- 1 -              Rev 1716/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1716/2016-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja Đ. P. iz K., OIB:..., II-tužitelja D. P. iz Z., OIB:... i III-tužitelja Đ. P. mlađeg iz K., OIB:..., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Đ. D.-G. i B. G. u K., protiv tuženika K. b. c. Z., OIB:... uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., Filijala Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I, II i III-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-1966/13-4 od 25. studenog 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini br. P-934/10 od 22. svibnja 2013., u sjednici održanoj 4. siječnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

I.              Prihvaća se revizija I, II i III-tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Sisku br. Gž-1966/13-4 od 25. studenog 2015., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti I-tužitelju iznos od 249.786,41 kuna, te II-tužitelju i III-tužitelju svakom po 150.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i solidarno naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 67.576,00 kuna.

 

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika, te je preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je tužbeni zahtjev I, II i III-tužitelja odbijen u cijelosti kao neosnovan.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju prema čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija I, II i III-tužitelja je osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju sud drugoga stupnja je pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373. a ZPP, radi čega je u ovom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, zbog smrti supruge i majke pok. M. P., koja je preminula 4. svibnja 2009. tijekom liječenja kao pacijent tuženika.

 

9. Prvostupanjski sud utvrdio je da je u postupku liječenja pok. M. P. došlo do liječničke pogreške prilikom obavljanja endoskopskog ultrazvučnog pregleda nastankom preforacije od dodira endoskopa.

 

Naime, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik učinio proceduralne propuste obzirom nije sačinjena kompletna i uobičajena medicinska dokumentacija kojom se evidentira tijek i sanacija nastale perforacije, te ocjenjuje da izostanak te dokumentacije znači da ista nije niti sačinjena, a što predstavlja propust u liječenju. Nadalje sud prvog stupnja nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka na okolnost pravilnosti provedenog liječenja od strane tuženika smatrajući da do perforacije nije došlo zbog divertikula i uvoda zraka, kako je utvrdio vještak, obzirom isto ne proizlazi iz medicinske dokumentacije. Sud prvog stupnja nadalje zaključuje da je i duljina trajanja postupka reanimacije, prilikom koje je pok. M. P. tek nakon četvrtog pokušaja postavljen tubus, a što također nije popraćeno odgovarajućom dokumentacijom, dovelo do oštećenja dišnog sustava pok. M. P.

 

10. Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373. a ZPP. Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da se sud prvog stupnja nepotrebno upustio u samostalnu ocjenu pravilnosti postupanja liječničkog tima prilikom provođenja medicinskog zahvata i liječenja prednice tužitelja, iako ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, obzirom je u postupku provedeno vještačenje po sudskom vještaku odgovarajuće struke. Sud drugog stupnja zaključio je da je liječenje pok. M. P. provedeno u skladu s pravilima struke, uz konzultacije svih potrebnih i relevantnih struka i provođenje potrebnih postupaka, da je za vrijeme razmaka između pojedinih dijagnostičkih i ostalih zahvata pravna prednica tužitelja bila trajno zbrinuta u skladu s pravilima struke, da je prilikom odlučivanja o načinu i metodi suturiranja perforacije konzultiran interdisciplinarni tim, uz suglasnost bolesnice, koja je bila pri svijesti i informirana o komplikacijama, te da se ne radi o liječničkoj pogrešci već komplikaciji pri medicinskom zahvatu.

 

Nadalje sud drugog stupnja prihvatio je ocjenu vještaka da je dostavljena dokumentacija u spisu dovoljna za donošenje pravilne odluke o odlučnim činjenicama, dok tužitelji nisu predložili provođenje bilo kakvih drugih dokaza.

 

11. Revidenti u reviziji pravilno ukazuju da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

12. Među osnovna prava koja regulira Zakona o zaštiti prava pacijenata („Narodne novine“, broj 169/04, 37/08 dalje: ZZPP) uvrštena su i pravo na suodlučivanje i pravo na obaviještenost, na prihvaćanje, odnosno odbijanje medicinskoga postupka ili zahvata, te na povjerljivost (čl. 6. - 21. ZZPP).

 

13. Naime, čl. 6. st. 1. i čl. 8. ZZPP propisano je da pacijent ima pravo suodlučivanja, što obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkog odnosno terapijskog postupka,te na obaviještenost o svome zdravstvenom stanju, dok je odredbom čl. 16. istog zakona predviđena isključivo pisana suglasnost pacijenta na određeni postupak.

 

Iz navedenih odredaba proizlazi da prilikom ocjene postojanja osnove odgovornosti tuženika prije svega valja poći od dvije temeljne premise: da bolesnik ima pravo na količinu informacija potrebnu kako bi mogao donijeti informiranu odluku o preporučenom medicinskom tretmanu, te da ima pravo prihvatiti ili odbiti danu preporuku liječnika.

