- 1 -              Rev 218/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 218/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. V. iz S., zastupanog po punomoćniku Z. I., odvjetniku u S., protiv tuženika U. o. d.d. S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-813/2016-2 od 12. rujna 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-566/11 od 8. srpnja 2016., u sjednici održanoj 4. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-813/2016-2 od 12. rujna 2018. u dijelu pod točkom 2. izreke, kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu 27.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2009. te u točki 4. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka te se u tim dijelovima sudi:

 

1. Žalba tuženika protiv dijela toč I. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-566/11 od 8. srpnja 2016. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu 27.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2009. pa do isplate, odbija se kao neosnovana.

 

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

II.              U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

 

III.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak revizije u iznosu od 1.031,25 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu 27.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. srpnja 2009. do isplate, dok je za preostali iznos od 22.800,00 kn tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Nadalje je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 2.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 13.031,25 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, dok je za više zatražen parnični trošak, i to za iznos od 10.106,25 kn, zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je u dijelu točke 1. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 22.800,00 kn i u dijelu točke 3. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadom troška postupka u iznosu 10.106,25 kn potvrđena prvostupanjska presuda (točka 1. izreke). Nadalje je prihvaćena žalba tuženika te je u točki 1. izreke, i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu 27.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2009. do isplate – preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka 2. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 4.182,00 kn (točka 3. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu 2.806,50 kn, dok je zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan (točka 4. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio s tužbenim zahtjevom tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova, uvećanih za trošak žalbe i trošak revizije u iznosu 1.875,00 kn.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je djelomično osnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet postupka u revizijskom stupnju je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je pretrpio uslijed ozljede na radu, a koju zahtjeva od tuženika kao pravnog slijednika osiguravajućeg društva s kojim je njegov poslodavac imao zaključenu policu osiguranja.

 

8. U provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

 

- da je tužitelj 30. listopada 2008. doživio nezgodu na svom radnom mjestu u trgovačkom društvu I. d.o.o., na način da se prilikom postavljanja uljnog transformatora sa betonskog podesta, okliznuo i nasjeo na metalnu šinu,

 

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio nagnječenje mokraćne cijevi te su mu nastupile smetnje otežanog mokrenja radi suženja mokraćne cijevi, uslijed čega je 19. svibnja 2009. operiran, ali se smetnje suženja mokraćne cijevi i dalje nastavljaju, pa tužitelj trajno mora svakih par mjeseci ići na kirurško proširenje mokraćne cijevi tzv. bužiranje,

 

- da je uslijed štetnog događaja došlo i do smanjenja pokretljivosti sjemena u tužitelja te posljedičnog steriliteta,

 

- da je nakon provedenog vještačenja utvrđeno da je primarni strah prilikom ozljeđivanja trajao u jakom intenzitetu oko 20 sekundi i još toliko oko 2 sata, strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta dva tjedna te lakog intenziteta oko mjesec dana, da je tužitelj trpio fizičke boli jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna, slabog intenziteta mjesec dana; da je nastupilo umanjenje životnih aktivnosti u obimu 24%,

 

- da je u vrijeme nezgode društvo I. d.o.o. imalo sa B. o. d.d. zaključenu policu osiguranja imovine br. ...,

 

- da je tuženik isplatio tužitelju ukupan iznos od 36.800,00 kn na ime imovinske i neimovinske štete,

 

- da je na strani tuženika došlo do statusnih promjene te je pravni slijednik B. o. d.d. postala U. o. d.d.,

 

9. Prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pozivom na odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO), a posebno vodeći računa o načinu nastanka ozljede, duljini trajanja liječenja te neugodnostima pri istom kao i tjelesnom i duševnom zdravlju te ujedno naglašavajući da dosuđeni iznos novčane naknade ne predstavlja matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, ocjenjuje da tužitelju po osnovi pretrpljene neimovinske štete pripada iznos od 64. 000,00 kn (po kriteriju umanjenja životne aktivnosti 40.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova 9,000,00 kn i po kriteriju pretrpljenog straha 15.000,00 kn), te potom od tog iznosa odbija nesporno isplaćeni iznos (36.800,00 kn) i tužitelju dosuđuje 27.200,00 kn, dok za iznos od 22.800,00 kn odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

10. Drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud, obzirom na utvrđene činjenice i orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002., koji su još uvijek u primjeni, pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je tužitelju dosudio ukupan iznos od 27.200,00 kn. Po ocijeni toga suda tužitelju po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli pripada iznos od 7.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha 6.000,00 kn i po kriteriju smanjenja životnih aktivnosti 19.000,00 kn, što u svome zbroju daje iznos od 32.000,00 kn po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Slijedom navedenog, a polazeći od utvrđenja da je tuženik već do sada isplatio tužitelju ukupan iznos od 36.800,00 kn zaključuje da je tužitelj u cijelosti namiren u svome potraživanju prema tuženiku pa stoga, pozivom na odredbu čl. 373. t. 3. ZPP, preinačuje u tom dijelu prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan. U skladu sa svojim zaključcima ujedno odbija žalbu tužitelja protiv odbijajućeg dijela presude, kao neosnovanu pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP.

