izgubljene zarade njega i njegove supruge. koja se sastoji u gubitku plaća koje nisu ostvarili kao zaposlenici trgovačkog društva B. d.o.o. Kao razlog gubitka zarade je tužitelj iznio tvrdnju o protupravnom postupanju prednika tuženika učinjenu time što je društvu B. d.o.o. onemogućeno ugovoriti i koristiti kredit radi izgradnje pogona za grafičke usluge. Banka je obrazložila odbijanje kreditiranja zato što društvo nije ponudilo odgovarajuća sredstva osiguranja kredita, iako je s druge strane upravo ta ista banka nezakonito odbila zahtjev tužitelja za brisanje hipoteke upisane na nekretnini po osnovi ranijeg ugovora u korist te banke na nekretnini tužitelja, koju je tužitelj planirao založiti kao sredstvo osiguranja tražbine Banke prema društvu B. d.o.o.. Tužitelj tvrdi da bi društvo B. d.o.o. uz povoljni kredit ostvario isplativo poslovanje uz dobit, a tužitelj i njegova supruga bi ostvarili plaće, što je izostalo, a društvo je zapalo u gubitke i nad njim je otvoren stečajni postupak, pa tužitelj trpi štetu zato što nije ostvario dohodak od društva po osnovi plaće.

 

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). Revizija je podnesena zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Presuda ispitana po čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija dopuštenom revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, imajući pri tome na umu cjelokupni sadržaj revizije.

 

8. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, novčani zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade. Sporno je jesu li ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete, a s tim u vezi je sporna pravilna primjena odredbe čl. 154. i 155. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53791, 73/91, 3/94, 7/96. i 112/99)– dalje ZOO/91), koji se primjenjuje u ovom sporu temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO (Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i 125/11).

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- društvo B. d.o.o. Š. je s prednikom tuženika (dalje u tekstu. Banka) sklopilo dva ugovora o kreditu pod brojem 158/94 dana 4. studenog 1994., u svezi s kojim je u sudskom postupku osiguranja, u predmetu broj I-98/95, rješenjem od 18. siječnja 1995. uz suglasnost stranaka iz ugovora, Banke i poduzeća B. d.o.o., te ovdje tužitelja A. B., zasnovano založno pravo na nekretnini katastarske oznake čest. br. 5763. k.o. Š., u vlasništvu tužitelja, radi osiguranja tražbine Banke prema društvu,

 

- društvo B. d.o.o. Š. je s Bankom sklopilo novi ugovor o kreditu pod brojem 550120-1490 od 13. travnja 1995. kojim se društvo obvezalo u svrhu osiguranja vraćanja kredita zasnovati hipoteku na nekretnini u vrijednosti koja odgovara iznosu odobrenog kredita i sporednih potraživanja, ali hipoteka nije zasnovana,

 

-sredstvima koja je tužitelj dobio kreditom 13. travnja 1995. podmirene su tražbine banke prema društvu B. d.o.o po dva gore navedena kredita iz 1994., a preostalim iznosom je društvo B. d.o.o. kupilo dionice Banke koje je banka zadržala kao zalog za obveze društva prema Banci iz tog kredita, a društvo se upisalo u knjigu dioničara, ali je naknadno ugovor o kupnji dionica utvrđen ništetnim s pravnim posljedicama na status dioničara,

 

- Banka je pred općinskim sudom pokrenula ovršni postupak pod brojem Ovr-1702/98 radi namirenja tražbine po ugovoru o kreditu broj 158/94 iz založene nekretnine, utvrđenjem vrijednosti nekretnine katastarske oznake čest. br. 5763., z.u. 2845 k.o. Š., prodajom i namirenjem tražbine, ali je po prigovoru ovršenika (ovdje tužitelja) u parničnom postupku presudom poslovni broj P-1521/00 od 11. veljače 2000., potvrđene presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-251/2000 od 21. svibnja 2000., ovrha proglašena nedopuštenom, pa je potom ovršni postupak obustavljen,               u bitnome zbog toga što su dva kredita ugovorena u 1994, godini „zatvorena“ iz sredstava odobrenih po ugovoru o kreditu od 13. travnja 1995.,

 

-društvo B. d.o.o. i tužitelj su nakon pravomoćnosti navedene presude zatražilo od Banke brisanje založnog prava što je Banka odbila, pa je u sudskom postupku rješenjem obustavljen postupak osiguranja u predmetu I-98/95 i određeno je brisanje založnog prava.

