U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A  

 

I   

 

R J E Š E N J E

 

 

Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja D.H. iz R., Z. 30, OIB: …, zastupanog po punomoćniku odvjetniku B. iz K., protiv tuženika R. A. Zl., M. c. , Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku odvjetniku B. I. iz Z., St. t. , radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 29. studenog 2021., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 4. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o    je

 

              Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti uložen od strane tuženika.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj… koji su dana .. zaključili tužitelj D. H. iz R., Z. 30, OIB:…i tuženica R. A. d.d. iz Z., M. c. , OIB: …, i to odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj … od 2006., a kojom odredbom je tuženica povrijedila interese i prava tužitelja tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za HF, a koja je ništetna.

 

II.              Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., M. c., OIB: …, isplatiti tužitelju D. H. iz R., Z., OIB:…, iznos od 6.624,56 kn (šest tisuća šest stotina dvadeset četiri kune i pedeset šest lipa), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i to:

 

- na iznos od 44,14 kn počevši od 1. studenog 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 60,43 kn počevši od 1. siječnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 72,16 kn počevši od 1. veljače 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 77,46 kn počevši od 1. ožujka 2009. godine, pa do isplate,

                                                                                                                Poslovni broj: P-68/2020.-15.

2

 

- na iznos od 62,85 kn počevši od 1. travnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 65,64 kn počevši od 1. svibnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 43,29 kn počevši od 1. lipnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 26,83 kn počevši od 1. srpnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 31,21 kn počevši od 1. kolovoza 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 39,89 kn počevši od 1. rujna 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 39,13 kn počevši od 1. listopada 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 30,36 kn počevši od 1. studenog 2009 godine, pa do isplate,

- na iznos od 46,82 kn počevši od 1. prosinca 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 60,01 kn počevši od 1. siječnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 78,78 kn počevši od 1. veljače 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 74,47 kn počevši od 1. ožujka 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 99,94 kn počevši od 1. travnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,11 kn počevši od 1. svibnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 104,53 kn počevši od 1. lipnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 186,04 kn počevši od 1. srpnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 169,25 kn počevši od 1. kolovoza 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 220,52 kn počevši od 1. rujna 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 202,81 kn počevši od 1. listopada 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 174,32 kn počevši od 1. studenog 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 5.612,12 kn počevši od 19. studenog 2010. godine, pa do isplate,

                           

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

III.              Nalaže se tuženici R. A. d.d. iz Z., M. c. , OIB: ..., naknaditi tužitelju D. H. iz R., Z., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 8.725,00 kn sa zateznim kamatama računajući ove od dana donošenja presude po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je dana 4. ožujka 2020. podnio tužbu ovom sudu protiv tužene, radi preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF po ugovoru o kreditu od 8. ožujak 2006. (list 4-7 spisa). Tužitelj smatra da su odredbe iz članka 7. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 11. ožujka 2021. (list 78-79 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka. 

 

              2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložila i prigovor zastare.

                                                                                                                Poslovni broj: P-68/2020.-15.

3

 

 

              3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 8. ožujka 2006. (list 4-7 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 17.106,82 CHF. U članku 7. ovog Ugovora, ugovorena je valutna klauzula, te otplata kredita u 84 mjesečne rate. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr. sc. Jasmini Fijačko, utvrđeno je da razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita iznosi 7.718,11 kuna. To je prikazano u koloni broj 8 u pismenom nalazu vještaka na strani 3-4 nalaza (list 68-69 spisa). Vještak je također utvrdio da je u vrijeme otplate kredita bilo i razdoblja u kojem je došlo do pada tečaja u odnosu na tečaj na datum korištenja kredita u ukupnom iznosu od 1.093,55 kn. Stoga razlika iznosi 6.624,56 kuna. 

 

              4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 8. ožujka 2006., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o valutnoj klauzuli sadržao u članku 7. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

 

              5. Po pitanju valutne klauzule u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede valutne klauzule dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da primjena valutne klauzule bude ovisna isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na to. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

              6. Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno pod točkom 2. izreke, a imajući u vidu da je tužitelj precizirani tužbeni zahtjev, u cijelosti uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr. sc. Jasmine Fijačko.

 

              7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna. Tuženik nije osporio matematički izračun vještaka.

 

 

 

                                                                                                                Poslovni broj: P-68/2020.-15.

4

 

              8. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se po pitanju ništetnosti članka 7 ovog Ugovora sasluša tužitelj i svjedok javni bilježnik Mato Medić iz Kutine, a imajući u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovakvim predmetima.

 

              9. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Potraživanje tužitelja zastarijeva protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/2005), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača.

 

              10. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu financijskog vještaka u svojem podnesku od 11. ožujka 2021. (list 78-79 spisa), pa je sud u cijelosti usvojio ovako precizirani zahtjev tužitelja. Treba napomenuti da je prilikom izračuna preciziranog tužbenog zahtjeva tužitelj imao u vidu i razdoblje kada je tečaj u vrijeme otplate kredita bio manji od tečaja CHF koji je bio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, a što je vidljivo iz nalaza vještaka (list 70 spisa). 

 

11. Nije osnovan niti prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega trgovac nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Identične odredbe sadrži članak 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), kao i članak 49 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), a navedeni Zakoni usklađeni su s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Odredba članka 12. Ugovora, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora nije bila posebno pregovarana, te tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi on čije je prebivalište u R., radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu bio podvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, što se ne odnosi na tuženika, s obzirom da se njegovo sjedište nalazi upravo u Zagrebu. Na temelju svega iznijetog, valjalo je odbiti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

 

              12. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, a troškovi se odnose na: zahtjev za mirno rješenje spora, sastav tužbe, sastav 2 podneska, zastupanja na 2 ročišta, sve po 1.000,00 kuna, te pristup na ročište za objavu 500,00 kuna, što sve sa PDV-om iznosi 8.125,00 kuna.

 

 

                                                                                                                Poslovni broj: P-68/2020.-15.

 

5

 

Tužitelj je imao i troškove financijskog vještačenja 1.500,00 kuna, te pristojbi na tužbu i presudu po 300,00 kuna. Stoga je tužitelju dosuđena ukupna naknada parničnog troška u iznosu od 8.725,00 kuna.

 

U Kutini, 4. siječnja 2022.

 

S u d a c

 

Draženko Stanušić 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

 

 

O tom obavijest:

1. O. B. P., K.
2. O. B. I., Z.