- 1 -              Rev-x 692/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 692/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. I. iz V. G., OIB ..., zastupanog po punomoćnici N. S. R., odvjetnici u Z., protiv tuženika J. o. d.d., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & Partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6604/15-2 od 7. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3713/13-128 od 29. svibnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 47.760,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2015. do isplate (toč. I. izreke). Odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 248.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 47.760,00 kn za razdoblje od 23. siječnja 2002. do 28. svibnja 2015. (toč. II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 37.292,39 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2015. do isplate (toč. III. izreke).

             

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3713/13-128 od 29. svibnja 2015., u pobijanom dijelu toč. I. izreke.

             

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanog dijelu toč. II. izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 120.760,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i kojim je odbijen zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 47.760,00 kn tekućih od 23. siječnja 2002. do 28. svibnja 2015., te u dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 23.813,61 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

              Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. II. kojim je odbijen  tužbeni zahtjev za iznos od 127.240,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zatim u dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška za iznos od 13.478,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2015. do isplate, te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 126.429,37 kn, i u tom dijelu sudi:

 

              Nalaže se tuženiku J. o. d.d. isplatiti tužitelju J. I. daljnji iznos naknade štete od 127.240,00 kn i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 126.429,37 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2015. do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi zateznih kamata određenih za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              Odbija se tuženik J. o. d.d. sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 13.478,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2015. do isplate. 

 

              Nalaže se tuženiku J. o. d.d. naknaditi tužitelju J. I. trošak žalbe u iznosu od 4.007,81 kn, u roku od 15 dana.“

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je njegova žalba odbijena kao neosnovana i dijela kojim je preinačena prvostupanjska presuda reviziju je podnio tuženik, navodeći da istu podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava kao i odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže da revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu preinači i odbije zahtjev u cijelosti, podredno da ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

              1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

              2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

              3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

 

7. Prema odredbi čl. 373.a. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

              1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

              2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

8. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi članka 373. a. ZPP.

 

9. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

10. Suprotno navodima revizije sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi.

 

11. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući sve provedene dokaze utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zato nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 8. i 220. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

 

12. Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome i vrlo opširno osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova i to u odnosu na postojanje dva razloga zbog kojih i podnosi reviziju: pogrešno i nezakonito utvrđenog opsega štete i pogrešne i nezakonite odluke o nepostojanju doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja.

 

13. Iz tih navoda jasno slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

14. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete iz autoodgovornosti koju je pretrpio kao pješak u prometnoj nezgodi 22. siječnja 2002., koju je skrivio osiguranik tuženika. 

 

16. U odnosu na odgovornost drugostupanjski sud je utvrdio da na mjestu na kojemu se dogodio nalet na tužitelja nema nogostupa, već šljunčana bankina sa velikim rupama i odvodnim kanalom, što ukazuje da se tužitelj nije mogao kretati kao pješak izvan kolnika, već uz rub kolnika. Okolnost što se tužitelj kretao desnim, a ne lijevim rubom kolnika nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, jer je do štetnog događaja došlo zbog neprimjerene brzine kretanja osiguranika tuženika, a što su sudovi utvrdili provedenim vještačenjem. Stoga pravilno drugostupanjski sud navodi da nema doprinosa tužitelja u smislu odredbe čl. 177. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO), koja propisuje da se imalac oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, a u vezi čl. 102. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, br. 59/96 – dalje: ZSPC) koja propisuje da se pješak koji se kreće kolnikom na javnoj cesti izvan naselja dužan kretati uz lijevi rub kolnika u smjeru kretanja, odnosno iznimno da se pješak može kretati uz desni rub kolnika samo kad je takvo kretanje za njega sigurnije.

 

17. U odnosu pak na visinu naknade štete sudovi su proveli opsežan dokazni postupak te je drugostupanjski sud, imajući u vidu vrstu i lokaciju zadobivenih ozljeda (natučenje i potres mozga, natučenje pluća uz nakupljanje zraka u desnom prsištu, prijelom 8. i 9. rebra desno, prijelom nosnih kostiju, prijelom lijeve potkoljenice, razdernu ranu u lijevom čeonom dijelu glave,  krvni podljev gornje vjeđe, prijelom krove lijeve očne duplje, natučenje trbuha i desnog ramena) dužinu trajanja i intenzitet pretrpljenih fizičkih boli i straha, velike neugodnosti tijekom liječenja, stupanj smanjenja životnih aktivnosti od 55%, stupanj naruženja (srednji do teži), dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja (18 godina), pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 200. ZOO- a koja propisuje da će sud za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah, ako nađe da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema, te da će pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade sud voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom, tužitelju za pretrpljene fizičke bolove dosudio iznos od 28.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 22.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 155.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženja iznos od 30.000,00 kn, ili ukupno 235.000,00 kn, te mu je po odbitku nesporno isplaćenog iznosa od 60.000,00 kn, dosuđeno na ime nematerijalne štete ukupno 175.000,00 kn.

 

18. Radi navedenog valjalo je, na temelju članka 393. ZPP-a, reviziju tuženika odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 4. siječnja 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.