 

11. Tužitelj u reviziji postavlja pitanje koje glasi: Jesu li kod određivanja naknade neimovinske štete odlučni jedino Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske?

 

11.1. Smatra pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz razloga jer je pobijana odluka suprotna shvaćanju ovoga suda izraženog u odlukama poslovni broj Rev-2381/11 od 6. lipnja 2015. i poslovni broj Rev-637/09 od 24. ožujka 2010.

 

12. U odluci ovoga suda poslovni broj Rev-2381/11 od 6. lipnja 2015. koji se predmet vodio radi naknade štete, izraženo je shvaćanje da ne postoje egzaktna ili precizna mjerila za utvrđivanje visine pravične novčane naknade, već se ista shodno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO utvrđuju ovisno o okolnostima pojedinog slučaja, pa tako i Orijentacijski kriteriji koji su doneseni na temelju smjernica u primjeni odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje visine pravične novčane naknade.

 

12.1. U odluci ovoga suda poslovni broj Rev-637/09 od 24. ožujka 2010. koji se predmet vodio radi naknade štete, izraženo je shvaćanje da je pri donošenju Orijentacijskih kriterija Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio samo načelna (orijentacijska) stajališta o uvjetima u kojima bi određena naknada mogla biti pravična, pa ih sudovi ne mogu primjenjivati pukim automatizmom za izračunavanje pravične naknade. Ti kriteriji nisu izvor prava, pa sudovi ovisno o konkretnim okolnostima naknadu nematerijalne štete mogu utvrđivati i izvan granica njima predviđenih za pojedine vidove takve štete jer suprotan bi stav njima oduzimao svrhu zbog koje su donijeti - da budu „orijentacijski“, a otklanjao bi zakonom propisanu obvezu odlučivanja o naknadi prema „svim (individualiziranim) okolnostima slučaja“ i prema navedenim smjernicama iz odredbi čl. 1100. ZOO-a, što im nije ni bio cilj.

 

13. Slijedom svega navedenog ovaj sud je ocijenio da o postavljenom pitanju ovisi odluka u ovom sporu te je stoga važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer se sud u pobijanoj odluci vodio isključivo Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, suprotno shvaćanju ovoga suda izraženog u odlukama poslovni broj Rev-2381/11 od 6. lipnja 2015. i poslovni broj Rev-637/09 od 24. ožujka 2010.

 

14. Naime polazeći od odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO kojom je propisano da je sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom namjenom, kao i od već izraženih shvaćanja ovoga suda da pri određivanju pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO sudovi ne mogu Orijentacijske kriterije primjenjivati pukim automatizmom za izračunavanje pravične naknade te uzevši u obzir stvarno stanje tužitelja koje je proizašlo iz predmetne nezgode i koje se ogleda u tome da će se doživotno svakih par mjeseci morati izlagati operacijskim zahvatima kako bi mogao uredno ispunjavati svoje fiziološke potrebe, a pogotovo uzevši u obzir njegov sterilitet koji je nastupio u reproduktivnoj životnoj dobi kada je imao samo 31 godinu, po ocijeni ovoga suda drugostupanjski je sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO kada je zaključio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju nematerijalnu štetu višu od one propisane Orijentacijskim kriterijima te shodno tome preinačio prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP glede visine. Naime, po ocjeni ovoga suda, a sagledavajući dosuđenu visinu naknade štete po prvostupanjskom sudu kroz navedene individualne okolnosti konkretnog slučaja, tako određena visina predstavlja pravičnu satisfakciju tužitelju kao oštećeniku kojom se postiže cilj i svrha kojima služi takva naknada.

 

15. Slijedom svega iznesenog za više zatraženi iznos naknade štete preko onog dosuđenog prvostupanjskom presudom revizija je neosnovana.

 

16. Stoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP djelomično prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu 27.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2009. i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja koja se odnosi na više zatraženi iznos naknade štete preko onog dosuđenog prvostupanjskom presudom, djelomično odbiti kao neosnovanu.

 

17. Tužitelj s revizijom uspio je u omjeru od cca 55% te mu je razmjerno uspjehu dosuđen trošak sastava revizije u iznosu od 1.031,25 kn, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

Zagreb, 4. siječnja 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.