REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3 43000 Bjelovar

Poslovni broj: REF 12: Pr-1699/2021-11

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu
u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz G. D. …, Č., OIB: …, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva Ž., B. & A. d.o.o., iz Z., R. cesta …, protiv tuženika
Z. za hitnu medicinu B.-bilogorske županije, J. J. …, B., OIB:…., zastupan po punomoćnicima Z. odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima iz B., M. …, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 2. prosinca 2021., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I punomoćnika tuženika, primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 4. siječnja 2022.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Z. za hitnu medicinu B.-bilogorske županije, J. J. …, B., OIB: …, da tužitelju D. M. iz G. D. …, Č., OIB: …, isplati razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 5.390,48 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na bruto iznos od 572,91 kn počevši od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate,

-na bruto iznos od 605,08 kn počevši od dana 21. lipnja 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 507,48 kn počevši od dana 21. srpnja 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 597,77 kn počevši od dana 21. kolovoza 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 614,15 kn počevši od dana 21. rujna 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 480,24 kn počevši od dana 21. listopada 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 541,60 kn počevši od dana 21. studenoga 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 542,47 kn počevši od dana 21. prosinca 2016. godine do isplate,
- na bruto iznos od 570,28 kn počevši od dana 21. siječnja 2017. godine do isplate,
- na bruto iznos od 358,50 kn počevši od dana 21. veljače 2017. godine do isplate, po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim

2 Poslovni broj: REF 12: Pr-1699/2021-11

društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate
tekuće na svaki pojedini iznos točke I. izreke za razdoblje od 16. do 21. za svaki mjesec
I. izreke, te u odnosu na zatezne kamate u odnosu na porez na dohodak i prirezu
poreza na dohodak na dosuđene iznose toč. I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku Z. za hitnu medicinu B.-bilogorske županije, J. J. …, B., OIB: …, da tužitelju D. M. iz G. D. …, Č., OIB: …, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.281,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 4. siječnja 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj D. M. podnio je tužbu ovome sudu zaprimljenu dana 12. svibnja

2021., protiv tuženika Z. za hitnu medicinu B.-bilogorske županije, radi
isplate razlike plaće, u kojoj navodi da je u utuženom razdoblju bio radnik tuženika,
time da tuženik kao poslodavac tužitelja predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl.

2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br: 27/01, 39/09).

2. Tužitelj prvenstveno ističe da su Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada
RH) i sindikati javnih službi sklopili dana 23. studenog 2006., Sporazumno osnovici za
plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje
osnovice za izračun plaća u javnim službama (u daljnjem tekstu: osnovica) za 6% u

2007., te za 6% u 2008. i za 6% u 2009. Nadalje, obzirom da je u međuvremenu
nastupila /nastala recesija, Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 13. svibnja 2009.,
sklopili i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu:
Dodatak Sporazumu ) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. (i to
konkretno na iznos od 5.108,84 kn), time da je povećanje osnovice za preostalih 6%
iz 2009., sporazumno odgođeno u smislu odredbe čl. III. Dodatka Sporazuma, dok je
odredbama čl. IV.- V. Istog ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi
uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH. Osim toga, Vlada RH
i sindikati javnih službi su dana 26. listopada 2011., sklopili i Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu) koje su usvojene i u obliku arbitražne odluke od dana

07.prosinca 2011., pa kako je u smislu odredbe čl. XI. st. 4. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu ugovoreno da se Dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, to
proizlazi da je primjena istog istekla dana 26.siječnja 2017., a zbog pravila o
produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne
novine 93/14). Konačno, Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28.prosinca 2012.
usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu u svezi
primjene čl. IV. st. 5. u vezi čl. VII. st. 1. istog, time da iz odredbe čl. III. Izmjena i

