Poslovni broj: UsI-747/2021-5

1

 

 

 

 

 

  REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

     Avenija Dubrovnik  6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Z. K. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi invalidske mirovine, 4. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/20-01/03362396782, Urbroj: 341-99-05/3-20-9570 od 15. veljače 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/20-01/03362396782, Urbroj: 341-99-05/3-20-9570 od 15. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja zavoda, P. s. u Z., Klasa: UP/I 141-02/20-01/03362396782, Urbroj: 341-25-05/3-20-135164 od 30. studenog 2020.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja da mu se izvrši isplata invalidske mirovine.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika navodeći da nije zadovoljan rješenjem kojim je odbijena isplata razlike svote mirovine od dana priznavanja prava na invalidsku mirovinu. Predlaže da sud osporeno rješenje stavi izvan snage i predmet vrati na ponovno rješavanje.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga detaljno navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

5.              U smislu članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS) strankama je dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Odgovor na tužbu tuženika dostavljen je tužitelju 22. travnja 2021., kako to proizlazi iz dostavnice u spisu.

 

6.              Presuda u ovom sporu donosi se bez rasprave sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 36. točke 4. ZUS-a, budući da je sporna primjena materijalnog prava. Stranke ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza, niti izričito zahtijevaju održavanje rasprave.

 

7.              Sud je proveo dokazni postupak na način da je uzeo u obzir dokaze izvedene, i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke te je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

 

8.              Na temelju odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

9.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenje tijela prvog stupnja doneseno u postupku pokrenutom zahtjevom tužitelja podnesenim 28. rujna 2020. Istim je zatražena isplata invalidske mirovine od dana nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti – 13.12.2019. u smanjenoj svoti do 03.07.2020. kada je započela isplata pune mirovine zbog prestanka radnog odnosa. Prvostupanjsko tijelo u obrazloženju navodi da tužitelju  isplata mirovine priznate rješenjem Područne službe od 25.08.2020. pripada počevši od 04.07.2020. odnosno od prvog idućeg dana od dana prestanka radnog odnosa, budući da do dana prestanka radnog odnosa nije počeo raditi na drugim poslovima prema promijenjenoj preostaloj radnoj sposobnosti u skladu s pravomoćnim rješenjem P. s. broj: 1151337 od 22.01.2020.

 

10.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, pozivom na odredbe članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., dalje u tekstu: ZUP). U obrazloženju tuženik navodi da je rješenjem P. s. u Z.u, broj spisa 1151337 od 25.08.2020, tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kod kojega je zbog 100% bolesti nastao djelomični gubitak radne sposobnosti određena počevši od 13.12.2019. invalidska mirovina koja se isplaćuje za vrijeme zaposlenja primjenom mirovinskog faktora 0,5 u skladu s odredbom članka 87. stavka 1. točke 11. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18. i 102/19., dalje  u tekstu: ZOMO), a od 04.07.2020., prvog dana nakon prestanka radnog odnosa, određena je invalidska mirovina primjenom mirovinskog faktora 0,8 u skladu s odredbom članka 87. stavka 1. točke 10. ZOMO. Tuženik navodi da je rješenjem P. s. u Z., broj: 1151337 od 22.01.2020. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti počevši od 13.12.2019. uz kontraindikacije: poslovi profesionalnog vozača motornih vozila, teža psihofizička naprezanja, rad lijevom rukom iznad horizontale, nepovoljni klimatski uvjeti, a u istom rješenju navedeni su poslovi koje je tužitelj sposoban obavljati: administrativni i laki fizički poslovi u okviru svoje stručne spreme i razine obrazovanja, puno radno vrijeme.  S obzirom da tužitelj do prestanka radnog odnosa nije počeo raditi na drugim poslovima prema promijenjenoj preostaloj radnoj sposobnosti već je i dalje obavljao posao vozača, a odredbom članka 59. stavka 4. ZOMO je propisano da isplata invalidske mirovine pripada od dana početka rada na drugim poslovima prema promijenjenoj preostaloj radnoj sposobnosti osiguranika, odnosno invalida rada, tuženik je žalbene navode tužitelja cijenio neosnovanima. U odnosu na prigovor prava na invalidsku mirovinu primjenom odredbi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17. i 98/19.) tuženik navodi da istu ostvaruje hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata na temelju izvršnog rješenja o trajno utvrđenom statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.

