Poslovni broj:11 Kž-1185/2021-3

 

Poslovni broj: 11 Kž-1185/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Plešea i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K., zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj: 2 K-326/2021-21 od 24. rujna 2021. podnijeli optuženi D. K. i Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, u sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o   j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu i u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Žalba optuženog D. K. te u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Karlovcu proglasio je krivim optuženog D. K. zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – iz članka 235. stavak 1. KZ/11 i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca.

 

2. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženom D. K. uračunato je vrijeme oduzimanja slobode od 8. srpnja 2021. pa nadalje.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12 i 145/13 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi D. K. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu 500,00 (petsto) kuna te nužne izdatke i nagradu branitelja određenog po službenoj dužnosti, koji trošak će biti određen posebnim rješenjem.

 

4. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 naloženo je optuženom D. K. da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećenoj M. K. iz K., iznos od 15.000,00 (petnaest tisuća) kuna u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

5. Istom presudom na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 optuženi D. K. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

 

6. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava u odnosu na oslobađajući dio presude.

 

              7. Protiv navedene presude, u odnosu na osuđujući dio, žalbu je podnio optuženi D. K. po branitelju J. J., odvjetniku iz K., a žali se zbog odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženiku izrekne uvjetnu osudu, podredno predlaže, u tom dijelu, presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              8. Žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, a žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovljeno suđenje, podredno predlaže presudu preinačiti i optuženika proglasiti krivim zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 i strože ga kazniti.

 

9. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

10. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

11. Žalba državnog odvjetnika djelomično je osnovana, dok žalba optuženog D. K. nije osnovana.

 

U odnosu na osuđujući dio presude

 

12. Nisu u pravu optuženik i državni odvjetnik kada se žale zbog odluke o kazni s time što optuženik smatra da ga zbog činjenice što je postupao u afektu i što je priznao počinjenje kaznenog djela i time je skratio trajanje kaznenog postupka, treba blaže kazniti, dok državni odvjetnik smatra da optuženika zbog ranije višestruke osuđivanosti treba strože kazniti.

13. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud, mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenog djela zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

14. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je ispravno optuženiku cijenio kao olakotno da je priznao počinjenje kaznenog djela i da je iskazao spremnost da nadoknadi štetu, dok mu je kao otegotno cijenjeno da je višestruko osuđivan zbog raznih kaznenih djela i očito je da dosadašnje kazne nisu utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim društvenim normama ponašanja pa imajući na umu sve ovako utvrđene okolnosti, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno optuženika, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11, uračunao oduzimanje slobode od 8. srpnja 2021 pa nadalje. Tom kaznom, po svojoj vrsti i mjeri, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u cijelosti će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

 

15. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).

 

16. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu, u osuđujućem dijelu, po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

17. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika u tom dijelu i žalba optuženika nisu osnovane te je prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu potvrđena pa je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci pod točkom II.

 

 

U odnosu na oslobađajući dio presude

 

18. U pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći, u bitnome, da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz oštećenice te je posljedično izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. Naime, prvostupanjski sud tvrdi da iz iskaza oštećenice proizlazi da optuženik nije zaprijetio njoj i da nije bila u strahu te da nikada prema njoj nije pokazivao agresiju pa sud smatra da upućene riječi optuženika da će vidjeti tko je on i da će zapaliti stan nisu bile usmjerene na život oštećenice te zaključno sud iz svega navedenog smatra da se ne radi o ozbiljnoj prijetnji paležom koja bi objektivno bila prikladna da kod oštećenice, koja je majka optuženika, izazove osjećaj straha i uznemirenosti.

 

18.1. Međutim, kako to pravilno tvrdi državni odvjetnik u žalbi, prvostupanjski sud je propustio na pravilan način analizirati i ocijeniti okolnosti događaja u svojoj ukupnosti. Naime, kako to proizlazi iz iskaza oštećenice, koji je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, a dijelom dinamika događaja proizlazi i iz iskaza optuženika, osim da je oštećenici prijetio, između optuženika i oštećenice je prvo došlo do verbalne prepirke nakon čega je optuženik oštećenici uputio inkriminirane riječi te je počeo razbijati stvari u stanu uslijed čega je oštećenica pobjegla iz stana i pozvala policiju. Iz svega navedenog u svojoj ukupnosti, dakle kada optuženik prilikom svađe upućuje, ne općenito, nego oštećenici riječi „sada ćeš ti vidjeti“ te navodi da će zapaliti stan i potom počinje razbijati stvari po stanu, a oštećenica uslijed takvog ponašanja optuženika bježi iz stana i zove policiju, očito je, bez obzira na tvrdnju oštećenice da do sada optuženik prema njoj nije pokazivao agresiju, da se u konkretnom slučaju radi prijetnji zlom i to podmetanjem požara, koja je objektivno podobna da izazove osjećaj straha, a što proizlazi i iz činjenice da je oštećenica zvala policiju pa se prema tome radi o ozbiljnoj prijetnji. Slijedom navedenog za sada je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje pa je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u tom dijelu presuda ukinuta i predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze koje će ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano te će donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po članku 459. stavak 5. ZKP/08 vodeći pri tome računa o navodima iz ove odluke, s time što će s više pažnje i kritičnosti analizirati i ocijeniti sve provedene dokaze.

 

20. S obzirom na navedeno, u odnosu na oslobađajući dio presude, trebalo je primjenom članka 483. stavak 1. ZKP/08, odlučiti kao u izreci pod točkom I.

 

 

U Zagrebu 4. siječnja 2022.

 

 

  :                                                                                                                  PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

                                                                                                                                         Lidija Vidjak,v.r.