3 Poslovni broj: REF 12: Pr-1699/2021-11

dopuna Dodatka Sporazumu proizlazi sljedeće: „ Osnovica za obračun plaća u javnim
službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji
Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečja BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu
na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom
sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva
uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema
ovim Izmjenama i dopunama. U smislu naprijed navedenoga, tužitelj ističe da je dana

28. kolovoza 2015., Državni zavod za statistiku (u daljnjem tekstu: DZS) objavio prvu
procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., iz koje proizlazi da je BDP
realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje

2014. godine, dok je dana 27. studenog 2015., DZS objavio prvu procjenu
tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., iz koje proizlazi da je BDP realno veći
za 2,8% u trećem tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, a koji
statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom Državnog zavoda za statistiku od dana

4. rujna 2015., odnosno od dana 4. prosinca 2015.. Stoga, a uvažavajući i cijeneći
činjenicu da aritmetička sredina naprijed navedene dvije stope realnog rasta BDP-a
iznosi upravo 2% ( dakle, 1,2% + 2,8% : 2 = 2. ), to je razvidno da je krajem mjeseca
studenoga 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer su
u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, pa budući je odredbom čl. VII.c st.

3. istog ugovoreno da: Ako u Izmjenama i dopunama odnosno Dodatku piše da se
nešto primjenjuje, isplaćuje, povećava „za mjesec“ to znači da se u prvom slijedećem
mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica “, a što u konačnici, dakle, znači da
se u mjesecu prosincu 2015. osnovica povećala na iznos od 5.415,37 kn.

3. Ističe da je tuženik kao poslodavac od mjeseca prosinca 2015., do zaključno
mjeseca siječnja 2017., tužitelju kao radniku obračunavao i isplaćivao plaću po
osnovici od 5.108,84 kn umjesto po osnovici od 5.415,37 kn, a sukladno Izmjenama i
dopunama Dodatka Sporazuma, to je tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku plaće u
ukupnom bruto iznosu od 5.390,48 kn, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne
kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće od 16-
tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

4. Tužitelji se prije pokretanja ovog parničnog postupka obratio tuženiku sa zahtjevom
za mirno rješenje spora, no tuženik se nije očitovao na takav zahtjev tužitelja, niti istom
isplatio pripadajuću mu razliku plaće.

5. Kako je tuženik od prosinca 2015. nadalje plaću tužitelju obračunavao po osnovici
od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama i dopunama Dodatku Sporazumu od

5.415,37 kn, to tužitelj navodi da je dug tuženika prema njemu u razlici plaće u bruto
iznosu od 5.390,48 kn, za sve plaće u razdoblju od 1. travnja 2016. do zaključno
siječnja 2017., uvećano za zateznu kamatu na svaki mjesečni iznos neisplaćene
razlike plaće. Predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova postupka.

6. U odgovoru na tužbu, tuženik ističe ne osporava da je tužitelj zaposlen kod tuženika
temeljem ugovora o radu. Tuženik ne osporava postojanje Sporazuma o osnovici plaće
u javnim službama te njegovih dodataka, izmjena i dopuna, arbitražne odluke, te
vjerodostojnog tumačenja. Tuženik osporava da je tužitelju trebao isplatiti drugu
novčanu svotu od one koju mu je isplatio. Ističe da tuženik u isplati plaća nije
samostalan i nezavisan, već obračun plaća vrši putem centraliziranog obračuna plaća

4 Poslovni broj: REF 12: Pr-1699/2021-11

(dalje: „COP“) kojeg je ustrojila Vlada Republike Hrvatske i koji je namijenjen za
obračune plaća, upravljanje ljudskim potencijalima u javnom sektoru te upravljanje
proračunskim sredstvima za plaće zaposlenih u javnom sektoru kojima se plaće
isplaćuju iz proračuna.

7. Navodi da nije ovlašten niti mu je omogućeno obračunavati plaće na drugačiji način
od onoga koji je zadan u sustavu centraliziranog obračuna plaća, već je ovlašten samo
unositi podatke o zaposleniku i evidenciji radnog vremena, a koje evidencije su također
sastavni dijelovi sustava COP. Prema unaprijed zadanim formulama i parametrima
plaće se obračunavaju preko Financijske agencije, a isplata se vrši iz unaprijed
planiranih sredstava koja se tuženiku doznačuju.

