- 1 -              Revd 5593/2021-2

Broj: Revd 5593/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S. iz S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-966/2021-2 od 16. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-617/20 od 17. lipnja 2021., u sjednici održanoj 4. siječnja 2022.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-966/2021-2 od 16. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-617/20 od 17. lipnja 2021. pozivom na odredbu članka 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89 /14 i 70/19 - u nastavku teksta: ZPP).

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u odnosu na prva dva pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi odgovarajući razlozi iz kojih bi proizlazilo da su važna za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

3.1. U odnosu na prvo pitanje tužitelj ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 339. ZPP-a, dok u odnosu na drugo postavljeno pitanje ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

3.2. Međutim, propustio je istaknuti razloge važnosti tih pitanja, dakle, ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojima bi bilo izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude ili na različite odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane revizijskog suda ili za preispitivanjem dosadašnje sudske prakse, odnosno potreba razvoja prava kroz sudsku praksu (u općem interesu).

4. U odnosu na treće i četvrto postavljeno pitanje ocijenjeno je da nije riječ o pitanjima važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda. Naprotiv, u skladu je s pravnim shvaćanjem izraženim u revizijskoj odluci broj Rev-1925/18-2 od 21. listopada 2020. i brojnim drugima.

4.1. Što se tiče navoda predlagatelja kojima se poziva na odluku Suda Europske unije u predmetu SIMAP broj C-303/98 i u predmetu Jäger broj C-151/02, te na primjenu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća broj 93/104/EC o određenim vidovima organizacije radnog vremena, odnosno na Direktivu 2003/88/EZ (kojom je u članku 27. stavak 1. stavljena izvan snage Direktiva broj 93/104/EC, s time da je stavku 2. istog članka propisano da se upućivanje na Direktivu stavljenu izvan snage smatra upućivanjem na ovu Direktivu i tumači se u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu II.), valja istaknuti da je tužitelj policijski službenik na kojeg se primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08, 23/09, 39/09, 90/10), kroz koje mu je osigurana maksimalna zaštita i koje ni u čemu nisu u sukobu s navedenom Direktivom. Slijedom rečenog, nema potrebe preispitivati sudsku praksu povodom navedenih odluka Suda Europske unije.

5. Prema tome, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. i 6. u vezi članka 387. stavak 3. i 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 4. siječnja 2022.