 

15.              U ovom predmetu nije sporno da je rješenjem zavoda, P.S. u Z., Klasa: UP/I 141-02/20-01/03362396782, Urbroj: 341-25-05/3-20-35547 od 25. kolovoza 2020. tužitelju, kod kojega je zbog 100% bolesti nastao djelomični gubitak radne sposobnosti određena invalidska mirovina počevši od 13.12.2019. godine, u iznosu od 1.449,35 kn mjesečno od 01.01.2020., u iznosu od 1.469, 89 kn mjesečno od 01.07.2020, te u iznosu od 2.351,82 kn mjesečno od 04.07.2020. s tim da isplata mirovine pripada od 04.07.2020. – od prvog idućeg dana od dana prestanka radnog odnosa. Iz obrazloženja toga rješenja razvidno je da je mirovinski faktor za invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti određen prema članku 87. stavku 1. točki 11. ZOMO i iznosi 0,5, a budući da je tužitelju dana 03.07.2020. prestao radni odnos, od 04.07.2020 mirovinski faktor za invalidsku mirovinu određen je prema članku 87 stavku 1. točki 10. ZOMO i iznosi 0,8.

 

16.              Sporan je zaključak upravnih tijela iznesen u osporenim rješenjima da tužitelj ne ostvaruje pravo na isplatu razlike invalidske mirovine u zatraženom razdoblju.

 

17.              U postupku koji je prethodio ovom sporu  odlučne činjenice koje  se relevantne za primjenu materijalnog prava nesporne su i pravilno utvrđene.

             

18.               Člankom 87. stavkom 1. ZOMO propisano je da mirovinski faktor iznosi za: invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja se isplaćuje za vrijeme nezaposlenosti 0,8 (točka 10.), invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja se isplaćuje osiguraniku za vrijeme zaposlenja, odnosno obavljanja samostalne djelatnosti, ako je uzrok bolest ili ozljeda izvan rada 0,5 (točka 11.).

 

19.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, a primjenjujući citirane odredbe utvrđeno je da je osporeno rješenje doneseno u postupku provedenom sukladno odredbama ZOMO-a, a odluka donesena nakon pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Sud nije našao niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

 

20.              Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je  dano, pri čemu se očitovao na istaknute žalbene prigovore, pa je time u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati, pravilno se pozivajući i na odredbu članka 120. stavka 3. ZUP-a. Tom je odredbom propisano da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit i svi navodi žalbe, a ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.

 

21.              Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za navedene zaključke postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa, stoga navodima tužbe zakonitost osporenog rješenja nije dovedena u pitanje.

             

22.              I prema ocjeni ovog suda nema osnova da se udovolji zahtjevu tužitelja. Ovo zato, jer je pravilno isplata invalidske mirovine tužitelju utvrđena uz primjenu mirovinskog faktora za invalidsku mirovinu, u skladu sa citiranim odredbama ZOMO. Kako tužitelj nije osporio odlučnu činjenicu utvrđenu u postupku koji je prethodio ovom sporu,  a to je da je u razdoblju od 13.12.2019. do 03.07.2020. bio u radnom odnosu, a što je relevantno za primjenu mirovinskog faktora od kojeg direktno ovisi visina mirovine, niti je u tužbi iznio valjane razloge, odnosno ponudio dokaze kojima bi osporio zaključke upravnih tijela, paušalne prigovore tužitelja, sud nije prihvatio osnovanima.

 

23.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

             

24.              Razlozi ništavosti na koje sud, sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

 

25.              Na temelju odredbe člana 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 4. siječnja 2022.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke spora, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).