8. Tuženik predlaže da se sukladno čl. 211. ZPP-a o vođenju ovog parničnog postupka
dostavom ovog podneska obavijesti - Županija Bjelovarsko-bilogorska koja je osnivač
tuženika, te Republika Hrvatska za Vladu Republike Hrvatske i za Ministarstvo
zdravlja, radi ostvarivanja intervencijskog efekta. Bjelovarsko-bilogorska županija je
osnivač tuženika i solidarno odgovara za njegove obveze.

9. Vlada Republike Hrvatske je potpisnik svih pravnih akata na koje se tužitelj poziva
kao na izvor prava za svoje potraživanje, a ujedno je i putem Ministarstva uprave
ustrojila sustav centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima
Odlukom koja je objavljena u Narodnim novinama broj 90/06 od 30. kolovoza 2006.
godine. Vlada je poslove upravljanja i podrške informatičkog sustava centraliziranog
obračuna plaća povjerila Financijskoj agenciji. Raspodjela sredstava za plaće u
zdravstvu se osigurava iz državnog proračuna. Smatra da u slučaju uspjeha tužitelja
u sporu radi isplate novčanih naknada s osnova utuženih razlika plaća za tuženika bi
mogla nastupiti nenadoknadiva šteta obzirom da on nema vlastitih sredstava iz kojih
bi mogao platiti eventualno osnovani tužbeni zahtjev. Sredstva s kojima raspolaže su
strogo namjenska sredstva za plaće zaposlenih i za podmirivanje redovnih troškova
obavljanja zdravstvene djelatnosti. Stoga tuženik predlaže da se o ovoj parnici
obavijesti Republika Hrvatska putem Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru i
Bjelovarsko-bilogorska županija, Bjelovar, Ante Starčevića 8, te da ih se istovremeno
pozove da kao umješači stupe u parnicu na strani tuženika u smislu članka 106 ZPP-
a.

10. Tuženik opreza radi osporava tužbeni zahtjev kako po osnovu tako i po visini, a
naročito u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza
na dohodak i prireza porezu na dohodak koji su sadržani u bruto plaći za svaki mjesec
utuženog razdoblja. Tuženik se protivi zahtjevu tužitelja za naknadom troškova
postupka, a osobito za naknadom troškova sastava zahtjeva za mirno rješenje spora
jer se ne radi o osnovanom i potrebnom trošku za vođenje parničnog postupka.
Tijekom postupka prigovorio je tijeku zateznih kamata zahtijevanih na svaki pojedini
iznos utuženog razdoblja od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, jer plaća tužitelja
prema ugovoru o radu prema čl. 11 dospijeva 20 u mjesecu za prethodni mjesec, te bi
tu tom slučaju zatezna kamata na utužene iznose tekla do 21. u mjesecu za prethodni
mjesec.

11. Nadalje, tijekom postupka tuženik je izvršio kontrolu matematičkog izračuna
tužitelja prikazanog u tablici koja je prilog tužbe, te potvrđuje da je pravilno izračunat
6% isplaćene bruto plaće obzirom na primijenjenu osnovicu od 5.108,84 kn za

5 Poslovni broj: REF 12: Pr-1699/2021-11

razdoblje od mjeseca travnja 2016. do mjeseca prosinca 2016., za mjesec siječanj

2017. plaća je obračunata i isplaćena prema osnovici od 5.211,02 kn, a što je bilo
sukladno Odluci o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne
novine br; 123/16 , objavljeno 30. prosinca 2016., stupila je na snagu 01. siječnja

2017.) koju je donio predsjednik Vlade Republike Hrvatske 29. prosinca 2016..

