1              Poslovni broj: 4 Kž-1173/2021-3

 

 

Poslovni broj: 4 Kž-1173/2021-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. S., zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog M. S., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj K-830/2020 od 30. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.              Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog M. S., preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o kazni na način da se okrivljeni M. S. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11 radi kojeg je tom presudom proglašen krivim, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te mu se temeljem čl. 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

II.              U ostalom dijelu, žalba okrivljenog M. S. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Prvostupanjskom presudom na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Osijeku od 21. prosinca 2020., broj K-830/2020 protiv okrivljenog M. S. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11.

 

2.              Istom presudom, okrivljeni M. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, opisano u izreci pobijane presude, te je temeljem čl. 118. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a primjenom čl. 55. st. 1. i 3. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci zamijenjena je radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada. Na temelju čl. 55. st. 5. i 6. KZ/11 rad za opće dobro izvršiti će se samo uz pristanak osuđenika i to u roku koje odredi nadležno tijelo za probaciju, vodeći računa o mogućnostima okrivljenika s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, time da rok ne može biti kraći od 1 (jednog) mjeseca niti dulji od 2 (dvije) godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Ukoliko okrivljeni M. S. svojom krivnjom ne izvrši u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro, sud će na temelju čl. 55. st. 8. KZ/11 donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjernom neizvršenom radu za opće dobro. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi čl. 145. st. 2. i 3. ZKP/08 nalaže se okrivljenom M. S. platiti troškove kaznenog postupka i to trošak za provedeno vještačenje u iznosu od 1.000,00 kuna (tisućukuna), trošak za svjedoke u iznosu od ukupno 120,00 kuna (stodvadesetkuna), paušalnu svotu u iznosu od 800,00 kuna (osamstokuna), kao i trošak nagrade opunomoćenika oštećenika u iznosu od 4.375,00 kuna (četiritisućetristosedamdesetpetkuna) u roku od 15 (petnaest) dana te trošak za pristup vještaka ročištu za raspravu o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje.

 

3.              Protiv ove presude pravovremeno je podnio žalbu okrivljeni M. S., po branitelju R. I., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno, da se ista preinači u smislu žalbenih navoda.

 

4.              Odgovor na žalbu okrivljenika nije podnesen.

 

5.              Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu na temelju čl. 474. ZKP/08.

 

6.              Žalba okrivljenog M. S. djelomično je osnovana.

 

7.              Suprotno tvrdnji žalitelja, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o utvrđenju svih odlučnih činjenica u kojima nema znatnog proturječja niti su razlozi proturječni s izrekom pobijane presude. Prvostupanjski sud je ocijenio dokaznu građu te iznio jasne i potpune razloge zbog kojih smatra utvrđenim da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo i to pod uvjetima i na način kako ga se optužuje. Iz ovih razloga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

8.              Pobijajući utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu žalitelj u navodima žalbe ustvari ponavlja obranu u kojoj negira da bi počinio kazneno djelo na način kako ga se optužuje te vrši subjektivnu preocjenu iskaza oštećenog D. H. i svjedoka M. H.

 

9.              Suprotno tvrdnji žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud savjesnom i svestranom ocjenom svih navedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, imajući u vidu navode optužnog akta, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

 

10.              Naime, okrivljenik je u obrani pojasnio iz kojih razloga je došlo do verbalnog sukoba između njega i M. H., a potom i na koji način je došlo do fizičkog sukoba između njega i D. H., navodeći da je M. H. krenuo prema njemu sa staklenom bocom piva u ruci govoreći mu "sad ćeš ti vidjeti", nakon čega je zadobio udarac stolicom u leđa od strane D. H. od kojeg je udarca pao na M. H. Nakon toga su se međusobno naguravali, udario je M. H. te se nastavio tući s D. H. Ne može sa sigurnošću reći, ali koliko se sjeća, u tom naguravanju i tučnjavi nije koristio stolicu.

 

11.              Prvostupanjski sud je savjesno i kritički analizirao iskaze oštećenog D. H. i svjedoka svjedoka M. H., njegovog oca te je pravilno utvrdio da isti ustvari potvrđuju obranu okrivljenika da je došlo do verbalnog sukoba između njih, ali isto tako suglasno iskazuju da je do fizičkog sukoba s okrivljenikom došlo na način da je okrivljenik zauzeo napadački stav spram njih, da se M. H. krenuo udaljavati s terase kafića, da je okrivljenik nasrnuo na oštećenika te u jednom trenutku uzeo stolicu i pokušao D. H. udariti njome u glavu, na što je isti podigao ruku u razini glave, pa ga je okrivljenik udario metalnim dijelom stolice u palac desne ruke od čega je zadobio tjelesnu ozljedu.

 

12.              Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud iskaze oštećenika i M. H. ocijenio uvjerljivima, a osim toga iskaz oštećenika potvrđen je i nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka M. J., dr. med., u odnosu na ozljedu koju je zadobio oštećenik, tj. prijelom donjeg članka desnog ručnog palca s pomakom i iščašenje zgloba između donjeg i gornjeg članka desnog ručnog palca što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu te u odnosu na mehanizam ozljeđivanja. Iz ovih razloga nije prihvatljiva obrana okrivljenika u dijelu kada opisuje na koji se način odvijao fizički sukob između njega i D. H.