 

14. Prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3002/2005. od 21. studenoga 2007. valjan je samo onaj pristanak na dijagnostički postupak koji je pacijent dao nakon što je obaviješten o mogućim rizicima tog postupka, te samo u tom slučaju nema odštetne odgovornosti bolnice za nastalu neimovinsku štetu.

 

15. Isto tako u presudi revizijskog suda poslovni broj Rev-2895/2015 od 29. kolovoza 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je informirani pristanak valjan ako i samo ako je pristanku prethodila informiranost osobe o proceduri, ako je osoba dobivenu informaciju pravilno shvatila i na osnovi toga dobrovoljno dala/ustegla pristanak. Posebno se ističe „da bi pristanak bio pravno valjan, bolesnik treba poznavati sve na što daje taj pristanak. Razlog tolike važnosti pristanka stoji u činjenici da pristanak izražava temelj slobode osobe i njezinog prava da bude liječena. U odsutnosti pristanka terapeutski zahvat predstavlja povredu privatnosti, odnosno povredu prava na privatnost i na zdravlje. Bolesnik ima pravo uskratiti pristanak na određene tretmane ili kirurške zahvate, pa i protivno mišljenju liječnika koji ga liječi, jer je samo on sposoban posjedovati cjelovitu predodžbu svih vrijednosti koje su u njegovoj situaciji aktualne.“

 

16. Prema stavu ovog suda, da bi pristanak bio valjan,bolesnik ima pravo prethodno dobiti informacije koje se odnose na svrhu, prirodu i predvidljive posljedice preporučenih i alternativnog liječničkog postupka; vjerojatnost njihove uspješnosti; korist koju nose; rizike koje takvi zahvati općenito nose sa sobom,kao i rizike koji su vezani uz individualne posebnosti svakog bolesnika; moguće negativne popratne pojave koje ti postupci uključuju,kao i moguće posljedice neprovođenja liječničkog postupka. Informacija mora biti jasna, izrečena jezikom i na način koji bolesnik s obzirom na dob, obrazovanje i mentalne sposobnosti može razumjeti,kako bi mogao sam odvagnuti korist i štetu predloženog zahvata. Navedene informacije nije potrebno dati odjednom, ali pisana suglasnost koju će pacijent dati/uskratiti mora uslijediti nakon njihovog priopćavanja.

 

17. Drugostupanjski sud nije se niti očitovao na okolnost nedostatka pisane suglasnosti prednice tužitelja na izvođenje predmetnih zahvata, dok činjenicu usmene suglasnosti u odnosu na zahvat saniranja perforacije nije mogao utvrditi na temelju mišljenja vještaka.

 

Naime, drugostupanjski sud u svom obrazloženju navodi da je prilikom odlučivanja o načinu i metodi suturitanja perforacije konzultiran interdisciplinarni tim, uz suglasnost bolesnice, koja je bila pri svijesti i informirana o komplikaciji, navodeći pri tome stranice spisa kojima prileži nalaz i mišljenje vještaka.

 

18. Kad postoji valjani pristanak pacijenta, u smislu da je on informiran i svjestan rizika na koje pristaje, onda mu se neuspjeh liječenja može staviti na teret. Kad takvog pristanka nema, onda je rizik neuspješnog liječenja na bolničkoj ustanovi. Medicinski zahvat na tijelu i drugim osobnim dobrima pacijenta nije dopušten samo zato što postoji medicinska indikacija, već stoga što je pacijent pristao na takav zahvat. Stoga liječenje bez pristanka, u slučaju neuspješnog liječenja, može dovesti do odgovornosti za štetu pružatelja zdravstvene usluge i/ili zdravstvenog radnika koji je pacijentu neposredno pružio zdravstvenu uslugu. Iznimke su propisane zakonom i odnose se na situacije kada pristanak nije bilo moguće ishoditi (primjerice zbog nesposobnosti pacijenta da dade pristanak).

 

19. Obzirom na navedeno iz pobijane odluke ne vide se razlozi u odnosu na odlučnu činjenicu, da je prednica tužitelja bila u navedenom smislu obaviještena, u odnosu na oba liječnička zahvata, kao i da je tuženik imao propisanu suglasnost prednice tužitelja kao pacijenta na njihovo izvođenje.

 

20. Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP (jer je navedeno obrazloženje drugostupanjske presude nerazumljivo te ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati) valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje istom sudu kako bi u nastavku postupka otklonio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

21. U nastavku postupka sud drugoga stupnja ponovno će odlučiti o žalbi tuženika i dati jasne razloge u svojoj odluci. Novom odlukom ujedno će se odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.

 

 

Zagreb, 4. siječnja 2022.