12. U odnosu na obračun razlika bruto plaća s obzirom na utuženo povećanje od 6%,
tuženik dodatno ističe da je plaća za siječanj 2017. računata na bazi osnovice od

5.211,02 kn (sukladno Odluci o visini osnovice Narodne novine 123/16) . Obzirom da
su prethodne plaće bile računate na bazi osnovice od 5.108,84 kn a koja sa
povećanjem od 6% daje osnovicu od 5.415,37 kn, tuženik dostavlja izračun razlike
bruto plaće za siječanj 2017. u odnosu na isplaćeni iznos, ukoliko se kao osnovica
koristi iznos od 5.415,37 kn, tada ukupna razlika bruto za utuženo razdoblje iznosi

5.390,48 kn. Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne
novine 123/16) je bila u primjeni do 31. srpnja 2017., a dalje su osnovice objavljene u
Narodnim novinama 123/19 utvrđene u Dodatku Temeljnom kolektivnom ugovoru za
službenike i namještenike u javnim službama, te potom u Dodatku II Temeljnom
kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine
66/20 ). Stoga tuženik smatra da se zatraženo uvećanje od 6% ne može odnositi na
novu osnovicu za mjesec siječanj 2017.g. koja je propisana novom Odlukom o visini
osnovice (Narodne novine 123/16).

13. Tuženik je radi lakšeg pregleda dostavio tablicu sa primijenjenim bruto osnovicama
za plaću kako su iste primjenjivane i obračunavane kod tuženika, a koje su sve
primjenjivane onako kako je bilo objavljeno u Narodnim novinama. Tuženik je suglasan
sa tužiteljevim utvrđenjem da se u konkretnom predmetu radi o pravnom pitanju.
Tuženik neovisno o tome ističe da on nije mogao niti smio mijenjati način obračuna
plaća obzirom da je sustav obračuna ustrojen na nivou cijele države od strane Vlade
Republike Hrvatske te je tuženik obveznik korištenja Centraliziranog obračuna plaća u
kojemu su zadane osnovice za obračun plaća sukladno odlukama i ugovorima koji su
bili na snazi i kako su iste bile objavljene u Narodnim novinama. Predložio da se
tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka.

14. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom
postupka izveo dokaz uvidom u Sporazum o osnovici za plaćanje u javnim službama
(list 6-8), Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 9-13),
Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 13-
21), Arbitražna odluka (list 22-29), Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna dodatka
sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 30-33), Podatke Državnog
zavoda za statistiku (list 34-65), Ugovor o radu (list 67-69), Zahtjev za mirno rješenje
spora (list 70-73), obračun razlike plaće (list 82-83), korisničke upute Fine (list 84-93).

15. Izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a.

16. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

17. Predmet tužbenog zahtjev je zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1.
travnja 2016. do zaključno siječnja 2017.

6 Poslovni broj: REF 12: Pr-1699/2021-11

18. Nesporna je činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju radnik tuženika temeljem
Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. siječnja 2012., obavljajući poslove
vozača sanitetskog vozila u Tim-u 1 i Timu-u 2 HM.

19. Nesporno je da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2.
Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br: 27/01, 39/09).

20. Nije sporno da je u utuženom razdoblju tuženik obračunao tužitelju i isplatio plaću
po osnovici od 5.108,84 kn, a u iznosima kako je to navedeno u obračunskim
ispravama za isplatu, koji su dostavljeni uz tužbu.

21. Sporno je da li je tuženik trebao u utuženom razdoblju tužitelju obračunati i isplatiti
plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

22. Tijekom postupka, ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je:

- da su Vlada RH i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja,
N. sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat
znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi
H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički
sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te
H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici
za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za
izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i
da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti S. javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se
suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto
time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za
obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni
pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja
pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim
službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici
Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te S. javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene
i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te
izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske
iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen
čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način
usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti
nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako
realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima
opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna Dodatka uskladba se odgađa za onoliko
tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) trajao,

- da je 7.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži
donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

7 Poslovni broj: REF 12: Pr-1699/2021-11

- da su Vlada RH te S. javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute
Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje
Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl.
VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za
statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg
tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem
tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da
je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen
dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun
plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja

2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec
veljaču 2017.

