Poslovni broj: Gž-740/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-740/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I-tužiteljice M. Š., OIB:… i II-tužiteljice M. M., OIB:…, zastupane po majci i zakonskoj zastupnici K. M. iz Š., a svi zastupani po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., iz O., protiv tuženice E. C., OIB: … iz B. M., vlasnice E., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj 42 P-3343/19-11 od 26. ožujka 2021., dana 4. siječnja 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e  

 

Odbijaju se žalbe tužiteljica, kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj 42 P-3343/19-11 od 26. ožujka 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Nalaže se tuženici, E. C., B. M., vlasnici E. obrt za ..., OIB: …, platiti tužiteljici M. Š., OIB:…, iz Š., ukupno iznos od 21.600,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 600,00 kuna od 2. siječnja 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. veljače 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. ožujka 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. travnja 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. svibnja 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. lipnja 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. srpnja 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. kolovoza 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. rujna 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. listopada 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. studenog 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. prosinca 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. siječnja 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. veljače 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. ožujka 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. travnja 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. svibnja 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. lipnja 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. srpnja 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. kolovoza 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. rujna 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. listopada 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. studenog 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. prosinca 2018. do isplate,

2. Nalaže se tuženici, E. C., B. M., vlasnici E. obrt za ..., OIB:…, platiti tužiteljici M. M., OIB: …, iz Š., ukupno iznos od 21.600,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 600,00 kuna od 2. siječnja 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. veljače 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. ožujka 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. travnja 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. svibnja 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. lipnja 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. srpnja 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. kolovoza 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. rujna 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. listopada 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. studenog 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. prosinca 2017. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. siječnja 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. veljače 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. ožujka 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. travnja 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. svibnja 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. lipnja 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. srpnja 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. kolovoza 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. rujna 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. listopada 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. studenog 2018. do isplate,

-na iznos od 600,00 kuna od 2. prosinca 2018. do isplate.

3. Nalaže se tuženici platiti tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 4.316,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužiteljicama M. Š., OIB: … i M. M., OIB:…, obje iz Š., da tuženici E. C., OIB:… iz B. M., solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 4.316,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žale se tužiteljice zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužiteljica i ukine pobijanu prvostupanjsku presudu te vrati predmet na ponovni suđenje.

 

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljica da im tužena plati nagradu za praktičnu nastavu i vježbu u mjesečnim iznosima od po 600,00 kuna a sve temeljem Ugovora o naukovanju za strukovnu kvalifikaciju.

 

6. Između stranaka je sporno imaju li tužiteljice pravo na nagradu za vrijeme ostvarivanja praktične nastave i vježbi naukovanja, a kako se to navodi u članku 5. Ugovora o naukovanju za strukovnu kvalifikaciju.

 

7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdi sljedeće činjenice:

- da je tužena vlasnica obrta za njegu i uljepšavanje tijela E. i da je  djelatnost salona kozmetički salon i djelatnosti za njegu i održavanje tijela,

- da je uvidom u Ugovore o naukovanju za strukovnu kvalifikaciju utvrđeno da su isti sklopljeni između tužiteljica, kao učenica (koje je u njihovo ime potpisala majka K. M.) i tužene, kao vlasnice obrta, te Druge srednje škole B. M.,

- da se tim Ugovorima uređuje ostvarivanje programa praktične nastave i vježbi naukovanja prema izvedbenom planu i programu koji utvrđuje srednja škola u skladu s strukovnim kurikulumom,

- da se u članku 5. Ugovora navodi da se obrtnik obvezuje da će tijekom ostvarivanja praktične nastave i vježbe naukovanja učeniku isplaćivati mjesečnu nagradu i to: u prvoj godini 10%, u drugoj godini 20% te u trećoj godini 25 % prosječne neto plaće ostvarene u prethodnoj godini u gospodarstvu Republike Hrvatske, da se nagrada isplaćuje za ostvarene sate praktične nastave i vježbi naukovanja,

- da je uvidom u dopis koji je stručna učiteljica J. M. poslala punomoćnicima tužiteljica, dana 9.10.2019. utvrđeno da je škola u cijelosti ispunila i više nego joj ugovorne obveze iz članka 10. Ugovora nalažu, jer da je ona kao stručni učitelj, nakon što su joj tužiteljice najavile da će od iduće školske godine trebati novo mjesto prakse, našla obavljanje prakse u salonu M. u O., da je kontaktirala i njihovu majku i obavijestila je da tužiteljice mogu dobiti subvenciju za kupovinu učeničkih karata za putovanje na praksu u Osijek, a što su one i realizirale, da su roditelji upoznati da se članak 5. Ugovora, koji se odnosi na isplatu nagrade učenicima tijekom praktične nastave, ne primjenjuje, i da se ne ispunjava niti u jednom salonu,

