1              Poslovni broj Gž R-985/2021-2

 

             

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7                                                        Poslovni broj Gž R-985/2021-2

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Androš, u građansko pravnoj stvari tužiteljice S.V. iz S., OIB ..., zastupane po punomoćnici M.R.Š., odvjetnici u S., protiv tuženika KBC S., S., OIB ..., zastupanog po generalnom punomoćniku B.D. dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 02. rujna 2021. poslovni broj Pr-2872/2021, 4. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu od 02. rujna 2021. poslovni broj Pr-2872/2021:

 

a) potvrđuje u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke za iznos 5.017,88 kn za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. sa pripadajućim zateznim kamatama,

 

b) preinačava se u preostalom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 756,11 kn bruto za razdoblje od veljače 2017. do zaključno listopada 2017. sa pripadajućimm zateznim kamatama i sudi:

 

"Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 756,11 bruto sa zateznom kamatom na iznos od 39,98 kn od 15. ožujka 2017., na iznos od 12,64, kn od 15. srpnja 2017., na iznos od 278,06 kn od 15. kolovoza 2017., na iznos od 141,81 kn od 15. rujna 2017., na iznos od 141,81 kn od 15. listopada 2017., na iznos od 141,81 kn od 15. studenoga 2017. kao neosnovan,",

 

c) preinačava se odluka o parničnom trošku u dijelu pod toč. II. izreke tako da sada glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu 1.940,63 kn sa zateznom kamatom tekućom od 02. rujna 2021. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 5.773,99 kuna zajedno s pripadajućom:

 

- zakonskom kamatom koja na iznos od 405,63 kuna teče od 15. veljača 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 405,41 kuna teče od 15. ožujak 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 406,70 kuna teče od 15. travanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 407,16 kuna teče od 15. svibanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 407,16 kuna teče od 15. lipanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 394,35 kuna teče od 15. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 407,16 kuna teče od 15. kolovoz 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 407,16 kuna teče od 15. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 407,16 kuna teče od 15. listopad 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 349,81 kuna teče od 15. studeni 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 407,16 kuna teče od 15. prosinac 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 393,11 kuna teče od 15. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 219,91 kuna teče od 15. veljača 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,98 kuna teče od 15. ožujak 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,64 kuna teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 278,06 kuna teče od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 141,81 kuna teče od 15. rujan 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 141,81 kuna teče od 15. listopad 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 141,81 kuna teče od 15. studeni 2017.

 

do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok se za više zatraženo u iznosu od 405,41 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.218,75 kn sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 poena, a koja teče od presuđenja do isplate."

 

2. Tuženik u žalbi navodi da presudu suda prvog stupnja pobija u cijelosti iako iz sadržaja žalbe proizlazi da istu pobija u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke i u odluci o trošku pod toč. II. izreke zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica pobija osnovanost žalbenih navoda i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji je prethodio, ovaj sud nalazi da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a).

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. listopada 2017. temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.

 

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika i da joj je isplaćivana plaća primjenom osnovice od 5.108,84 kn,

 

- da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi 23. studenog 2006. sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini i njihova primjena od 01. siječnja svake godine te su odredili osnovicu od 5.415,37 kn (dalje Sporazum),

 

- da je 13. svibnja 2009. između Vlade Republike Hrvatske i istih sindikata javnih službi, sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je privremeno zamrznuta osnovica za izračun plaća na razini iz 2008. godine odnosno, u visini od 5.108,84 kn, dok je čl. III. utvrđen način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda (u daljnjem tekstu: BDP) za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a u čl. IV. odredili su i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om (visokom stručnom spremom) u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Dodatak),

 

- da su 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a koje Izmjene nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III., čl. IV. i čl. VII. Dodatka, na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanim u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna (u daljnjem tekstu: Izmjene i dopune);

 

- da su navedene Izmjene i dopune utvrđene i Odlukom od 7. prosinca 2011. Arbitraže sastavljene temeljem Sporazuma o arbitraži (u daljnjem tekstu: Arbitražna odluka),

 

- da su 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna u odnosu na čl. IV. u vezi sa čl. VII. Dodatka (u daljnjem tekstu: Vjerodostojno tumačenje),

 

- da je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno, s tim da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%.

 

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje 01. siječnja 2016. do 31. listopada 2017. u iznosu od 5.773,99 kn, a u preostalom dijelu za razliku plaće za mjesec prosinac 2015. u iznosu 405,41 kn je tužbeni zahtjev odbijen jer je isto potraživanje zastarjelo imajući u vidu zastarni rok propisan odredbom čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR).

 

9. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ima sve elemente kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09., 124/09., dalje ZOPSS) i da su uvjeti za povećanje osnovice ispunjeni krajem 2015. godine s početkom primjene u 2016. godini.

 

10. Naime, u utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenik i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12., 150/13., 153/13., dalje: TKU).

 

11. Člankom 51. st. 4. TKU ugovoreno je:

 

"Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima."

 

12. Odredbom čl. 2. ZOPJS-a određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom, s tim da je odredbom čl. 3. propisano da danom stupanja na snagu ZOPJS-a prestaju važiti odredbe čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01., u daljnjem tekstu: ZPJS/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju ZPJS/01 ili na bilo kojem drugom pravnom temelju, te je ZOPJS stupio na snagu 24. listopada 2009.