23. Sud utvrđuje valjanima Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada

2011., Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojno tumačenje od 28.
prosinca 2012. Točno je da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od
sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom
Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske).
Međutim, da bi ovo utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni
sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tužena
u ovom postupku nije dokazala da bi taj sindikati bio isključen iz pregovaranja, pa je
neodlučno što isti nije potpisnik Izmjena i dopuna. Slijedom toga, sud smatra da su
Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite,
pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. Ovo pravno stajalište proizlazi iz
Odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 3.4.2013., zatim Revr 847/2010-2 od

7.12.2011., Revr 1797/2009-2 od 7.2.2012. i Gž-13/02), te Odluke Ustavnog suda RH
br. U-III/3535/2013 od 5.3.2015. Također, navedene Izmjene i dopune su unesene i u
Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od

12.prosinca 2012.-članak 51. stavak 4. (NN 141/12, dalje: TKU/12), koji kolektivni
ugovor je potpisan između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva
i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene
izmjene i dopune. Stoga su po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune
Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio toga kolektivnog
ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom
pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

24. Plaće zaposlenih u javnim službama regulirane su Zakonom o plaćama u javnim
službama (NN 27/01, 39/09). Prema odredbi članka 192. Zakona o radu (NN 93/14,
dalje: ZR) Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile
taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i
prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u
vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se dakle
upravo u članku 51. TKU/12 i uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama.
Dakle, nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene dodatke,
odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma
zaključenih sa Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojima
se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama.

8 Poslovni broj: REF 12: Pr-1699/2021-11

Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz
čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi važile do 26. listopada 2016. Prema odredbi
iz članka 199. stavak 1. ZR na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni
kolektivnih ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen
kolektivni ugovor. Prema tome rok važenja navedenih Izmjena i dopuna bio je do 26.
siječnja 2017.

25. Nadalje, po ocjeni suda pravno su valjane Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu
o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Ovo iz razloga jer je
Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Dodatka Sporazumu, kao i Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu, izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom
odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i
namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.
prosinca 2012. Nadalje, niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače
nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je eventualno u sudskom
postupku zatraženo utvrđenje njihove ništetnosti. Činjenica što Izmjene i dopune nije
potpisao Samostalni sindikat zdravstvene i socijalne skrbi Hrvatske, kojeg tužitelj nije
niti član, nije od utjecaja za osnovanost tužbe. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
obvezuju tuženu u čije ih je ime i za čiji račun Vlada Republike Hrvatske sa sindikatima
javnih službi sklopila.

26. Dakle, što se tiče odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje
da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da iz teksta i
smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz
Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca

2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja
pariteta" određen člankom IV. dok je čl. III. naveden samo u kontekstu određivanja
vremenskog razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog
međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

27. Tužitelj ponavlja da svoj tužbeni zahtjev temelji na Izmjenama i dopunama Dodatka
Sporazumu od 26. listopada 2011. i to na čl. III. istih koje su zbog pravila o produženoj
primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu bile u primjeni do 26.
siječnja 2017. Do ispunjenja uvjeta iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od

26. listopada 2011. došlo je krajem studenoga 2015. kada su iste nesumnjivo bile na
snazi. Ponavlja da je BDP rastao 2 tromjesečja uzastopno što je i potvrđeno službenim
procjenama Državnog zavoda za statistiku te je krajem studenoga 2015. ispunjen uvjet
iz čl. III. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer su tada objavljeni relevantni
podaci Državnog zavoda za statistiku. Dakle, već je za prosinac 2015. tužitelju plaća
trebala biti isplaćena po osnovici od 5.415,37 kn i po toj osnovici joj je plaća trebala biti
isplaćivana do isteka važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, dakle do 26.
siječnja 2017. Sukladno javno objavljenim i općepoznatim podacima DSZ-a od 4.
tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP, već samo pozitivni rast,
pa u tom smislu nije ispunjen uvjet za primjenu čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu koji glasi: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan
rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-V. uskladba se odgađa za onoliko
tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine trajao." Budući da BDP nije zabilježio negativan rast u razdoblju iz