- da je uvidom u izjave roditelja, čija su djeca pohađala praktičnu nastavu u kozmetičkom studiju E. u B. M. utvrđeno da njihova djeca nisu dobila nikakvu novčanu naknadu za vrijeme obavljanja praktične nastave, a da su s time bili jasno upoznati od razrednika i praktičnog nastavnika, na prvom roditeljskom sastanku,

- da je među strankama nesporno da su tužiteljice ostvarivale program praktične nastave i vježbe naukovanja u salonu tuženice, da su s tuženicom sklopile i Ugovor o naukovanju i da je taj ugovor realiziran za vrijeme njihova pohađanja 1. i 2. razreda,

- da nikada, nijedan poslodavac nije isplaćivao učenicima nagradu za vrijeme ostvarivanja praktične nastave i vježbi naukovanja,

- da su same tužiteljice, a i njihova majka  prilikom saslušanja izjavile da niti u Osijeku, kod obrtnika kod kojeg su nastavile tu praksu u trećem razredu školovanja, nisu primale nikakvu naknadu, niti su je tražile.

 

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski zaključuje da su stranke uz sudjelovanje Druge srednje škole, sklopile Ugovor o naukovanju za strukovnu kvalifikaciju, na obrascu "Narodnih novina" i da su svi znali da se odredbe članka 5. neće primjenjivati i s tim da su se svi suglasili. U konkretnom slučaju da bi se uvjetno moglo govoriti i o prividnom ugovoru, iz članka 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje : ZOO). Kod prividnog (simuliranog) ugovora postoji svjestan nesklad između volje i očitovanja (mana volje), a nastaje kad se ugovorne strane sporazumno i namjerno očituju o sklapanju određenog ugovora da bi se kod trećih osoba izazvao lažan dojam, iako one ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Između ugovornih strana prividan ugovor da nema pravnog učinka, ništetan je i s njim se postupa kao da nije niti sklopljen. Ništetnost tog pravnog posla djeluje ex tunc, tj. od samog trenutka njegovog sklapanja i zato se on ne može pobijati. Bitna pretpostavka za postojanje prividnog ugovora da je suglasnost volja ugovornih stranaka o njegovoj prividnosti, odnosno suglasnost o sklapanju nekog drugog ("pravog") ugovora koji taj prividni ugovor prikriva. Mora postojati svijest - ugovorna volja o stvarnom sklapanju oba ugovora, a pobude iz kojih su ugovori sklopljeni ne utječu na njihovu valjanost. U konkretnom slučaju stranke da su sklopile Ugovor, s tim da su ga stranke izvršavale, osim odredbe članka. 5., koja se neće primjenjivati pa da se radi o djelomičnoj ništetnosti, koja ne povlači ništetnost samog Ugovora (članak 324. ZOO).

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2.  točka 11. ZPP, na koje ukazuju žaliteljica, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

 

10. Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tužiteljica nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP ocjenjujući ih kako svakog zasebno, tako i njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pri pritom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu zašto zaključuje da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljica koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pobijana presuda ima valjano obrazloženje iz kojeg je jasno na kojim je zaključcima prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku i ocjenu o sadržaju poslovnog odnosa i obveza koje bi iz tog odnosa proizišle za stranke spora.

 

              11. Dakle, iz tijeka postupka nedvojbeno proizlazi da su stranke sklopile Ugovor o naukovanju, koji ugovor se izvršavao dvije godine, no iste su znale da se odredba članak 5. Ugovora o naukovanju neće primjenjivati, odnosno da se praksa neće plaćati, obzirom da su sa tim bili upoznati od razrednika i praktičnog nastavnika, na prvom roditeljskom sastanku na kojem je bila i majka tužiteljica, a da su o tom bile upoznate proizlazi i iz pisanih izjava roditelja čija su djeca pohađala praktičnu nastavu u kozmetičkom studiju E. u B. M. u kojima je navedeno da njihova djeca nisu dobila nikakvu novčanu naknadu za vrijeme obavljanja praktične nastave. Da se praksa nije plaćala proizlazi i iz samih iskaza tužiteljica i njihove majke koje su prilikom saslušanja izjavile da ni u Osijeku, kod obrtnika kod kojeg su nastavile tu praksu u trećem razredu školovanja, nisu primale nikakvu naknadu, niti su je tražile, pa je osnovano prvostupanjski sud odbio zahtjev istih, slijedom čega se žalbe žaliteljica ukazuju neosnovanim.

 

12. Nadalje, i u žalbenom stadiju postupka tužiteljice osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnom ponavljajući sve navode i prigovore koje je isticale i tijekom postupka, koje je sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, dakle, utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

 

13. Pravilna je odluka o trošku postupka u smislu odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZPP, što žaliteljice žalbenim navodima nisu dovele u sumnju.

 

14. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, odbiti žalbe žaliteljica kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu.

 

U Splitu, 4. siječnja 2022.