 

13. I prema stavu ovog suda, ugovorne strane su potpisivanjem TKU-a (2007., 2010., 2012. i 2013.) ugovorile da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u Izmjenama i dopunama, odnosno Arbitražnoj odluci. U preambuli Izmjena i dopuna navedeni su uvjeti za povećanje osnovice za određivanje plaće odnosno, navedene su četiri faze za osiguranje primjerene i pravedne cijene rada: očuvanje postojeće razine plaća i standarda zaposlenika u vrijeme krize i recesije, vraćanje osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. (čl. III.), vraćanje pariteta između plaća koji su bili u 2008. (čl. IV.), i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dostizanja. Izmjene i dopune donesene su nakon Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 124/09.), koji je stupio na snagu 24. listopada 2010., slijedom čega su iste na snazi u utuženom razdoblju, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku da tužiteljici isplati razliku manje isplaćenih plaća.

 

14. Nadalje, Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama 16. ožujka 2016., u kojoj su u čl. I. kao važeći dokumenti navedene i Izmjene i dopune i Arbitražna odluka iz čega jasno proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske te dokumente prepoznala kao obvezujuće tj. da isti imaju snagu kolektivnih ugovora.

 

15. Također, temeljem izričite zakonske odredbe čl. 2. ZOPJS, Odluka se očito primjenjuje godinu dana, slijedom čega ne može vrijediti neograničeno, a stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, koji određuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te potom sklapanjem kolektivnih ugovora, navedena Odluka je stavljena izvan snage. Konačno, čl. VII. st 1. Izmjena i dopuna određeno je da za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. - V. Izmjena i dopuna, usklađenje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Dakle, odgađa se usklađivanje pariteta koje je propisano čl. IV. Izmjena i dopuna, dok se navedeni uvjeti ne odnose i na povrat osnovice, odnosno na čl. III. istog. Naime, čl. IV. Izmjena i dopuna određeno je da će se nakon šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. utvrđivati odnos pariteta, te je potom propisan postupak mijenjanja plaća kako bi se smanjio paritet, s tim da je ugovoreno da će se navedeno usklađenje prolongirati za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Navedenim odredbama nije dana mogućnost prolongacije primjene osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna, već je time ugovorena odgoda uskladbe.

 

16. Na žalbene navode valja odgovoriti da nije od značaja je li tuženik potpisnik Sporazuma na koji se poziva tužiteljica obzirom da se radi o Sporazumu o osnovici u javnim službama kakvu obavlja i tuženik.

 

17. Nastavno valja ukazati na pravno shvaćanje izneseno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. u kojoj se između ostalog navodi da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja)., te da ispunjenje uvjeta iz čl. III. nije preduvjet primjene čl. IV., a ispunjenje uvjeta iz čl. III. i IV. nije preduvjet primjene čl. V., a čl. VII., na čl. III. do V., na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

 

18. Nadalje, neosnovani su navodi tuženika kojim se isti poziva na otklon odgovornosti za isplatu plaće tužiteljici budući da u informacijskom sustavu Centralnog obračuna plaća (COP), a putem kojeg isti isplaćuje plaću tužiteljici, nije došlo do korekcije osnovice za obračun plaća u javnim službama na iznos od 5.415,37 kn. Ovo stoga što je tuženik, kao poslodavac tužiteljice, a temeljem odredbe čl. 90. st. 1. ZR-a, dužan radniku obračunati i isplatiti plaću i to u skladu sa propisima, kolektivnim ugovorima, pravilnicima, odnosno ugovorom o radu. Poslodavac, dakle, ne može biti oslobođen svoje zakonske obveze, neovisno o tome što se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna i što tuženik plaću ne obračunava sam pa stoga u ovom postupku, pasivna legitimacija nije dovedena u pitanje.

 

19. Odgovarajući dalje na žalbene navode tuženika valja reći da je odredbom čl. VII. st 1. Izmjena i dopuna određeno da za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. - V. Izmjena i dopuna, usklađenje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Dakle, odgađa se usklađivanje pariteta koje je propisano čl. IV. Izmjena i dopuna, dok se navedeni uvjeti ne odnose i na povrat osnovice, odnosno na čl. III. istog.

 

20. Međutim, s pravom tuženik upire u žalbi da tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće za razdoblje nakon siječnja 2017. budući da su, a kako je to već naprijed navedeno, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. zaključene na rok od pet godina (čl. IX. Izmjena i dopuna) te su sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a, na njih primijenjena pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su zaključene (tri mjeseca počev od 26. listopada 2016.) pa je prema tome, njihova primjena trajala zaključno do 26. siječnja 2017. S obzirom da tužiteljica tužbom potražuje isplatu razlika plaće zaključno sa listopadom 2017., to je njezino potraživanje za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., neosnovano.

 

21. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tuženika kao djelomično osnovanu i odbiti kao djelomično neosnovanu te odlučiti kao pod a) i b) izreke ove odluke.

 

22. Kako je povodom žalbe tuženika preinačena prvostupanjska presuda, valjalo je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o trošku cijelog postupka. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio koji su troškovi tužiteljice bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, iste je pravilno odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa). No, omjer uspjeha u sporu cijeni se kvalitativno i kvantitativno pa je tužiteljica uspjela u ovoj parnici i to u pogledu osnove 65% (za 13 od zatraženih 20 mjeseci razlike u plaćama), a u pogledu visine 81%, dakle, ukupno 146% : 2 = 73%. Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika u sporu (73% - 27% = 46%), to je tužiteljica u konačnici uspjela u sporu sa 46% svog zahtjeva te joj pripada parnični trošak u iznosu 1.940,63 kn (46% od 4.218,75 kn) pa je odluka o trošku preinačena sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a i odlučeno kao u izreci pod toč. c) ove odluke.

 

23. U nepobijanom odbijajućem dijelu (za iznos od 405,41 kn) pod toč. I. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

 

24. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

 

Osijek, 4. siječnja 2022.

 

               Sudac

Snježana Androš, v.r.