9 Poslovni broj: REF 12: Pr-1699/2021-11

čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu a niti naknadno, onda se odgoda iz čl.
VII. st. 1. ne može primijeniti. Osim toga, odredba čl. VII. st. 1. i ne odnosi se na povrat
osnovice iz čl. III., već isključivo na uskladbu osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu. Sukladno navedenom, nije došlo od odgode primjene članka III.
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojim je uređen način
povrata osnovice.

28. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog
zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP
u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje

2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u
odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva
tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a prosječno dva posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga

2015.ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu za primjenu
osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

29. Pri tome treba ukazati i da su se prema članku 6. stavak 1. Temeljnog kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim
je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na
njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema
stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile
poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi
Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano
prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

30. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim službama
isplaćuju iz Državnog proračuna te da ih tužena sama ne obračunava nego se to čini
preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo
doći "automatizmom", no propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini
osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužitelja. Naime,
Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od

26.10.2011. godine u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, te je trebala
osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik mogu
ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad se za to ostvare uvjeti. Valja
i dodati da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost
Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te
svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke
obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako
zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja
ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to
bilo izuzetno otežano, obvezala se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će
drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

10 Poslovni broj: REF 12: Pr-1699/2021-11

31. Slijedom navedenog, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na
osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je
došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za
dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2
ili više posto).

32. Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci br. Rev-1111/2020-2 od

1.12.2020., zauzeo je stav da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim
službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Prema tome, zaključak Vrhovnog suda
Republike Hrvatske je da odredbom čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena
primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII odnosi na način
„usklađivanja pariteta“ (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće
u privredi.

33. Osim toga, prema odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine
br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO-a) zasnivanju obveznih
odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni pridržavati se
načela savjesnosti i poštenja, a što očito u konkretnom slučaju. Prema odredbi čl. 9.
ZOO-a sudionik je u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za
njezino ispunjenje, nadalje prema čl. 65. st. 1. ZOO vjerovnik je ovlašten zahtijevati od
dužnika ispunjene obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti obvezu. Također čl.

342. st. 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika
zahtijevati ispunjenje obveze, te je dužnik dužan ispuniti obvezu savjesno u svemu
kako ona glasi, a što sve treba primijeniti i u ovom slučaju. Međutim, slijedom naprijed
navedenog Vlada Republike Hrvatske u ovom slučaju evidentno nije postupila po
navedenim odredbama, koje kao opće odredbe obveznog prava valja primijeniti u
ovom radnom sporu na temelju odredbe čl. 8. st. 4. ZR-a iz 2014.

34. Obzirom na izneseno, nesporno je da je u utuženom razdoblju tužitelju tuženik
obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, no da je trebalo primijeniti osnovicu
od 5.415,37 kn, slijedom čega je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici
za navedeno razdoblje u iznosu od 5.390,48 kn s mjesečnim iznosima razlike plaće, a
na koju visini tužbenog zahtjeva tuženik, konačno nije ni osporavao, jer je podneskom
zaprimljenim kod suda dana 1. lipnja 2021., dostavio obračun razlike plaće (list 82),
prema kojem je tužitelj podneskom 16. lipnja 2021., postavio tužbeni zahtjev pobliže
naveden pod točkom I. izreke presude.

35. Odredbom čl. 433a st. 1 ZPP-a, kad se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog
odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je
utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa ne navodeći da zahtjeva bruto iznos,
smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke
presude.