 

10. Tužitelj svoju tražbinu navedenu u preinačenom tužbenom zahtjevu od 20. travnja 2009., (3.826.226,00 sa zateznim kamatama) temelji na tvrdnji da je Banka onemogućila društvo u stjecanju dobiti, a posljedično tme su tužitelj i njegova supruga izgubili sredstva koja bi ostvarili po osnovi plaće kod B. d.o.o. .

 

11. Tužbeni zahtjev je odbijen u bitnome zbog toga što nisu ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete, jer nema uzročne veze između činjenice što društvo B. d.o.o. nije ostvarilo dobit, i što tužitelj nije ostvario plaću u očekivanom iznosu, s činjenicom da je Banka odbila zahtjev tužitelja za brisanje hipoteke. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova studija isplativosti poslovanja B. d.o.o. prema kojoj je predviđena moguća dobit društva, sama po sebi ne znači da bi društvo ostvarivalo dobit i u kojem iznosu, te da ne bi došlo do stečaja društva i brisanja društva iz sudskog registra po rješenju Trgovačkog suda u Šibeniku od 16. prosinca 2002. U prilog tog shvaćanja sudovi su se pozvali i na presudu Trgovačkog suda u Šibeniku u sporu B. d.o.o protiv Banke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete koju je tužitelj B. d.o.o. potraživao od Banke zato što nije na zahtjev vlasnika nekretnine (ovdje tužitelja) izvršeno brisanje upisane hipoteke na nekretnini u vlasništvu A. B. . S obzirom na to da se tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je izostala dobit društva B. d.o.o. zbog navodno nezakonitih radnji Banke, a posljedično tome da je izostao gubitak zarade tužitelja i njegove supruge, a presudom je odbijen zahtjev društva protiv Banke, ocijenjeno je da iz onih činjenica na koje se pozvao tužitelj i koje su utvrđene ovoj parnici ne proizlazi pravo tužitelja na naknadu štete.

 

12. Tužitelj je u reviziji naveo da pobija drugostupanjsku presudu zbog revizijskog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ali je određeno naveo i obrazložio samo revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

 

12.1. Revizijski razlog navodne bitne povrede odredaba parničnog postupka obrazložen je tvrdnjama o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnom pravnom pristupu u rješenju spora. Međutim prema odredbi čl. 385. ZPP drugostupanjsku presudu nije dopušteno pobijati revizijom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a pogrešan pravni pristup u rješenju spra sam po sebi, čak i kad postoji, ne znači da je ostvaren revizijski razlog neke bitne povrede odredaba postupka ( i koje). Stoga presuda nije ispitana zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

13. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava:

 

14. Odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno su primijenjen odredbe ZOO/91 i to:

 

-odredba čl. 154. ZOO/91 prema kojoj tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (st. 1.), a za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom (st. 3. ) i

 

-odredba čl. 155. st. 1. ZOO/91 prema kojoj je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist).

 

14. 1. Da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu moraju biti kumulativno ispunjene opće pretpostavke te odgovornosti: subjekt obveznog odnosa odgovornosti za štetu; štetna radnja; protupravnost štetne radnje; te pravno relevantna uzročna veza između štetne radnje i štete.

