- 1 -              Rev 588/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 588/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici D. H. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & partneri u Z., protiv tuženika A. A. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica V. H. D., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1811/2015-2 od 15. studenog 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Povrv-1721/15-21 od 17. srpnja 2015., u sjednici održanoj 4. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1811/2015-2 od 15. studenog 2017. u odnosu na glavnicu i kamate odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1811/2015-2 od 15. studenog 2017. u dijelu koji se odnosi na parnični trošak odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru presudom poslovni broj Povrv-1721/15-21 od 17. srpnja 2015. pod točkom I. izreke održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Z., poslovni broj: Ovrv-6909/11 od 18. travnja 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 389.839,77 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2011. do isplate, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 11.721,32 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2011. do isplate, dok je pod točkom II. izreke navedeni platni nalog ukinuo u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 28.112,86 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2011. do isplate, te u dijelu troška platnog naloga u iznosu od 398,30 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2011. do isplate. Nadalje, pod točkom III. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 28.904,52 kuna.

 

2. Županijski sud u Velikoj Gorici presudom poslovni broj Gž-1811/2015-2 od 15. studenog 2017. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presuda u pobijanom dijelu pod stavkom I. i III. izreke. Nadalje, pod točkom II. izreke preinačio je prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Z., poslovni broj: Ovrv-6909/11 od 18. travnja 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 28.112,86 kuna te je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Z., poslovni broj: Ovrv-6909/11 od 18. travnja 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 28.112,86 kuna. Pod točkom III. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna u roku od 15 dana.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku zbog svih zakonom dopuštenih razloga sukladno čl. 385. ZPP-a. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu tako da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje sadržajno ukazuje revident kada navodi da ne postoji logično objašnjenje zašto su transakcije učinjene po M. evidentirane po tekućem računu nakon što je banka otkazala dopušteno prekoračenje kao i da je nerazjašnjeno kako je banka ukinula dopušteno prekoračenje po tekućem računu, a onda po istom računu evidentirala troškove M. preko ugovorenog iznosa od 100.000 kuna jer drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

7.1. Nadalje, nalaz i mišljenje vještaka koji su sudovi prihvatili kao argumentiran i u skladu s pravilima struke, kao i usmeno obrazloženje vještaka sadrži jasno i uvjerljivo obrazloženje o tome kako je tuženik mogao stvarati nove troškove nakon što mu je ukinut minus po tekućem računu.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu troškova nastalih korištenjem P. M.. kartice te P. model paket-računa ''1 za sve''.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tuženik 31. srpnja 2008. potpisao pristupnicu za korištenje P. M. kartice te P. model paket-računa ''1 za sve'';

 

- da je tužitelj 1. kolovoza 2008. odobrio tuženiku korištenje navedene kartice i paketa te utvrdio mjesečni limit korištenja M. kartice do iznosa od 100.000,00 kuna mjesečno;

 

- da je paket račun ''1 za sve'' uključivao je korištenje tekućeg računa tuženika broj: ... (otvorenog ...), deviznog računa broj ... (otvorenog ...) te P. M. kartice pri čemu su sve transakcije po svim računima bilježene na tekućem računu tuženika;

 

- da je tuženik 25. siječnja 2010. došao u nedopušteno prekoračenje po tekućem računu u iznosu od 66.917,18 kuna,

 

- da je tužitelj 9. ožujka 2010. ukinuo tuženiku dopušteno prekoračenje tekućeg računa;

 

- da je sve troškove za koje ga se tereti tužitelj učinio nakon 25. siječnja 2010. i svi troškovi i naknade dospjeli su do 1. travnja 2011.,

 

- da dug tuženika prema tužitelju po tekućem računu na dan 1. travnja 2011. ukupno iznosi 417.952,63 kuna, od čega glavnica iznosi 389.839,77 kuna, a kamate 28.112,86 kuna.

 

10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u odnosu na iznos od 389.839,77 kuna primjenom odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) te čl. 10. Općih uvjeta poslovanja Z. d.d. i toč. 4. st. 3. Općih uvjeta Z. d.d. za izdavanje i korištenje M. P. kartice.

 

10.1. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na iznos od 28.112,86 kuna na ime uglavničenih zateznih kamata s obrazloženjem da se procesne zatezne kamate na iznos neisplaćenih dospjelih zateznih kamata ne može zahtijevati dok ne prestane glavna novčana tražbina, dok je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužitelja u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i dosudio taj iznos tužitelju s obrazloženjem da to nije kamata na neisplaćenu dospjelu zateznu kamatu (na koju tužitelj ne bi imao pravo), već da predstavlja kamatu na glavnicu tekuću od dospijeća tužiteljeva potraživanja 1. travnja 2010. pa do 1. travnja 2011., izraženu u apsolutnom iznosu uz glavni dug pa nema zapreke da tužitelj potražuje taj iznos.

 

11. Iako tužitelj u reviziji navodi da reviziju podnosi zbog svih zakonom dopuštenih razloga iz čl. 385. ZPP što obuhvaća i pogrešnu primjenu materijalnog prava, tužitelj u reviziji ne navodi određeno sukladno odredbi čl. 386. ZPP-a u čemu se pogrešna primjena materijalnog prava sastoji niti koju odredbu zakona je sud propustio primijeniti ili koja je odredba zakona pogrešno primijenjena.

 

11.1. Nadalje, tužitelj tek paušalno navodi da pobija točku II. kojom je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 28.112,86 kuna, ali niti za taj pobijani dio ne navodi iz kojih razloga ga pobija pa sukladno odredbi čl. 386. ZPP-a sud ne može uzeti u razmatranje takav općeniti razlog pobijanja.

 

12. Tužitelj većim dijelom svojih navoda zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje kada osporava da bi nakon ukidanja dopuštenog prekoračenja ostao dužan potraživani iznos (a što su sudovi utvrdili iz nalaza i mišljenja vještaka i priložene dokumentacije), da taj iznos nije potrošio putem sporne kartice i da tom karticom nije mogao vršiti plaćanja jer je banka ukinula prekoračenje. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

 

13. Stoga, kako iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik napravio troškove po M. P. kartici tužitelja koje nije podmirio, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 9. ZOO kada su naložili tuženiku isplatiti tužitelju dugovani iznos.

 

14. Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

15. Iz revizije tuženika proizlazi da tuženik u ovoj pravnoj stvari revizijom pobija drugostupanjsku presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

16. U odnosu na reviziju tuženika kojom on osporava odluku o parničnim troškovima valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.

 

17. Pri zauzimanju takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci Rev-1353/12 od 15. prosinca 2015.).

 

18. Stoga revizija protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena, pa je valjalo pozivom na odredbu čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti reviziju tuženika u odnosu na parnični trošak.

 

Zagreb, 4. siječnja 2022.