36. Stoga je valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u toč. I. izreke presude, a
na dosuđene iznose plaće dosuditi i zateznu kamatu prema čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a,
tekuća od prvog dana nakon dospijeća plaće tj. od 21. u mjesecu za razliku plaće za
prethodni mjesec, jer je i plaća tužitelja dospijevala do 20. u mjesecu za prethodni
mjesec, u skladu s čl. 10 Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. siječnja 2012

11 Poslovni broj: REF 12: Pr-1699/2021-11

(list 67-68). Međutim, odbijen je dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate
na dosuđene iznose toč. I. izreke presude za razdoblje od 16. pa do 21. za svaki
mjesec toč. I. izreke (od svibnja 2016. do veljače 2017.), jer plaća tužitelja prema
Ugovoru o radu prema čl. 11 dospijeva 20.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, pa je
dosuđena kamata na svaki dosuđeni iznos toč. I. izreke od slijedećeg dana dospijeća
tj. od 21. u mjesecu za prethodni mjesec., a kao je presuđeno pod toč. II. izreke
presude.

37. Sud je odbio dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate, na porez i prirezu
na dohodak sadržanih u bruto plaći na iznose toč. I. izreke presude. U skladu sa
odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br; 177/04,
73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15,
dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje
poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to
prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 45. st. 4.
i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br; 95/05,
96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14,
dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se
tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od
nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati
predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od
nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu
na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što
znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu
zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke
presude) (tako i u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja

2018., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-909/18-2 od 5. srpnja 2018.,
Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-160/2018-2 od 25. rujna 2018. i Županijskog
suda u Rijeci broj Gž R-10/2018-2 od 26. rujna 2018.).

38. Sukladno prijedlogu tuženika u odgovoru na tužbu suda je dopisom od 21. lipnja

2021., temeljem čl. 211 ZPP-a obavijestio o otpočetoj parnici Županija Bjelovarsko-
bilogorska koja je osnivač tuženika, te Republika Hrvatska za Vladu Republike
Hrvatske i za Ministarstvo zdravlja, radi ostvarivanja intervencijskog efekta, no unatoč
zaprimljenom dopisu nisu se očitovali niti prijavili da stupaju kao umješači na strani
tuženika.

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi čl. 155.
ZPP. Tužitelj nije ispio samo u razmjerno neznatnom dijelu, jer je odbijen bio dio
tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate, porezu na dohodak i prirezu
poreza na dohodak te u odnosu na zatezne kamate tekuće na svaki pojedini iznos
točke I. izreke za razdoblje od 16. do 21. za svaki mjesec I. izreke, zbog kojeg dijela
zahtjeva nisu ni nastali posebni troškovi.

40. Priznati troškovi tužitelja sastoje se od sastava tužbe u iznosu od 750,00 kn,
sastava podneska od 16. lipnja 2021., kojim je dano očitovanje na navode odgovora
na tužbu u iznosu 750,00 kn (Tbr. 8. t. 1.), zastupanje na prvom pripremnom ročištu

2. prosinca 2021., na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za
glavnu raspravu u iznosu od 750,00 kn, zastupanje na ročištu radi objave presude u

12 Poslovni broj: REF 12: Pr-1699/2021-11

iznosu od 375,00 kn, troška PDV-a u iznosu od 656,25 kn, u ukupnom iznosu od 3.281,25 kn.

41. Nisu tužitelju priznati troškovi koji se sastoje od zahtjeva za mirno rješenje spora,
jer isti ni ne predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe, pa je bio
nepotreban za vođenje postupka, sukladno čl. 155 ZPP-a.

42. Svi parnični troškovi koji su odmjereni strankama bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP
potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u granicama postavljenih određenih
zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, a u skladu sa vrijednošću
predmeta spora.

43. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru dana 4. siječnja 2022.

Sudac

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od
15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga
suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i
zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog
povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP).