- 1 -              Rev 534/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 534/2018-3

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz B., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici D. R. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. & partneri u O., protiv tuženika H. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-938/17-2 od 19. rujna 2017., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-898/16-3 od 20. prosinca 2016., u sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2022.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-938/17-2 od 19. rujna 2017. i točka II. i III. rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-938/17-2 od 19. rujna 2017. osim u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu te se ukida i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-898/16-3 od 20. prosinca 2016. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Općinski sud u Osijeku presudom poslovni broj P-898/16-3 od 20. prosinca 2016. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 270.600,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2013. do isplate te naknadu parničnog troška u iznosu od 33.784,38 kuna.

 

Pod točkom 2. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 26.662,50 kuna u roku od 15 dana.

 

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž-938/17-2 od 19. rujna 2017. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke.

 

2.1. Rješenjem pod točkom I. izreke drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tužitelja te je preinačio prvostupanjsko rješenje o troškovima iz točke II. izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.812,50 kuna te je u tom dijelu zahtjev tuženika odbio kao neosnovan.

 

Nadalje, pod točkom II. izreke rješenja odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu te je potvrdio navedeno rješenje u dijelu kojim je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.850,00 kuna, u roku od 15 dana, dok je pod točkom III. odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe te zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovane.

 

3. Protiv drugostupanjske presude i točke II. i III. drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje sadržajno ukazuje revident. Pobijana presuda, kao i prvostupanjska presuda, sadrže razloge o odlučnim činjenicama pa presuda ne sadrži razloge zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

8. Predmet spora je isplata naknade za nekretninu koja je izvlaštena u korist tuženika, odnosno R. H. koja je postala vlasnik iste, a koji postupak je, prema navodima tužitelja u postupku proveden 1992. od strane tijela tzv. „S. oblasti S., B. i Z. S.“, pri čemu tužitelj tvrdi da nikada nije doneseno rješenje o izvlaštenju i naknadi.

 

9. Među strankama je prvenstveno sporna pasivna legitimacija tuženika, a potom i je li nastupila zastara potraživanja te ima li tužitelj pravo na isplatu naknade za oduzetu nekretninu.

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, („Narodne novine“, broj: 54/08), dionica ceste D7 - K. V. - G.P. B., u dužini od 22,1 km, postala državna cesta D-212 te da je kč.br. 2845, upisana u zk.ul.br. 1574, k.o. B. u naravi ceste i putovi, od 86732 m2, vlasništvo R. H. te da je predana na upravljanje H. d.o.o. Z..

 

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocjenivši da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije jer je vlasnik čestice R. H., dok je tuženiku čestica predana samo na upravljanje. Pri tome se drugostupanjski sud poziva na čl. 5. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (NN br. 74/14, dalje: ZOION) iz čega zaključuje da je korisnik izvlaštenja u konkretnom slučaju Republika Hrvatska te da je korisnik prema čl. 37. ZOION i obveznik naknade. Nadalje, smatra da se tužitelj neosnovano poziva na čl. 36. st. 10. Zakona o cestama (NN br. 84/11, dalje: ZC) jer se u konkretnom slučaju, ne radi o postupku izvlaštenja radi građenja javne ceste, nego tužitelj traži naknadu za cestu koja je već sagrađena, na temelju postupka koji je proveden 1992. za vrijeme privremene okupacije B. na nekretninama kojih je tužitelj bio suvlasnik.

 

12. Revizijom je osporeno pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident vidi u tome što smatra da je R. H. prenijela pravo upravljanja na tuženika koji je prema čl. 36. st. 10. ZC dužan provoditi postupke izvlaštenja i davati naknadu za izvlaštene nekretnine pa zaključuje da je upravo tuženik pasivno legitimiran.

 

13. Prema tvrdnji tužitelja izvlaštenje nekretnine izvršeno je 1992. kad je bio na snazi Zakon o eksproprijaciji („Narodne novine“, broj: 10/78, 5/80, 30/82, 28/87, 39/88, 71/91, 73/91, 26/93, 9/94, dalje: ZE). Međutim, 18. veljače 1994. stupio je na snagu Zakon o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94, dalje: ZI) koji je u čl. 47. st. 1. propisao da će se odredbe ovoga Zakona glede određivanja naknade za izvlaštene nekretnine odgovarajuće primijeniti i u slučajevima kada je izvlaštenje izvršeno na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978. godine, ako naknada nije isplaćena do stupanja na snagu ovoga Zakona, s time što zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da naknada iz stavka 1. ovoga članka tereti korisnika eksproprijacije, odnosno njegovog pravnog sljednika.

 

14. S obzirom da je navedenim odredbama propisano da naknadu za ekspropriranu nekretninu snosi korisnik eksproprijacije, a to je u ovom slučaju pravni prednik tuženika (tako i u Rev-2468/11 od 18. listopada 2016.), tuženik je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Sve to neovisno o činjenici da je nekretnina eksproprirana za vrijeme privremene okupacije S., B. i Z. S. jer i iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je nekretnina dana na upravljanje H. d.o.o. kao pravnom slijedniku korisnika eksproprijacije. Pri tome nije od značaja činjenica da je na nekretnini tužitelja cesta već sagrađena.

 

15. Budući da zbog pogrešne primjene materijalnog prava sudovi nisu utvrđivali ostale odlučne činjenice, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno pa je stoga na temelju čl. 395. st. 2. ZPP obje nižestupanjske presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene nedostatke u skladu s iznijetim shvaćanjem te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja i donijeti novu i zakonitu odluku.

 

17. Budući da je zasad neizvjestan uspjeh stranaka u sporu ukinuta je i odluka o troškovima postupka pa je i u tom dijelu predmet vraćen istom sudu na ponovan postupak (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

18. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 4. siječnja 2022.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Ivan Vučemil, v.r.