 

14.2. U ovom slučaju nije postojala pravno relevantna uzročna veza između radnji i/ili propusta tuženika i nastale štete. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, osnovano su nižestupanjski sudovi zaključuju da iz naprijed navedenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je postojanje hipoteke na nekretnini tužitelja upisane u korist tuženika, koju je ovaj odbio brisati, u uzročnoj vezi sa lošim poslovanjem društva B. d.o.o., te u konačnici stečaja nad tim društvom, niti je ta okolnost dovela do gubitka plaće tužitelja i njegove supruge.

 

14.3. Naime, kod ocjene uzročne veze između štetne radnje i štete u obzir se uzima samo pravno relevantni uzrok, a to je onaj štetni događaj ili radnja čijem redovitom učinku odgovara konkretna šteta. U gore opisanim okolnostima, kad u obzir kao uzrok štete dolazi veći broj okolnosti ili radnji štetnika, kao uzrok valja uzeti onu koja je štetnoj posljedici najbliža i za određenu štetnu posljedicu tipična. U tom smislu, štetnik odgovara za posljedice svoje štetne radnje sve dotle dok je uzročna veza između njegove radnje i štete neprekinuta. Ako je uzročna veza između njegove radnje i štete prekinuta slučajem, radnjom treće osobe ili radnjom samog oštećenika, za štetu koja nastane nakon prekida uzročne veze on ne odgovara.

 

14.4. Adekvatna i pravno relevantna uzročna veza postoji ako je određena štetna radnja bila podesna da izazove štetnu posljedicu, tako da se kao pravno relevantni uzrok štete uzima samo onaj čijem redovnom učinku odgovara konkretna štetna posljedica, odnosno koji je tipičan za nastanak određene štetne posljedice: onaj događaj uz koji se redovito prema životnom iskustvu može očekivati nastupanje štetne posljedice. Drugim riječima, od mogućih uzroka koji su doveli do štetne posljedice mjerodavan je adekvatni uzrok, tj. onaj koji po redovnom tijeku stvari rezultira određenom posljedicom.

 

15. U konkretnom slučaju ne postoji pravno relevantna uzročna veza između činjenice što krivnjom Banke nije izvršeno brisanje hipoteke na nekretnini u vlasništvu tužitelja, i s druge strane gubitka plaće tužitelja koju bi (prema njegovoj tvrdnji) on i njegova supruga ostvarili radeći u društvu B. d.o.o. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi zaključak da je društvo B. d.o.o. poslovalo s poteškoćama, da je s Bankom već sklopilo dva ugovora o kreditu 1994., da je 1995. sklopilo novi ugovor o kreditu radi vraćanja ranija dva nepovoljna kredita, a obvezu iz tog novog ugovora nije ispunilo, da je potom pokušalo ostvariti povoljniji kredit na temelju procjene isplativosti što mu nije uspjelo jer društvo nije ispunjavalo kriterije za dodjelu kredita. Nema elemenata za zaključak da je postojanje hipoteke na nekretnini tužitelja u neposrednoj ili bilo kakvoj uzročnoj vezi s lošim poslovanjem društva u kojemu je tužitelj ostvarivao plaću niti s tim što je Banka odbila odobriti društvu novi kredit. Pritom i ovaj sud napominje da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-359/98 odbijen tužbeni zahtjev društva B. d.o.o. protiv Banke za naknadu štete zbog neosnovanog upisa hipoteke na nekretnini tužitelja.

 

16. Revizijski navodi koji se odnose na navodnu štetu tužitelja vezanu uz kupnju i zalaganje dionica Banke nisu odlučni za rješenje ovoga spora jer tužitelj nije temeljio tužbeni zahtjev na činjenicama vezanim uz okolnost što je društvo B. d.o.o . kupilo dionice Banke koja ih je zadržala kao zalog radi osiguranja otplate ranije odobrenog kredita. Stoga ti navodi nisu ispitivani u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

 

17. Slijedom izloženog nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja jer se postojanje uzročne veze kao jedne od pretpostavki odgovornosti traži kod svih kriterija odgovornosti za štetu po odredbi čl. 154. st. 1. ZOO/91.

 

 

 

 

18. Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP

 

Zagreb, 4. siječnja 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.