 

13.              Prihvaćajući pravilno iskaze oštećenika i svjedoka M. H. vjerodostojnima, prvostupanjski sud je utvrdio da je okrivljenik inkriminiranog dana u B. M., …, na terasi ugostiteljskog objekta M. u cilju da teško tjelesno ozljedi D. H., uzeo metalnu barsku policu te istom udario D. H. u predjelu desne šake, kojom prilikom je oštećeni D. H. zadobio prijelom donjeg članka desnog ručnog palca s pomakom i iščašenje zgloba između donjeg i gornjeg članka desnog ručnog palca, koja je ozljeda teške naravi. Također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je u konkretnom slučaju okrivljenik postupao s izravnom namjerom da oštećeniku nanese tešku tjelesnu ozljedu, a što je razvidno iz načina njegovog postupanja kada je uzeo metalnu barsku stolicu, predmet koji je podesan da drugoga teško tjelesno ozlijedi te zamahnuo njome u pravcu glave oštećenika i to dijela gdje se nalaze vitalni organi. Okrivljenik oštećenika nije uspio udariti u glavu iz razloga što je oštećenik zauzeo obrambeni stav podigavši ruku u razinu lica.

 

14.              Kako tijekom kaznenog postupka, tako i u navodima žalbe, okrivljenik tvrdi da je u konkretnom slučaju postupao u nužnoj obrani. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da okrivljenik, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje kako se odvijao inkriminirani događaj između okrivljenika i oštećenika, nije postupao u nužnoj obrani, a za takvo utvrđenje dao je u svemu argumentirane razloge. Prema uvjerenju ovog drugostupanjskog suda, a s obzirom na pravilno utvrđeno činjenično stanje, okrivljenik se niti u jednom trenutku nije nalazio u situaciji da bi postupao u nužnoj obrani, odnosno, da bi se branio od oštećenika na način da bi od sebe odbio istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. 

 

15.              Prema svemu navedenom, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je savjesnom i potpunom analizom izvedenih dokaza navedenih u obrazloženju presude za sva svoja utvrđenja iznio jasne i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

16.              S obzirom na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje u konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno primijenio odgovarajuće odredbe Kaznenog zakona kada je djelatnost okrivljenika pravno označio kao kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, pa nije osnovana ni njegova žalba podnesena zbog povrede Kaznenog zakona.

 

17.              Međutim, u pravu je žalitelj kada tvrdi da mu je od strane prvostupanjskog suda izrečena prestroga kazna i to kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci koja je temeljem čl. 55. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro. Naime, olakotnim okolnostima na strani ličnosti okrivljenika prvostupanjski sud je cijenio da isti do sada nije osuđivan, njegovu mlađu životnu dob, da je zaposlen, da se radi o jednom ekscesu u njegovom ponašanju i da je njegovo ponašanje bilo isprovocirano ponašanjem oca oštećenika, svjedoka M. H. Otegotnim okolnostima okrivljeniku je cijenjen način počinjenja kaznenog djela i da se tukao ne samo s oštećenikom već i njegovim ocem te da činjenica da je bio u stanju tući čovjeka koji mu po svojoj životnoj dobi može biti otac, povećava kriminalnu količinu njegovog djelovanja, bez obzira na to što je bio isprovociran ponašanjem oca oštećenika, svjedoka M. H. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije mogao otegotnom okolnošću okrivljeniku cijeniti način počinjenja kaznenog djela, a posebno činjenicu da se tukao s ocem oštećenika jer to nije ni bilo predmet utvrđivanja činjenica u ovom kaznenom postupku i za što se okrivljenika niti ne tereti, jer je otac oštećenika M. H. svojim ponašanjem pod velikim utjecajem alkohola očigledno pridonio nastanku ovog inkriminiranog događaja.

 

18.              Cijeneći navedeno, prije svega kada se utvrđene olakotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenika dovedu u vezu s težinom i posljedicama počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika može postići i blažom kaznom, odnosno, uvjetnom osudom kao prijetnjom kaznom zatvora i to s izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Pri tome je ovaj drugostupanjski sud posebno vodio računa o načelu individualizacije prema kojem kaznu treba uz sve objektivne i subjektivne elemente prilagoditi ličnosti okrivljenika. Iz ovih razloga, ovaj drugostupanjski sud drži da će se u konkretnom slučaju izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i primijenjenom uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine, u svakom slučaju djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će isti uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se ovom kaznom ostvariti u potpunosti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

19.              Ispitana je pobijana presuda i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalba okrivljenika je djelomično osnovana u odnosu na odluku o kazni, valjalo je po čl. 486. ZKP/08 djelomično prihvatiti žalbu okrivljenika u odnosu na odluku o kazni i u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, a u ostalom dijelu žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu te u pobijanom a nepreinačenom dijelu prvostupanjsku presudu potvrditi.

 

             

U Zagrebu 4. siječnja 2022.